utorak, 14.08.2007.
Povrat poreza
Kako mi je jučer jedna mala iz Porezne digla žilu...
ajme.
Mislila sam da će mene zaobići taj mali problemčić oko povrata poreza.
Čak sam sva ponosna (kao i svake godine)
sama ispunila poreznu prijavu
i zadovoljno čekala lovu koja mi treba sjesti :)
No naravno,
kako me svake godine lova stigne
kad već svi i zaborave da su dobili povrat poreza
nisam previše brinula znajući kako je tu,
samo čeka pravi trenutak da ostanem poslije ljeta bez kinte
i onda napuni moje prazne džepove :)
Ove godinice bi moglo kapnuti i nešto više,
postala sam vlasnica svog stana
pa je tu bilo nekakvih troškova pri uređenju
na koje naravno trebam dobiti povrat poreza
jer sam sve uredno platila i priložila iste račune :)
I tako,
čekam ja dan kad će me putem sms-a
razveseliti stanje na mom tekućem računu,
no kako svi mi imamo roditelje (pa tako i ja)
koji (pokazalo se na svu sreću) brinu o nama
i kad smo dovoljno odrasli da bi sami o sebi trebali znati brinuti,
moja najdraža mama
(kao da ih imam više, pa dobro jedna je ona prava, na nju sam mislila,
ima ih još nekoliko koje se prema meni toliko zaštitnički postavljaju kao da su mi stvarno mame)
u velikoj brizi kako ja izdržavam iz mjeseca u mjesec
u jednom vrlo uobičajenom svako(više puta tijekom dana)dnevnom telefonskom razgovoru
pita što je s mojim povratom poreza
i ja je (onako kao svaka dobra kćer svoju majku) uvjerim
kako je sve pod kontrolom, papiri uredno predani, čekam, sad će, samo što nije,
a ona meni izdiktira broj telefona i kaže:
'nazovi i provjeri što je s tvojim predmetom, nemoj da ti bude teško'
'Ali mamaaa... ma neću zvati,
znaš da uvijek dobijem u 9. mjesecu povrat, tako ću i ove godine,
što ću bezveze zvati, nemam vremena sad na poslu, nazvat ću poslije'
I ipak,
vrag mi ne da mira, idem vidjeti kad će 'sjesti' lova :)
Lova je lova, a ja je jaaako volim :)
Nazovem
(onako, kao prava plavuša,
znam da mi to ponekad služi kao izgovor,
ali nekad je tako puno jednostavnije glumiti glupaču) smekšam i malo povisim glas,
'dobar dan'
s druge strane muški mlađahan glasić
'dobar dan'
(uh dobro je, lakše razgovaram s muškarcima, pa makar i preko telefona)
'ja sam ta i ta,
htjela sam samo pitati,
onaj moj povrat poreza, jel možda zapelo negdje slučajno,...ili?'
(ja kao pitam, ali sigurna da će mi reći kako je sve oke,
samo što nisam dobila obavijest o uplati na račun)
'dajte mi vaš jmbg'
(sva važna, kao iz rukava izreferiram trinaestoznamenkasti broj :) )
'nazovite na taj i taj broj'
'a zašto?'
'na tom broju javit će vam se moja kolegica pa će vam ona sve reći'
'a da mi vi kažete?'
'ona vodi vaš predmet'
'ako vi to vidite da ona vodi moj predmet, onda vidite nešto što ja ne znam a ne želite mi vi reći?'
tip se nasmije
'pa da, predmet još nije riješen, nazovite je, ona će vam sve objasniti'
'dobro, hvala, do viđenja'
(nije riješen? kako nije riješen? pa ti u poreznoj ništa ne rade,
nije čudo da nisam dobila lovu, nisu mi je još niti izračunali!)
I, nazovem dani mi broj.
Opet
(već pomalo napeta u glasu započela sam razgovor, nema više umilnosti)
'dobar dan'
'dobar dan'
'ja sam ta i ta, zvala sam na prijašnji broj
pa mi je vaš kolega rekao da je moj predmet o povratu poreza kod vas
i da nije riješen (naglašeno),
pa sam nazvala da čujem u čemu je problem?
'čekajte da vidim, dajte mi jmbg, da, da, da gospođo,
onaj račun koji ste predali za uređenje kupaonice,
tu su navedeni svi materijali ali nema ugradnje na računu
pa vam mi to ne možemo priznati'
'molim?!? kako mislite ne možete priznati?!
račun od nekoliko desetaka tisuća kuna ne možete mi priznati jer nema stavke ugradnje?
a gdje mislite da sam sa svim tim sanitarijama i opremom koju sam kupila za tu lovu
nego da sam je ugradila?'
