petak, 31.10.2008.
Nagrada Kaubojima na 23. Gavellinim večerima
no.296
( sa Exitove stranice )
BRAVO GLUMCI!
Vrlo znakovit uvod u ''Dodjelu nagrada hrv. glumišta.''
Mislim da je sve jasno.
srijeda, 29.10.2008.
Jedno loše poništi tisuću dobrih stvari u ovom našem licimjernom svijetu.
no.295
( Znači upoznali su se kad su one imale šesnaest.hm )
Sve bi to prošlo da one pametne nisu stavile slike na fejsbuk.
I eto Bono - preljubnik.
Andrea Feick i Hannah Emerson.
Ok, čovjek od krvi i mesa, podležan porocima. No, to bi se sve nakako kosilo sa njegovim životom u cjelosti pa zato ja ne vjerujem da se tu dogodila ikakva penetracija. Dogodilo se ugađanje i potvrđivanje sebe kao još privlačnog rock pjevača iako se po mojem on time ne bi trebao zamarati. Cure su dospjele na jahtu.
Jedna je navodno party planerica Jean Paul Gaultieru a druga ne znam što.
Mislim neki link postoji, ne možeš samo tako na jahtu sa Bonetom.
Bono i njegove djevojke
Mulder kaže; istina je negdje vani.
Ja je ne znam.
Mogu samo reči da ne vjerujem da je on sa tim curama išta drugo radio doli proživljavao mladost do određene granice.
Mislim, oni su šetali plažom, izlazili u par klubova te večeri, koji su vani, na otvorenom pred svima,
... i mislim da Bono nije rođen jučer i da ne zna što radi.
Ma mogu ja do sutra trakeljati.
I da je vodio bjesomučne orgije cijelu večer i sa jednom i sa drugom - što?
One su dobile svojih usranih pet minuta slave na fejsbuku i svim svjetskim novinama.
A Bono?
On će i dalje spašavati svijet, što svi zgroženici koji će u njega uprijeti prstom - neće.
Čovjek me kupio.
I njegova sam.
Pa neka potroši pola francuske, italije i amerike .... na nekoj tamo jahti.
Andrea nosi Bonetovu kapicu i naočale što znači da je spavala sa njim.
Baš kao i ja očigledno, he,he,he ...
Nikad nisam njega doživljavala kao neki sex simbol. Naravno nekoć sam znala zamišljati sebe sa njim ali to je uvijek bilo na nekoj guru razini. Ono što sam oduvijek željela je da me taj čovjek zagrli. Da mu stvaim glavu na prsa i da budem tako neko vrijeme.
I to bi bio moj vrhunac bez ikakvog preseravanja. Jer ne doživljavam ga seksualno.
Ja osobno ne.
Čitala sam njegovu biografiju, biografije ... njegov odnos sa ženom Ali je unikatan. Sa njom je od srednje škole. Oni su jedna cjelina i ona naravno nije glupa niti živi zatvorenih očiju. Ako ljudi misle da će ona sada spakirati torbe i otići, mogu reći da su budale.
Bono je je pjesnik, rock zvijezda, humanitarac. Čovjek.
I ne želim da moje opravdavanje njega ispadne opravdavanje same sebe. Jok.
Ja sam uvijek uz njega.
Jer nikakvo sranje koji bi mogao složiti ne može srušiti u mojim očima sve dobro što je napravio.
Nikad.
Bono sa suprugom Ali.
... jer svijet inzistira da ga se shvača ozbiljno, da je težak. Ne možemo dopustit sretnim ljudima da šeću okolo ovom planetom. A ne, nešto mora biti krivo s nama takoda bi plastični kirurzi, šarlatani i novinari ( op.a ) imali posla ....
( Ralphova ispovjed, Slava )
Ili kako sam Bono kaže u pjesmi '' Origin of the species'':
'' Some things you shouldn't get too good at
Like smiling, crying and celebrity
Some people got way too much confidence baby.''
Zamislimo samo da žena vidi ovo.
I za kraj, zaključak koji se nameće sam po sebi. Ako je Bono licimjerni humanitarac sposoban za preljub.
Nekako sam sklona povjerovati i ovome.
utorak, 28.10.2008.
Just try a little tenderness.....
no.294
Povod: Kauboji
Raspoloženje: maksimalno.
Red, čekanje, piva, ulazak.
Piva, hm.
Nakon pive, uletim na balkonium ... oni već u tijeku događaja.
