Marketing
Bila sam u jedinom kazalištu na čijem ulazu piše izlaz :)
no.291
Što se tajminga tiče, sasvim u redu. Ne kukam više; zašto nisam ranije.
Opet potvrda moje teorije da je sve upravo tako kako treba biti.
Drago mi je da sam pogledala predstavu nakon što sam ih upoznala. Jer ne mogu podnijeti više moja vječno bespotrebna previranja o njima kao privatnim osobama.
Njih trojica se obostrano opravdavaju na više nivoa. Glumački i privatno.
I tako mi je drago zbog toga.
Malo mi je bad što je Marko Makovičić za mene do dva mjeseca unazad bio 'onaj' lik sa reklame za pivo.
Tko glumi u predstavi?
Znaš, glumi Živko i onaj lik kaj je glumio u Snu ivanjske noći onog lika kaj ga inače glumi Kevin Kline u filmu i onaj lik iz reklame, znaš ..kad onaj sa kosicom kaže; danas ti je rođendan, a onaj drugi kaže: ali nije mi danas rođendan.
E - taj lik.
Mislim katastrofa.
Još više kaj imam potumplan mozak i kaj se nemrem nagovorit da zapamtim da je na hrvatskom taj lik kojeg glumi Kevin Kline - Vratilo.
A kao nešto volim Shakespeara.
I baš tu scenu sa 'glumcima'.
Uf.
Baš sam nekad totalno suprotna.
Marka gledam kako gradi Ništa, mislim, ne gradi ga... krivi izraz.
Ima ga.
Gledam kako ga osvješćuje sve više i više,
i nema probe da mene ne prođu trnci i da ja ne guštam maksimalno u umijeću tog glumca.
I još mi je više drago da sam dio toga baš zato.
O Saši neću. Baš neću. Nemam što reći. Ne ovaj puta.
Saša je emocija, meni u riječi neprenosiva.
( odem u patetiku sa tim ali ne znam drugačije. opraštam sama sebi na patetici )
Danas o glumcima.
O predstavi koja me naravno porazbacala po dvorani. Toliko su zaigrani, uigrani i izgledaju da im je u tom trenu dok su na sceni najbolje na svijetu i razvije ti se filing da bi i ti gore sa njima.
Zaljubila sam se u Markovog Hamleta u njegovom čoškiću scene.
U prijelaze iz zeke peke u pravu dramsku naraciju.
Jerko me pomeo sa svojim profesorom.
Živko sa Živkom.
Ali Marko koji moonwalka preko scene, koji umire za Juliom ( to je bilo predivno ) koji, koji, koji .... krpa čarapicu u pozadini, složi ultimativnu zavodničku facu prije poljupca ... on me osvojio.
I super je filing nakon predstave biti u mogučnosti reči glumcu osobno svoje utiske.
Jako oslobađajuće.
A Žifkec i njegova pažnja? ... njegova reakcija na Ekičin smijeh jer ga je očito prepoznao ... to je bio jedan čaroban link nas i scene.
( i bilo je: struuuuuja )
Naravno. Puna dojmova odem doma. Uzmem naš novi tekst i čitam svoju ulogu i vrtim u glavi kako ću ja to super odglumit.
Onda dođem na moju scenu, među moje gejovce i kaj se dogodi. Progutam jezik. Glumim kao zadnji idiot.
Tj. ne glumim.
Isfrustrirana odem doma i mislim si kak ću ja to.
Ali onda odlučim.
Budem.
Jer ako mogu iznutra, u glavi onda mogu i vani.
Samo se moram disciplinirat.
Moram zašutkat taj glas u glavi koji mi govori da ja to ne mogu.
Oh, mogu, mogu.
I budem.
Zaista budem.
Odluke.
Njih se bojim. Ali neka ih.
Snovi bez planova su puste želje ili tako nešto sam pročitala u nečijem statusu na fejsu.
Slažem se.
U snovima započinju obveze. ( Bono )
Na poljima od snova, ne pušta se korijenje. ( Gibonni )
Slažem se.
Nakon velikog hlađenja, slijedi veliki test u ponedjeljak na večer.
Mjesto radnje: Gavella.
Da li je otrov iskrvario ili ga je još ostalo. Tek mi je saznati.
Iskreno, ljepše mi je u glavi bez njega u glavi.
Sa srcem je druga spika, ali dosta sam srce slušala.
Nekako u njemu na žalost ne pronalazim onu obostranost.
( kako uskogrudno )
Sutra, u 16 sati.
Proba.
Knap.
Ništ.
Moja hrana.
Post je objavljen 25.10.2008. u 23:22 sati.