srijeda, 20.02.2008.
prošlo i prvo valentinovo...
sad kad je prošlo
lakše mi je nekako pisati o njemu
(valentinovu, naravno).
ne znam zašto
ali dok sam bila u stogodišnjoj vezi
bio mi je to tako jedan običan dan
kao, valentinovo, koja glupost, pa mi se volimo,
kao da to moramo cijelom svijetu potvrđivati nekakvim poklonima!?!
kad si sto godina u vezi onda više nema stvari
koju već prije nisi kupio/la svojoj 'boljoj' polovici.
stvarno ostaneš bez ideje.
i onda drugi dan slijede obavezna pitanja:
"što si dobila za velentinovo?
a što si njemu poklonila?"
i lagano mi sve to ide na živce.
no oke.
otkako sam sama primjećujem u stvari koliko samaca ima
koji ne znaju sami što bi sa sobom na taj dan.
koliko je njih nesretnih što nemaju kome nešto pokloniti
ili dobiti jedan cvijetak, pusu, nešto.
mislila sam da će ovo valentinovo i meni biti slično.
na kraju pokazalo se da pokraj mene nije bila potrebna
osoba koja me voli kao ljubav svog života,
dovoljno je samo biti u društvu dragih ljudi i srce mi je bilo ispunjeno.
kuća se napunila, pojavili su se neočekivani gosti,
donijeli nešto slatkoga, nešto cvjetasto, nešto balona, nešto veselja, priče, smijeha
i postalo je toplo u mom srcu :)
dobro, bilo je tu još darova
no i bez njih ovo valentinovo mi je bilo posebno simpatično :)
- 19:07 -
