Pregled posta

U nekoj drugoj dimenziji, oni su meni uvijek u nekoj drugoj dimenziji ...

no.283

Mjesto radnje cinestar, dvorana devet, skroz tamo lijevo, Eke, An i ja. Dobili smo naočale i sjeli.
Trodimenzionalno iskustvo mojeg najdražeg benda na planeti.



Davnog 29.7. 2001. godinice u Bečkom Stadthalleu u prvom redu vanjskog dijela ogromnog srca našla sam se ja u pravoj dimenziji. Elevation tour. Bono, Larry, Adam i The Edge samo za mene i trideset tisuća ljudi. Osjećaj mi još nije pobjegao. Bonov pogled ravno u moje srce. Njegov glas, njegovi stihovi, njihova glazba ... osjećaj.

Jučer me samo vratilo. I ja bih još.
Još.
Kad je počelo, osjetila sam se kao da nisam bila u Crkvi sto godina. Vezana sam uz tog čovjeka na jednoj posebnoj razini. Bio je uz mene bestjelesno dok oni koji su trebali nisu, a bili su tamo. I u mojoj rasističkoj i zatucanoj sredini u kojoj sam bila samo zbog njega rasla sam sa ispravnim pogledom na život.



Njegovi stihovi su apsorbirani život kojeg vraća kroz riječi. Ali nisu to samo stihovi. To je i glazba. Nekad toliko jaka da mi počupa srce. Nikad dosadna, uvijek prisutna, važna i velika.

Pogled kroz prozor postane drugačiji. Sa njima mi je sve jasno. Sve kužim. Fakat ih volim.

Pogledaj što nam je učinila ljubav, ostavila je otvoren prozor na nebu.
(Cijeli novi zavjet u ovoj jednoj rečenici.)
Jučer, Bono od dva metra gleda ravno u mene, pruža ruku i govori da obrišem suze.
Ruka mi gotovo dodiruje lice.
Malo prije toga na, You gave me nothing, Now it's all I got,
uhvatilo me RAspoloženje ali Bono od dva metra gleda ravno u mene, pruža ruku i govori da obrišem suze.
Wipe your tears away.
I zaboravim gluposti koje su mi jurile kroz glavu minulih dana.
Obrišem suze.
U jutro krene Majčica sa svojom malom predstavom ali totalno isključena odlazim. Samo mi je krivo što ostavljam braću i sestre izložene. No oni se isključe sami. Sve je u redu.



Sa njim nisam sama nikad i to je svemirska utjeha.
On je moja najveća utjeha. Nema drugoga na ovoj našoj dimenziji.


Šteta za doživljaj što smo sjedili. Došlo mi je da ustanem par puta i da proživim to kako spada. Ali svejedno je bilo super. Bilo je odlično. I u odličnom društvu što je važno također. Sa ljudima koji isto kuže i vole. Ljepše je.
Imati znači nemati ako to nemaš sa kime podijeliti.
Totalno primjenjiva rečenica, nevjerojatno.

I zaista jedva čekam slijedeće ljeto i koncert. U pravoj dimenziji.
A do tada ...

We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other





Post je objavljen 08.10.2008. u 15:32 sati.