'žao mi je, zakon je takav, ako ste samo kupili a niste ugradili,
mi ne možemo biti sigurni da ste ugradili kod sebe u kući, mogli ste i negdje dalje'
'pa dobro (čujno izživcirana)
zašto me nitko nije nazvao i rekao da moj predmet stoji neriješen i da mi račun ne valja?'
'mi gospođo ne zovemo kad nešto ne valja
već biste dobili odbijenicu u kojoj bi vam pojasnili zašto račun ne priznajemo'
'i što sad?'
'pa možete tražiti da vam onaj koji je ugradio svu tu opremu
izda račun pa ćemo vam ga priznati'
'pa (zbunjeno, sad u glavi prava plavuša), ja sam ugradnju platila,
mora biti račun, možda ga nisam predala, nema ga tamo posebno?'
'ne, nema. ako možete nabaviti taj račun vi ga donesite pa ćemo vam priznati ugradnju.'
'dobro, nazvati ću majstora koji mi je ugradio opremu pa pitati za račun,
više se ne sjećam kako sam sve to plaćala' (uspjela me totalno zbuniti),
dobro, kad saznam nazvat ću vas ponovo, hvala, do viđenja.'
'do viđenja'
'i, još jedno pitanje, onda kad nabavim taj račun, onda će biti sve u redu?'
'da, onda ćemo vam priznati ugradnju ali ne i opremu koja je ugrađena'
'?!?!?? zašto sad samo ugradnju?!?'
'zato što oprema i ugradnja moraju biti na istom računu, ne mogu biti odvojeni'
'molim? pa što da je moj otac došao meni ugraditi u stanu svu tu opremu, što onda?'
'gospođo (sad vidim da je i njoj dosta, ne objašnjava joj se preko telefona više),
neki ljudi su si sami cijelu kuću izgradili ali im nije ništa priznato
jer nisu imali valjane račune s ugradnjom, takav je zakon.
idealno bi bilo da vam je taj vaš majstor koji vam je ugrađivao
kupio svu opremu na ime svoje firme, ugradio je i onda vama dostavio račun'
'idealno!?! pa ne mogu izmisliti da ju je on kupovao kad sam ja otišla u trgovinu i kupila sve to!?! (stvarno sam plavuša, dala me izbaciti iz takta)
'gospođo, takav je zakon, odite vidjeti što možete napraviti s tim računom
i to je sve što vam mogu reći'
sva zapjenjena, ne mogu vjerovati koji glupi zakon,
pa mislim, mogla je na računu i pisati ugradnja,
tko im garantira da nije ugrađeno negdje dalje?
ili fora da mi ista firma kod koje sam kupila opremu mora ugraditi opremu
ili da mi firma koja ugrađuje kupuje opremu?
glupost!
U ustima gorko
a u glavi mi slike
u kojoj sam zbrci u životu bila
u vrijeme kad sam kupovala stan,
ostavljala bivšeg,
ratovala s bankom oko kredita,
kupovala sama opremu,
ratovala s mjastorima,
sama sebi zadala rok kad moram odseliti,
lova je odlazila brzinom svjetlosti,
izgubljena,
sama,
slomljena fizički i psihički,
nisam znala ni gdje mi je glava a gdje rep,
a kamo jel na računu postoji stavka 'montaža'.
no to je jedna druga priča,
preteška i danas za pričati.
zovem svog majstora koji mi je ugradio sve tu opremu
i čujem poruku 'mobilna stanica trenutno nije dostupna'
super.
sva zapjenjena ali već i jadna,
odlazim u trgovinu gdje sam kupila svu tu silnu opremu,
svjesna da se tu baš ne može puno napraviti,
osim toga, ovaj račun koji sam predala u poreznu morali su mi ponovno printati
jer nisu pitali trebam li R1
a bez imena, prezimena, adrese i jmbg-a neće mi u poreznoj priznati isti, dakle,
blagajnica mi je psovala sve po spisku (u sebi) kad je račun od nekoliko metara tipkala ispočetka
(takav je program blagajne, ne može se jednostavno dodati).
Znam, pušiona.
Odlazim odmah šefici računovodstva,
nemam snage objašnjavati svu tu muku nekoj blagajnici
pa onda ona šefici,
pa onda ja šefici
i onda gledati slijeganje ramena tipa 'žao mi je, ne mogu vam pomoći'.
Kad me već otpili, nek me otpili šefica, bolje ću se osjećati.