Domagoju nije jasno zašto Bruno ne smatra i njega privlačnim.
I počinje.
Rakanov ' Tenderness ' slomi zadnje vandvoransko sranje u mojoj glavi i prepuštam se.
Sašu ne vidim sa mjesta na kojem stojim. ( da, stajah cijelu predstavu ) ali čujem njegov glas.
Samo dan unazad me dijeli od probe i ja sam nekako sa njima dolje.
Zbog njega. Jer dosta je sukladan sa Anlokovićem. U onom ljudskom dijelu.
U onom ljudskom dijelu nema čovjeka koji ... ( emocija )
You got to know what to do, don't be a fool
You need to try this now
Just try a little tenderness
R.
Imam mir.
Napokon.
Od njegovog pogleda, osmijeha, glasa, stasa, pokreta .... imam mira napokon.
Prošla sam test.
I mirna sam od njega.
( ili sam se dobro uvjerila da jesam )
Ali jučer ga nije bilo u mojoj glavi ako ništa drugo i to je dobro.
Jučer sam uživala u kazalištu.
Predstavi koja poveže publiku i scenu.
Gdje uhvatiš samog sebe sa smajlom preko cijelog lica,
ili sa knedlom u grlu totalno nesvjesan svoje reakcije, a ona je tamo.
Jer je Saša svojom intervencijom izvukao ono ljudsko u nama.
You got to know what to do, don't be a fool
You need to try this now
Just try a little tenderness
Došla sam otvoreno, spremno, uzbuđeno, radosno, svakakvo.
Raspoloženje mi je bilo pokvareno neko vrijeme jer sam ostala sama.
SAMA na KAUBOJIMA.
Ljudi, radije ne gledajte predstavu nego da je gledate sami.
Unatoč tome što i niste više sami kada predstava počne i u velikom ste društvu,
treba vam netko do vas da mu uhvatite ruku, osjetite rame do svog, da se nagnete i šapnete nešto u uho, da podijelite.
Jer imati znači nemati ....
Moja ruka je hvatala zid, šaputala sam sama sebi. Bila sam tužna ali sam onda shvatila.
To su one neodgodive stvari.
A ja se u tome ne pronalazim i ne mogu se sa time poistovjetiti.
No mi imamo - prijateljstvo.
Jedno veliko prjateljstvo.
Znam - jer se nisam ljutila. Nimalo.
Reakcija je bila sebična. Ali meni sasvim opravdana.
Sebična zato jer nisam htjela biti sama.
Samo zato.
Jer sirova računica je, da nije došla ona, ne bih dolazila niti ja.
Ja sam došla, a ona je otišla.
I samo zato moja reakcija.
I went with nothing
But the thought you'd be there too
Looking for you ( Bono )
I volim te jako babo jedna.
Jako jako jako jako.
I treba za srcem. ( dajem savjet, a svoje sam zašutkala )
Ne želim ništa djeliti na fikciju i realu.
Mi znamo da su scena i ulica jedno te isto.
Zato si otišla a ja ostala.
Sve ostalo je bla,bla,bla,bla,bla.
Ili ajmo hamletovski ... tišina.
Danas probe nema. Nema ni sutra.
( želje za ozdravljenjem )
Prekosutra proba i Lojtra u isto isto vrijeme.
Svi ti ljudi pod malim krovom Knapa.
Eksplodirat će.
Jučer, Frankopanska u neko doba. Prazna ulica. Nakon pozdrava gledam ga kako filmski nestaje niz ulicu.
Volim tog čovjeka.
JAKO.
ponedjeljak, 27.10.2008.
Jednog lijepog jutra... ( Prevert )
no.293
Nikog se nije bojao
Ničeg se nije plašio
Ali jednog jutra jednog lijepog jutra
Učini mu se da je vidio nešto
Al' reče u sebi: vjerojatno ništa.
I imao je pravo.
Tako kako je on shvatio stvari
To i nije bilo ništa
Ali tog jutra tog istog jutra
Učini mu se da je nekoga čuo
Otvori vrata i zatvori ih rekavši Niko
I mao je pravo
Tako kako je on shvatio stvari
Nije ni bilo nikog
Ali ga odjednom uhvati strah
I razumje da je sam
Ali da ipak nije baš sasvim sam
I tek tada vidje
Niko i Ništa kako stoje ispred njega.
jako me bolji ...
no.292
Jedno kretensko javljanje na telefon. Rebs,budi profesionalna.
