utorak, 07.08.2007.
Dobro ti jutro..
Vraćala sam se jučer s posla,
blejala putem po izlozima
i prateći oblake ne previše razmišljala,
pripremajući mir u glavi
koji će biti dovoljan bez problema odvesti me u carstvo snova
kada za koju minuticu budem doma i bacim se pod tush i u krpe,
nadoknadim san i oporavim krvave oči od neprospavane prošle noći.
No moj Dragi čekao me u kafiću podno moga stana
otišao sa mnom u nabavku
i ponio mi škarniclu sa stvarima u stan.
Otvorio hladnjak, posložio stvari po policama,
(u mom domu je kao kod kuće, sve u sekundi prihvatio)
nježno me poljubio
i rekao kako je došao samo poželjeti mi 'laku noć'
znajući da ću spavati popodne.
Naravno,
poslije toga trebalo mi je dobra dva sata da uopće zaspim :))
Misli lete glavom,
vrtim filmove brzinom svjetlosti,
i stvarno,
misli imaju nekakav svoj život neovisan o nama,
imaju svoj tijek,
jakost koja ih drži prisutnima,
izmjenjuju se i nadograđuju
puno brže nego kad bismo isto to što njima prolazi
pokušali naglas reći.
Koliko god ponekad ne željeli razmišljati o nečemu (nekome)
one su tu
i ne možemo ih tako lako izbaciti iz glave.
Ajde, zaspala nekako.
Kiša.
Lupka po krovnim prozorima.
Osluškujem u mraku sobe,
nije li to nekakvo nevrijeme vani,
jesu li to samo velike kapi kiše ili led?
Ma ne,
spavaj mala,
ne zamaraj plavu glavu,
još malo drijemaj,
vidiš da ti nije dobro,
haluciniraš,
spavaj!
Probudio me telefon.
Previše koma da bih osim 'da', 'ne' i 'mhmhm' odgovarala :)
Mirna večer uz TV.
A toliko sam se bunila kad su mi moji najbliži govorili kako trebam TV u stanu.
'A što će mi to? Ja vam ljudi ne volim buljiti u tu kutiju,
gubitak vremena, može se isto vrijeme puno kvalitetnije provesti.'
Ajde sad mala reci,
nije ti drago što svijetli u mraku?
Nije ti drago što te ništa ne pita, ništa ne traži,
sama biraš što ćeš gledati
ili samo stisneš gumb 'off' u nedostatku nečega zanimljivog?
Hvala draga bako :)
I kad sam se već zaljuljala u svijet kriminalistike (CSI)
stiže sms: 'Jesi se naspavala? Pa što se ne javiš?'
I tada shvatim,
nije stvar da ne želim čuti dragu osobu,
nije stvar da mi ne nedostaje
jednostavno strah me potražiti ga i vidjeti,
čuti da je u svom svijetu
u kojemu za mene nema mjesta
pa iz straha da ne dobijem negativan odgovor
radije neću niti se javiti.
Naravno,
sve je oke kad je on ovdje pokraj mene,
kad me grli i ljubi, kad osjetim njegovu blizinu,
ali kad ga nema uz mene,
opet glava tjera svoj život.
Kad bi je mogli s vremena na vrijeme skinuti sa ramena pa se odmoriti.
Naravno, pop.. je jer je želio biti blizu,
ja sam mu isto onemogućila.
'Zašto me tjeraš od sebe?'
'Ne tjeram, ne želim te tjerati, malo sam sjb..na, ne ljuti se, oprosti.
Malo vremena, malo prostora, malo hrabrosti. Probaj razumjeti.'
...
Jutro.
Zvoni alarm, kukavica kuka
(koji me vrag tjerao namjestiti baš tu iritantnu melodiju na mobitelu za buđenje?!?)
Stiže sms:'Buđenje :-*'
izvlači osmjeh na lice
'pa nije baš ni tako loš dan danas' prolazi glavom.
'još pet minuta, još samo maaalo',
Volim svoj topao krevet ujutro
najljepše spavam baš onda kad moram ustati.
Zvoni mobitel:
'Dobro jutro, još si u krevetu? ustaj mazo, zakasnit ćeš na posao'
'Evo, sad ću'
Tuš.
Mogla bih stajati satima ispod mlaza tople vode.
Čistim glavu
ispirem misli.
Zamotana u ručniku trčkaram po stanu
'hoće li doći dan kad ću ujutro znati što odjenuti
i imati već sve složeno večer ranije?'
Zvono na vratima.
Poznato, drago lice.
'Dobro ti jutro. Došao sam ti dati pusu za dobar dan.
I DHL dostava, ja sam teklič.'
Smije se, gleda moju reakciju.
Iza leđa vadi prelijepi buket bijelih ljiljana.
Padam.
Višestruko.
Ljubim ga.
Odlazi da bi me pustio spremiti se za posao.
'Samo se nemoj uplašiti' čujem u glavi prijateljičine riječi.
Hodam po stanu,
stavljam make up
i skidam ga kapima kiše iz vedra neba u mojim očima.
Same klize niz obraze.
Tuga?
Sreća?
Ja stvarno ne znam.
- 08:41 -
