petak, 31.08.2007.
'Samo baci pogled prema gore...'
Bilo je to neku večer kad je Mjesec bio pun.
'Taj je moj!'
'Želiš ga? Evo, poklanjam ti ga, zauvijek.'
'Eh, više se s tobom ne mogu niti otimati oko Mjeseca...
Što ti je? Jel to kriza zbog smjene gradonačelnika, ili si u PMS-u, ili..?'
'Ni jedno od toga.
Ako te čini sretnim što će biti u tvome vlasništvu
i pisati nevidljivom tintom na njemu tvoje ime,
neka ti ga, ja ga ne želim posjedovati.
Dovoljno mi je gledati ga gore na nebu i uživati u njegovoj ljepoti.'
'Ne mogu se više s tobom ni igrati...'
'Oprosti, nisam znala da se uopće želiš igrati sa mnom.
A i igre se mijenjaju vremenom, unapređuju, kako igrači rastu.'
'Odrasla si.'
'Ne bih rekla da se to može tako nazvati, pa niti da ima veze s tim.'
Nemam snage.
Ne želim se natezati (oko bilo čega).
Može i ne mora biti.
Koja god odluka bila donešena.
Može biti lijepo i s puno manje riječi.
Ako se samo prepustimo jedno drugome.
Ako se 'možemo' prepustiti.
- 10:17 -