Jedno razočaranje koje je postalo ljutnja.
Jedan ultra ljuti doner kebab koji mi je izgorio utrobu.
Jedna piva koju nisam popila do kraja.
Jedna frendica koja nikako da se vrati iz Rijeke.
Jedan rođendan kojem želim sreću.
Jedna pomisao o njemu.
Želja da ga ukradem.
( Pomisao rezervirana samo za mene.)
Glup filing uopće.
A bit će i toga.
Ja sam nova ustvari u tome.
Nije sve cakum - pakum.
I to je okej.
To je proces. Muving.
Trebam samo jedno.
Prestat druge gledati kroz sebe i sebe gledati kroz druge.
Onda će biti bolje.
Onda neće svi do jednoga biti prinčevi na bijelim konjima, bezgriješni i savršeni samo zato što su prinčevi, a ja neću biti nevažna kugla sa ružnim licem i glavom uvučenom u ramena pogleda uprtog u pod, nedostojna ičega.
Kada daješ sve od sebe ali ne uspijevaš.
Kada dobiješ što želiš a ne ono što trebaš.
Kada se osjećaš umorno a ne možeš zaspati
Ubaci u rikverc ...
Suze klize niz tvoje lice.
Gubiš nešto što ne možeš zamijeniti.
Kada nekog voliš a sva ta ljubav propadne ...
Može li biti gore?
Svjetla će te dovesti kući.
i usijati tvoje kosti.
A ja ću te pokušati popraviti.
Visoko gore ili dolje duboko
Kada si previše zaljubljen da to samo pustiš
Ali ako ne probaš nikada nećeš znati
Koliko ti zpravo vrijediš.
Rekoh bila mi je glupa večer stoga odoh.
subota, 25.10.2008.
Bila sam u jedinom kazalištu na čijem ulazu piše izlaz :)
no.291
Što se tajminga tiče, sasvim u redu. Ne kukam više; zašto nisam ranije.
Opet potvrda moje teorije da je sve upravo tako kako treba biti.
Drago mi je da sam pogledala predstavu nakon što sam ih upoznala. Jer ne mogu podnijeti više moja vječno bespotrebna previranja o njima kao privatnim osobama.
Njih trojica se obostrano opravdavaju na više nivoa. Glumački i privatno.
I tako mi je drago zbog toga.
Malo mi je bad što je Marko Makovičić za mene do dva mjeseca unazad bio 'onaj' lik sa reklame za pivo.
Tko glumi u predstavi?
Znaš, glumi Živko i onaj lik kaj je glumio u Snu ivanjske noći onog lika kaj ga inače glumi Kevin Kline u filmu i onaj lik iz reklame, znaš ..kad onaj sa kosicom kaže; danas ti je rođendan, a onaj drugi kaže: ali nije mi danas rođendan.
E - taj lik.
Mislim katastrofa.
Još više kaj imam potumplan mozak i kaj se nemrem nagovorit da zapamtim da je na hrvatskom taj lik kojeg glumi Kevin Kline - Vratilo.
A kao nešto volim Shakespeara.
I baš tu scenu sa 'glumcima'.
Uf.
Baš sam nekad totalno suprotna.
Marka gledam kako gradi Ništa, mislim, ne gradi ga... krivi izraz.
Ima ga.
Gledam kako ga osvješćuje sve više i više,
i nema probe da mene ne prođu trnci i da ja ne guštam maksimalno u umijeću tog glumca.
I još mi je više drago da sam dio toga baš zato.
O Saši neću. Baš neću. Nemam što reći. Ne ovaj puta.
Saša je emocija, meni u riječi neprenosiva.
( odem u patetiku sa tim ali ne znam drugačije. opraštam sama sebi na patetici )
Danas o glumcima.
O predstavi koja me naravno porazbacala po dvorani. Toliko su zaigrani, uigrani i izgledaju da im je u tom trenu dok su na sceni najbolje na svijetu i razvije ti se filing da bi i ti gore sa njima.
Zaljubila sam se u Markovog Hamleta u njegovom čoškiću scene.
U prijelaze iz zeke peke u pravu dramsku naraciju.
Jerko me pomeo sa svojim profesorom.
Živko sa Živkom.
Ali Marko koji moonwalka preko scene, koji umire za Juliom ( to je bilo predivno ) koji, koji, koji .... krpa čarapicu u pozadini, složi ultimativnu zavodničku facu prije poljupca ... on me osvojio.