I tako,
odem ja gore do nje (zašto šefovi uvijek sjede na katu?)
objasnim sve ispočetka,
čak nisam više bila ni živčana
(valjda sam se pomirila s tim da se tu ništa ne može)
i ona traži od blagajnice da joj isprinta isti račun
(a ja si mislim zašto nisam ja sama sebi iskopirala isti prije nego sam ga predala u poreznu?
valjda zato što je traka glupog formata, kako bih?)
djeluje mi fina žena (dobro da nisam nabrijana, pa nije ona kriva),
vrti račun po rukama lijevo-desno,
razumije problem,
ne zna kako ga riješiti
na računu se ne može ništa mijenjati
pa možda još može pitati svog programera da ubaci stavku 'ugradnja'
mora ga pitati ali ne danas,
'sutra me nazovite ali iza 10, znate te programere, rade noću spavaju danju'
'znam, znam, (voljela sam jednoga) dobro, hvala vam, čujemo se sutra'
izlazim iz trgovine kao pokisla kokoš
svjesna da od povrata poreza ni 'p' neću dobiti
jer dobro mi je krenulo.
Vraćam se nazad u ured, izgubila sam dobrih dva sata, vruće je, žedna sam, već pomalo i gladna.
Ne mogu jesti, prošla me i glad od muke.
Zvoni mi mobitel.
Majstor.
'zvala si?'
'da, jel se ti sjećaš, jesi mi izdao poseban račun za ugradnju ili? ja se ne mogu sjetiti, trebam za povrat poreza, nešto ne štima'
'ma na tom računu ti piše i stavka 'montaža'.'
'ma nemoguće, butra iz porezne mi je rekla da ne piše, zato me želi odbiti'
'ma pogledaj račun, mora pisati'
'ma ne piše, kad ti kažem, valjda je ona gledala pa nema, pop... sam'
'mora biti, pogledaj'
'ok, hvala ti, sorry na smetnji'
'ajd javi što si napravila'
'hoću'
Nazovem šeficu računovodstva i zamolim da pogleda na računu postoji li slučajno, možda slučajno ta toliko tražena stavka.
Čujem kako lista 'na početku nema, nema ni na kraju, obično to bude na kraju, znate'
'znam, al što mi vrijedi'
'evo, na sredini, postoji, piše 'montaža'.'
'stvarno? jeste sigurni, recite postoji li neki iznos?'
'da' i izvali cifru od koje mi je još i danas muka kad se sjetim da sam je platila.
'puno vam hvala, onda nećemo trebati buditi programera, puno hvala'
'drago mi je da sam mogla ikako pomoći, javite što ste napravili'
'hoću, hvala'
Pjena na uši. Okrećem se za 180 stupnjeva i put Porezne.
Tražim vrata na kojima je 'poznato ime'.
Zaključana.
Iza jednih čuje se žamor, pokucam, otvorim.
'oprostite, gđa. ta i ta?'
U sobičku stoji i sjedi njih dvadesetak, na stolu hrana i cuga, očito proslava rođendana.
Iz mase se izvlači sitni djevojčurak, sigurno mojih godina ili mlađa.
'ja sam'
Mislim da joj je bilo sve jasno kad me je vidjela.
Neki tip dobacuje iz sobe 'mogu te ja zamijeniti'
Klasična muška nabacivanja.
Smijeh ekipe.
Ona izlazi iz sobe, otključava vrata svog ureda
i sjeda za svoj stol.
'recite'
'dakle, onaj račun o kojemu smo pričali, jeste li vi njega pogledali dobro?
'da, zašto?'
'zato što stavka 'montaža' postoji na računu, trebalo je samo malo pročitati stavku po stavku'
'pa nema je na kraju, obično bude na kraju'
'pa zamislite, na sredini je'
Pronađe je, pogleda, uzme kemjisku olovku i podvuče je.
'dobro, onda će biti sve u redu'
'jeste li sigurni? dajte, dok sam još ovdje, pogledajte svu dokumentaciju koja je pred vama,
kad je niste stigli temeljito prije pregledati, za svaki slučaj, da ne bi nešto još falilo'
Pogledala me.
'ne, ne, sve je u redu. pa dobro, onda će vam novac ići u slijedećoj turi, ne znam točno kad'
'kako mislite ne znate kad?'
'pa znate, to ovisi o Ministarstvu iz Zagreba, mi na to nemamo utjecaj'
'vidim'
I tako.
Da nisam nazvala, dobila bih odbijenicu.
Da sam dobila odbijenicu
ne bi mi palo na pamet provjeravati rad djelatnika Porezne uprave,
pa valjda oni savjesno rade svoj posao.
Poklonila bih Državi nekoliko tisuća kuna.
Koliko njih iz sličnih razloga je?
- 08:46 -
