četvrtak, 09.08.2007.
Boli...?
Sinoć sam završila na Traumi.
Moram priznati,
nisam baš tako zamišljala završetak jučerašnjeg dana :)
Frendica me zvala na rolanje
naše uobičajeno dolje uz Dravu,
da iskoristimo lijepo vrijeme jer za danas su najavili kišu.
A i došle smo do zaključka kako nam baš dobro ide rolati
onda kad smo napete (španung je dobar).
Tek kad smo se ufurale u pravi film i brzinu,
počele uživati u laganom povjetarcu,
malo rashladilo,
jedan krivi potez,
mala grančica na stazi,
let koji traje kao vječnost
slomljena ruka.
Nisam ja.
Na žalost, frendica.
I što sad?
In the middle of nowhere,
sa druge strane rijeke samo mobitel svijetli za pomoć.
I naravno,
koga ću nazvati ako ne Njega
(koga sam zvala dok njega nije bilo?
kako se brzo naviknemo na nečiju pažnju i brigu)?
Stvorio se vrlo brzo
i onakve u rolericama odvezao u KB.
Putem je cijelo vrijeme pokušavao nasmijati frendicu
kako ne bi razmišljala o boli (sweet).
Izabrali smo dobro vrijeme, nije gužva
(ovo me podsjeća na razmišljanje prije ulaska u shopping centar
kad izvana kroz staklo baciš letimičan pogled po blagajnama
i vidiš da nećeš morati dugo čekati, ah, onda oke, možemo ući) :)
Ne znam zašto takve situacije koliko god bile traumatične
na kraju ispadnu čudno smiješne.
Gluposti padaju na pamet,
razgovori više na granici smijeha nego tuge i plača,
valjda tek kad ti se nešto slično dogodi
postaneš svjestan svoje ranjivosti
i sretan što ti se ništa gore nije dogodilo.
Tek tada počneš cijeniti ono što imaš.
A tek kako su dobre pločice i hodnik na Traumi za rolanje! :)
Sad znam gdje idemo slijedeći put,
hodnici dugački (taman), pod gladak, rolerice klize,
a i ako ti se nešto dogodi, već si tamo :))
ON se silno trudio uveseljavati nas obje
i kad smo ga htjele otjerati
'hvala ti što si nas dovezao, no tko zna koliko će dugo to sve trajati,
odi ti doma, mi ćemo se same snaći za dalje'
započeo je mali show program pa smo na kraju i plesali :)
Zagipsana, završila je večer.
Odvezao me doma, spremio u krevet i otišao.
Nisam mogla odmah zaspati.
Glavom su prolazili trenuci toga dana.
Što da nisam s njim?
Još uvijek smo u fazi preispitivanja
koliko smo jedno za drugo
koliko su nam svjetovi paraleni
križaju li se ili idu totalno drugim kolosjecima.
Koliko god ne volim da meni to netko radi
ipak valjda je normalno što vučem paralele
sa osobama za koje sam u neka vremena mislila da su 'Onaj Pravi'.
Kada znamo da je naišao Mr Right?
Kako bi odreagirao u istoj situaciji ovaj ili onaj,
osobe koje su mi tada bile draže
nego što mi je uspio ON za sada postati?
Situacija je smiješna,
možda ne prava za analizu tako nečega, no stvarna.
Dakle,
ne mislim da ne bi došli po nas,
ne mislim da bi nas ostavili da se same patimo sa slomljenom rukom,
već koliko bi željeli zato što sam im ja draga
potruditi se oko meni jako drage prijateljice
jer je ona dio mog svijeta?
Koliko je osoba za koju misliš da je ljubav tvog života
i kojoj si bezrezervno otvorio vrata
ustvari vrijedna svega toga,
koliko (i kad može jer joj je dostupan) sudjeluje u tvom životu?
Koliko su 'Oni Pravi' ustvari upoznati sa našim životima prije njih,
sa našim prijateljima, obiteljima, osobama koje su dio nas,
koliko ih žele upoznati kada i sami postanu dio našeg svijeta?
I shvatih da sam u prošlosti hodala sa osobama
za koje sam bila spremna
okrenuti cijeli svoj život naopačke ako je potrebno
a te iste osobe su ustvari jako malo znale mene
(ne mene kao mene, već ono i one koji su mi dragi u srcu).
Koliko sam sama za to kriva?
Koliko sami držimo neke ladice zatvorene
kako bi ostali zanimljivi i tajnoviti svom Partneru
a koliko u stvari sami sebi uskraćujemo?
Koliko sam živjela sa osobama koje su bile sebične?
Koliko sam vremena provela sa osobama
koje nisu bile vrijedne svog statusa
(statusa kojeg sam im ja sama dodijelila),
statusa Onog Pravog.
Koliko će još osoba biti u mom životu
za koje ću vjerovati cijelim svojim srcem
da ne mogu više voljeti nego koliko volim njih
i postaviti ih na visoko mjesto, postolje Mr Right-a
a da toga nisu vrijedni?
Koliko će trebati vremena da skinem sunčike
i vidim da dan i nije tako sunčan a moj 'dragi' nije The One?
Koliko puta ću ponovo pasti
kad shvatim da sam idealizirala nekoga a bez pravih argumenata?
I što ću pri tome slomiti?
Boli...?
- 08:21 -