I super je filing nakon predstave biti u mogučnosti reči glumcu osobno svoje utiske.
Jako oslobađajuće.
A Žifkec i njegova pažnja? ... njegova reakcija na Ekičin smijeh jer ga je očito prepoznao ... to je bio jedan čaroban link nas i scene.
( i bilo je: struuuuuja )
Naravno. Puna dojmova odem doma. Uzmem naš novi tekst i čitam svoju ulogu i vrtim u glavi kako ću ja to super odglumit.
Onda dođem na moju scenu, među moje gejovce i kaj se dogodi. Progutam jezik. Glumim kao zadnji idiot.
Tj. ne glumim.
Isfrustrirana odem doma i mislim si kak ću ja to.
Ali onda odlučim.
Budem.
Jer ako mogu iznutra, u glavi onda mogu i vani.
Samo se moram disciplinirat.
Moram zašutkat taj glas u glavi koji mi govori da ja to ne mogu.
Oh, mogu, mogu.
I budem.
Zaista budem.
Odluke.
Njih se bojim. Ali neka ih.
Snovi bez planova su puste želje ili tako nešto sam pročitala u nečijem statusu na fejsu.
Slažem se.
U snovima započinju obveze. ( Bono )
Na poljima od snova, ne pušta se korijenje. ( Gibonni )
Slažem se.
Nakon velikog hlađenja, slijedi veliki test u ponedjeljak na večer.
Mjesto radnje: Gavella.
Da li je otrov iskrvario ili ga je još ostalo. Tek mi je saznati.
Iskreno, ljepše mi je u glavi bez njega u glavi.
Sa srcem je druga spika, ali dosta sam srce slušala.
Nekako u njemu na žalost ne pronalazim onu obostranost.
( kako uskogrudno )
Sutra, u 16 sati.
Proba.
Knap.
Ništ.
Moja hrana.
srijeda, 22.10.2008.
Vratija se Robert, di je bija?
no.290
Robert Downey Jr.
Iako sam pobornik izraza; da je sve baš onako kako treba biti, na njega sam bila ljuta.
Zbog toga što se drogirao i doslovno uništio.
Koliko je prejakih uloga mogao odigrati.Koliko se mogao dati, jer je genijalan glumac.Al ne lakše je pobjeć i ubit se drogom..
Ustvari, ovo je vrlo sebičan zaključak. Ja sam ostala uskračena za njegovo pojavljivanje na malim i velikm ekranima.
Therefore - ljutnja.
Falio je.
Sa Douglasom, u Zlatnim dečkima .... natruha povratka i onda opet ništa.
Iron man, Tropical Thunder ... mislim, cashbox filmovi ali neka.
Robert se vratio.
Ja sretna.
subota, 18.10.2008.
Dan suzbijanja trgovanja sa ljudima
no.289
pri Vladi Republike Hrvatske
tj. od dotične Ive koja nas je preporučila da sudjelujemo u
programu na Cvjetnom trgu.
Sudjelovale su još Kelkope sa kojima se rodila super
sinergija koja meni ima jednu finu vibru.
Naravno tu je najzaslužnija Jelk, koju je bubalo koljeno te nije mogla otplesati u prikazu svoj dio sa nama. Šteta jer bi rasturila.
Vježbali smo sat i pol, izgubili jednu tetu u crnom zbog obiteljskog slučaja ..( Ivich, drž se ) ali smo se pojavili i bilo je dobro.
Zoki, Lejla, Sven, Mare i Estera te moje sisterice kao pomoć izvana Sarah i Debs ponosna sam na vas.
Izdvajam Eke jer je uzela strah sa kojim je došla i odigrala iz njega.
Ona jedna teta je povjerovala tvojoj priči... znači da si uspjela.
Dokazala si sama sebi da možeš što god treba. Scena čeka.
Mene samo malo tilta jedna činjenica - od 20 članova TEATRA G, odzvalo se njih 5.
Ne sviđa mi se to nikako.
Ni - ka - ko.
četvrtak, 16.10.2008.
Zamisli ti to .... ja ... ma mislim ...super.
no.288
Scene iz 'Shakespeare retold - MacBeth'
Meni najjače uprizorenje.
Ako imate Hallmark, pogledajte jer je genijalno.
MacBetha igra odličan 'mali škot', kako ga ja inače zovem, James McAvoy.
Radnja je smještena u jedan elitni Restoran i sva radnja prenesena u kontekst.
