Sve je ostalo tišina ...

četvrtak, 09.10.2008.

( I love you 'cause I need to, not 'cause I need you. )

no.284

Sanjala sam njega.

Image and video hosting by TinyPic

Između ostaloga, ali ovaj dio je bio lijep.
Zanima me način na koji mozak zaspina sve u glavi i samo tako izbaci lik. Od svih, zašto baš njega. Mislim da nema nekog prevelikog razloga. Tek tako. Nešto lijepo. Sasvim svejedno što. Bez raščlanjivanja događaja molim.
Jednostavno kako je.

Bio je odmor od svega. Nekakve fantazije iz dubine svijesti. Haljine, frizura ... čudna mjesta.
Kartao je sa prijateljem.
Uvukla sam se u klupicu u kojoj je sjedio. Na par trenutaka.
Kao pozdrav, jer sam odlazila.
Usne su mu bile tople i fine.

Otišla sam dalje nekom drugom pričom koju je mozak iskemijao.
Kad sam se probudila ovo je bilo jedino što je ostalo.

Sada idem prati kosu.

09.10.2008. u 12:56 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."