ponedjeljak, 14.07.2008.

Legenda kaže...

...da su jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji živjeli zec, lisica i majmun.
Kako su bili jedini stanovnici te zemlje, zavjetovali su se jedni drugima da će živjeti u slozi i ljubavi, i time nekako doskočiti silnoj usamljenosti koju su osjećali.
Visoko na mjesecu, iznad njihovih glava, živjeli su bogovi i promatrali ih s nevjericom.
Nemoguće - mislili su bogovi - pa čitav je svijet ispunjen mržnjom i zavišću, kako onda ove životinje žive u takvoj slozi?
Stoga bogovi odlučiše da jedan od njih siđe i ispita snagu životinjske vjere.
Legenda kaže da se na Zemlju spustio bog po imenu Taishakuten, prerušen u starog, nemoćnog čovjeka.
- Pomozite mi, molim vas - rekao je starac životinjama - čeka me dugo putovanje, gomila nesvršenih poslova, a slamam se od gladi i žeđi.
Vidjevši u ovome priliku da dokažu svoju plemenitost, majmun i lisica se rastrče šumom i za tren oka donesu pred starca gomilu hrane.
Zec također pojuri prema šumi, ali kako je bio malen i slabašan, nije uspio donijeti ništa što bi moglo pomoći nemoćnom starcu.
Posramljen se vratio pred Taishakutena rekavši mu:
- Žao mi je, ali nisam pronašao baš ništa. Pokušat ću još jedanput, a ti budi dobar pa u međuvremenu pripali malenu vatru.
Ponosno se šepureći pokraj starca, majmun i lisica su s podsmijehom promatrali malenog zeku kako nanovo trči prema šumi.
Nakon nekog vremena zec se vratio ponovo ne donijevši ništa. Zastao je na trenutak, tužno pogledao starca i skočio usred plamen, pretvarajući se u zalogaj koji će spasiti nemoćnog čovjeka.
Legenda kaže da je Taishakuten, dirnut ovom nesebičnom žrtvom, odlučio zeca povesti sa sobom na Mjesec.
Od tada je prošlo mnogo vremena, ali i dan danas, u noćima punog mjeseca, podigni glavu i zagledaj se u žuti krug na nebu. Promotri pažljivo i vidjet ćeš zekinu siluetu.
On živi tamo gore jer dobri ga je starac poveo sa sobom.
Ili tako barem legenda kaže.

Pročitala zanimljiv roman.
Hrvoje Šalković - Zec na mjesecu