Tri vještice su tako smetlari, kraj Duncan je najbolji Šef u Londonu a Mac Beth i njegova ženica žele da njihov restoran dobije 5 zvjezdica i naravno da Duncan nestane iz priče da bi Mac postao Šef froj 1.
Glupavo izgleda ovako napisano, ali nije.
Mislim, naravno da nije ...to je Shakespeare.
Kukavni glumac što na pozornici
Sat-dva se šepuri i razbacuje,
A potom ga više nema.
To je priča koju idiot priča,
Puna krika i bijesa,
A ne znači ništa."
utorak, 14.10.2008.
Kako Vi ( Ti ) kaže(š)te ....
no.287
Genije: Zašto ?
Ja: Pa ne znam, glupo mi je. Imam potrebu Ti govorit Vi.
Genije: Ma ispadam onda kao matori starac.
Ja: Ma nisam mislila zbog godina nego iz poštovanja.
Genije: Joj molim te ...
Ja: Ne ozbiljno, baš zbog toga imam potrebu govoriti Vi a ne Ti.
Genije: ( osmijeh )
Ja: Tako ako mi se potkrade Vi, znaš o čemu se radi. ( smijeh )
Iskreno bez ikakvog prekenjavanja, baš iskonski imam potrebu govoriti mu Vi.
Uz to što je genije, on je topla i pažljiva osoba, onako skroz očinska figura ne bi vjerovali.
Ono što me zafasciniralo a tek sam jučer postala svjesna, je njegov rukopis.
Kako dečkima ponekad pretipkavam tekstove, čitajući ih umirem od smijeha, od tih dijaloga i sličica.
Onda oni to izvedu na sceni i dogodi se čarolija.
Ostane smijeh ali scene postanu velike i važne. Dogodi se težina.
A glumci su savršeno odabrani, osobito - Ništ.
Kad Marko nestane, a na sceni stoji taj mali čovjekić sa svojim papirima, pričom i na svaku njegovu te stisne u grlu i baš kao Lojtricu, potrčao bi na scenu i zagrlio.
Napravio nešto da utješiš čovjeka.
Jedva čekam da predstava bude gotova.
Ono što mi je žao je da je neću gledati i publike.
To mi je najviše žao.
Ali neka, to je cijena za sve što mi je sada dostupno.
I što mi je važno.
Da sam tamo dok stvara.
A zaista je čarolija, jer se sve samo odjednom dogodi.
Ok, samo zato što inzistira - Ti.
ponedjeljak, 13.10.2008.
ŠTO ČOVJEK NEMA NE MOŽE MU NITKO NI UZETI.
no.286
Take these shoes
Click clacking down some dead end street
Take these shoes
And make them fit
Take this shirt
Polyester white trash made in nowhere
Take this shirt
And make it clean, clean
Take this soul
Stranded in some skin and bones
Take this soul
And make it sing
UZMI SVOJU DUŠU ZAPLETENU U KOŽU I KOSTI.
UZMI I NATJERAJ JE DA PJEVA.
Yahweh, Yahweh
Always pain before a child is born
Yahweh, Yahweh
Still I'm waiting for the dawn
Take these hands
Teach them what to carry
Take these hands
Don't make a fist no
Take this mouth
So quick to criticise
Take this mouth
Give it a kiss
UZMI TA SVOJA USTA SPREMNA NA KRITIKU.
UZMI IH I POLJUBI NEKOGA.
Still waiting for the dawn, the sun is coming up
The sun is coming up on the ocean
His love is like a drop in the ocean
His love is like a drop in the ocean
Take this city
A city should be shining on a hill
Take this city
If it be your will
What no man can own, no man can take
ŠTO ČOVJEK NEMA NE MOŽE MU NITKO NI UZETI.
Take this heart
Take this heart
Take this heart
And make it pray
UZMI SVOJE SRCE
SVOJE SRCE
I NEKA MOLI.
NEKA MOLI.
četvrtak, 09.10.2008.
Game over
no.285
Skinula sam naočale samozavaravanja.
Kroz suze, jer me oči peku, napokon vidim istinu.
Ljubav je sljepoća.
Samo neka je.
Bez mene.
( I love you 'cause I need to, not 'cause I need you. )
no.284
Između ostaloga, ali ovaj dio je bio lijep.
Zanima me način na koji mozak zaspina sve u glavi i samo tako izbaci lik. Od svih, zašto baš njega. Mislim da nema nekog prevelikog razloga. Tek tako. Nešto lijepo. Sasvim svejedno što. Bez raščlanjivanja događaja molim.
Jednostavno kako je.
Bio je odmor od svega. Nekakve fantazije iz dubine svijesti. Haljine, frizura ... čudna mjesta.
Kartao je sa prijateljem.
Uvukla sam se u klupicu u kojoj je sjedio. Na par trenutaka.
Kao pozdrav, jer sam odlazila.
Usne su mu bile tople i fine.
Otišla sam dalje nekom drugom pričom koju je mozak iskemijao.
Kad sam se probudila ovo je bilo jedino što je ostalo.
Sada idem prati kosu.
srijeda, 08.10.2008.
U nekoj drugoj dimenziji, oni su meni uvijek u nekoj drugoj dimenziji ...
no.283
Trodimenzionalno iskustvo mojeg najdražeg benda na planeti.
Davnog 29.7. 2001. godinice u Bečkom Stadthalleu u prvom redu vanjskog dijela ogromnog srca našla sam se ja u pravoj dimenziji. Elevation tour. Bono, Larry, Adam i The Edge samo za mene i trideset tisuća ljudi. Osjećaj mi još nije pobjegao. Bonov pogled ravno u moje srce. Njegov glas, njegovi stihovi, njihova glazba ... osjećaj.
Jučer me samo vratilo. I ja bih još.
Još.
Kad je počelo, osjetila sam se kao da nisam bila u Crkvi sto godina. Vezana sam uz tog čovjeka na jednoj posebnoj razini. Bio je uz mene bestjelesno dok oni koji su trebali nisu, a bili su tamo. I u mojoj rasističkoj i zatucanoj sredini u kojoj sam bila samo zbog njega rasla sam sa ispravnim pogledom na život.
Njegovi stihovi su apsorbirani život kojeg vraća kroz riječi. Ali nisu to samo stihovi. To je i glazba. Nekad toliko jaka da mi počupa srce. Nikad dosadna, uvijek prisutna, važna i velika.
Pogled kroz prozor postane drugačiji. Sa njima mi je sve jasno. Sve kužim. Fakat ih volim.
Pogledaj što nam je učinila ljubav, ostavila je otvoren prozor na nebu.
(Cijeli novi zavjet u ovoj jednoj rečenici.)
Jučer, Bono od dva metra gleda ravno u mene, pruža ruku i govori da obrišem suze.
Ruka mi gotovo dodiruje lice.
Malo prije toga na, You gave me nothing, Now it's all I got,
uhvatilo me RAspoloženje ali Bono od dva metra gleda ravno u mene, pruža ruku i govori da obrišem suze.
Wipe your tears away.
I zaboravim gluposti koje su mi jurile kroz glavu minulih dana.
Obrišem suze.
U jutro krene Majčica sa svojom malom predstavom ali totalno isključena odlazim. Samo mi je krivo što ostavljam braću i sestre izložene. No oni se isključe sami. Sve je u redu.
Sa njim nisam sama nikad i to je svemirska utjeha.
On je moja najveća utjeha. Nema drugoga na ovoj našoj dimenziji.
Šteta za doživljaj što smo sjedili. Došlo mi je da ustanem par puta i da proživim to kako spada. Ali svejedno je bilo super. Bilo je odlično. I u odličnom društvu što je važno također. Sa ljudima koji isto kuže i vole. Ljepše je.
Imati znači nemati ako to nemaš sa kime podijeliti.
Totalno primjenjiva rečenica, nevjerojatno.
I zaista jedva čekam slijedeće ljeto i koncert. U pravoj dimenziji.
A do tada ...
We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other
utorak, 07.10.2008.
Ova djevojka je izuzetno problematična.
no.282
Mislim da me komentar ispod posta jako zaledio. Iz tih određenih razloga. Uostalom kako to nisam nikada pomislila sama.
Nema veze. Ja se ne sramim. Ne u ovom slučaju. Sramim se raznih gluposti ali ovoga ne.
To sam ja. Pomisao da bježim od slinjenja i ostalih gluposti a ovako na hrpi izgleda nikako drugačije je strašna.
To je kao strašno. Ali ovo je moje mjesto. Ime i prezime nikad spomenuto u tom kontekstu. Najgora pomisao je bila da maknem blog, ali to bi tek bilo to od čega bježim.
Kao, probudi se, vani je surovi život, ubijaju ljude po cesti.
Nazovite me bezosjećajnom kučkom ali ne krečem se u mafijaškim krugovima, ne izlazim sa sumnjivim tipovima za koje kao naivna ne znam da su mafija al dok ima keša meni je super, nisam klinka koja izlazi sa deset godina starijim likom koji ne razumije moj mladalački hir da mi je dosadio ili što već pa u svojoj demenciji isprazni pištolj u mene.
Ne opravdavam pištolje i hladnokrvna smaknuća. Ali kad je bilo reda u državi onda smo bili '' zadrta, centralistička, patrijahalna, europi zatvorena sredina.''
Evo nam sada slobode, europe i ljubavi prema svijetu.
Samo nas pljuju gaze, ponižavaju, kradu ljude, ubijaju .... bez posljedica.
I to me jedino brine, što ne mogu proći gradom a da mene ili nekog drugog normalnog građana koji nema veze sa mafijom, podzemljem ili ćim već, ne pokupi metak onako usput dok se oni igraju.
Što se načina mog života tiče ja sam sigurna.
Ja sama pješice iz bilo kojeg dijela Zagreba idem po noći doma. Vozim se tramvajem, hodam, ne ulazim u aute ili stopiram kao masa djevojaka po cesti.
Izgledao je ljubazno.
Da, izgledao je ljubazno.
Znam par ljudi koji su u mutim poslovima i njih se klonim.
Jer da, svijet jest okrutan - ali to su me naučili filmovi.
I hvala Bogu.
I nisam trebala izlazit sa tim i tim ljudima i pokupit metak da to shvatim.
'' Kako živim u realnom svijetu.''
Na taj način hvala.
Meni je moja reala teška na svoj način kad se već inzistira na prokletoj patnji da bi vrijedno živjeli u ovoj našoj sredini koje poždere čovjeka ako se trudi živjeti bezbrižno.
Ali napravila sam digresiju.
Jer sam ljuta na sebe.
Jako sam ljuta na sebe i ne mogu si pomoći.
No znam što mi je činiti.
Ništa.
Zašto bi se to opravdavalo.
Nešto ti ne odgovara ti okreni glavu.
I ispadam fakat balavo i jadno, sad sam svjesna.
Balavica od trideset godina.
Ne bi išlo.
Ovakva sam jer se držim dalje od reale.
U glavi, duboko unutra ... jako sam realna.
I zato si nedam mira.
A možda ni njemu.
ponedjeljak, 06.10.2008.
Predstava, čaše, predstava i nakon predstave predstava ... i krive adrese. Krive.
no.281
Petak, HNK
Premijera Pustolova pred vratima.
Nakon toga domijenak, hrana, cuga, torta ... i lepeza njih.
Nisam jela,ni pila, ni jela tortu.
Naužijala sam se onog zadnjeg. Naravno da jesam.
Predstava je bila malo razočaranje zbog redateljevih suludih intervencija ali glumci su bili dobri.
Livio Badurina, Luka Dragić i Olga Pakalović.
Jako dobri.
Sama ta Agneza i ganjanje fantomskog ljubavnika mene opere.
'' Ponekad te toliko volim da bi svima dala. ''
Ide i traži a ne kuži da sve je sama zabrijala.
Jer joj to treba.
Jer je željela biti voljena na luđački način.
Kako poznato.
Sreća je sreća tek onda kada imaš koga vidjeti i obujmiti rukama.
U jednom trenu dogodio se svič na vizualno. Na tog lijepog čovjeka na sceni.
Nitko ne izgleda toliko autonomno kao on. Sam a cijela priča oko njega.
Korak po korak do ruba scene i ' vidimo se uskoro'
pogled preko naočala koji nam uputi Smrt . Predstava završava na totalno moj način.
Volim te namjerne jake trenutke.
Plan je bio ići doma, ali padala je kiša.
Domjenak.
Bez imena ovaj put:
Traperice, majica, sakoić i vunena kapica
Crne hlače, crna košulja, geekie vestica na prugice zavezana oko struka
Traperice, košulja sako, naočale crnih okvira, razbarušena kosa
Crno sve, šilterica
Traperice, majica, smeđi sako
To su bile delikatese ne poslužene na stolu.
Popila sam ipak čašu bijelog vina.
Kiša je i dalje pljuštala ali sam se pokupila doma.
Iritantno je biti u prostoriji sa hrpetinom ljudi kojima znaš ime i prezime, što rade, gdje, rade, kako rade, sa kim su i sve.
Pošto situacija nije obrnuta, postajem dakle neki višak, uljez, uhoda ... što?
Bijeg. Glava puna kretenizama, krevet.
San.
Da sam sanjala to deset godina unazad .. ok. Ovako je to samo zbog sveprisutnosti.
Krivi Ra, kako bi Eke rekla.
Već je i pravi krivi, ali brzam.
Eke, vino .. stihovi koji su mi juracali glavom .... ,i poslije nas kada šutke progovore naša tijela znaš li što će govoriti:
kako bjasmo sretni, kako bjasmo sretni ... ja sam sa Eke uvijek sretna.
Ali uvijek.
Volim.
I to nas dovede do nedjelje.
Do jučer.
Ljepotica i zvijer po poslijednji put.
Predstava je gotova. Završena u stilu.
Raspoloženi Saša i Živko. Ma moji favoriti Lumiere i Din - don.
Din don presladak. Vandin glas i njegove smeđe hlače.
Naravno afterparty.
Ljudi preraspoloženi, glazba da jača ne može bit.
Ples, ples, ples.
Eke, Niki i ja. ( I sekica moja ali je morala doma.)
I nije tako trivijalno. Nije nikako.
Shvatila sam nešto strašno, prestrašno.
( u vezi sebe same )
Ustvari sve je kristalno jasno.
I maknut ću slike sa mobitela.
I glumit ću da ga ne vidim u prostoriji kao što on uspješno radi meni.
I nakon predstave ću otići doma.
( Imati znaći nemati ako to nemaš sa kime podijeliti.)
Sebe dijeli na krive adrese.
( Ne, ne,ne. Da ne ne bi bilo da mislim da sam ja prava adresa.)
Nikako.
Ja samo želim dati ono što primam.
A to nemam. Nemam.
Nemam.
Nemam.
No, sva obećanja koja sam sada dala ne vrijede ništa. ( Bono kaže, On zna.)
Jer ...
All I want is you.
A muzika i dalje svira.
nedjelja, 05.10.2008.
Svemu dođe kraj.
no.280
Htjela sam napisati impresije sa Pustolova, možda moj san, jučerašnji izlazak ... ali nemam mira u glavi.
Nemrem se skoncentrirat. ( budem sutra )
Danas idem gledati Ljepoticu i zvijer po zadnji puta.
Koja tragika kada se predstava gasi.
Kako je tek glumcima.
Zato se ova gore, za koju sam sklepala video tek rodila i treba u njoj uživati dok možemo.
Zvuči fatalno.
Al istina je.
Nakon nje više nećete ići sami doma.
Nikad.
( Lojtra je 09.10. u 20 sati.)
Ali večeras ... Din Don, Lumiere, Zvijer i Gaston.
Poslijednji put.
četvrtak, 02.10.2008.
Pronašla sam svoje vino, svoju poeziju, svoju ....
no.279
Opajajte se
Opojen treba uvijek biti. U tome je sve: početak i svršetak mudrosti. Da ne osjećate strahovit jaram vremena koji vam tišti ramena i prigiba vas zemlji, moate se bez daha opajati.
A čime? Vinom, poezijom ili krepošču - kako vam drago. Ali opajajte se.
Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palače, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotniji svoje sobe, kad je pijanstvo već malo popustilo ili sasvim prošlo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve što bježi, sve što jeca, sve što putuje, sve što pjeva, sve što zbori, pitajte koliko je sati. I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura odgovorit će vam: '' Čas je da se opajajte! Da ne budete mučenici i robovi Vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepošču - kako vam drago. ''
srijeda, 01.10.2008.
Jučer je danas koje će postati sutra.
no.278
Post broj 81. završi sa jednom tako rečenicom.
Godinu i nešto dalje eto mene.
Šupilo me jučer.
Jučer dok je bila pauza, a ja sa njm razgovarala o Kaubojima.
Jučer dok se nakon jedne scene okrenuo i pitao me što ja mislim o tome.
Jučer.
-
Jučer sam odahnula.
Nije on.
Gospodin Ništ je.
Jedan nema veze sa drugim.
Imat će tregere.
( ovo je ugađanje sa neba, maximalno )
Ja jednostavno volim tregere.
-
Danas.
Palim jednu žutu svijeću.
Za Tatu.
-
Danas je G.
Moja največa ljubav.
-