Marketing
Ova djevojka je izuzetno problematična.
no.282
Mislim da me komentar ispod posta jako zaledio. Iz tih određenih razloga. Uostalom kako to nisam nikada pomislila sama.
Nema veze. Ja se ne sramim. Ne u ovom slučaju. Sramim se raznih gluposti ali ovoga ne.
To sam ja. Pomisao da bježim od slinjenja i ostalih gluposti a ovako na hrpi izgleda nikako drugačije je strašna.
To je kao strašno. Ali ovo je moje mjesto. Ime i prezime nikad spomenuto u tom kontekstu. Najgora pomisao je bila da maknem blog, ali to bi tek bilo to od čega bježim.
Kao, probudi se, vani je surovi život, ubijaju ljude po cesti.
Nazovite me bezosjećajnom kučkom ali ne krečem se u mafijaškim krugovima, ne izlazim sa sumnjivim tipovima za koje kao naivna ne znam da su mafija al dok ima keša meni je super, nisam klinka koja izlazi sa deset godina starijim likom koji ne razumije moj mladalački hir da mi je dosadio ili što već pa u svojoj demenciji isprazni pištolj u mene.
Ne opravdavam pištolje i hladnokrvna smaknuća. Ali kad je bilo reda u državi onda smo bili '' zadrta, centralistička, patrijahalna, europi zatvorena sredina.''
Evo nam sada slobode, europe i ljubavi prema svijetu.
Samo nas pljuju gaze, ponižavaju, kradu ljude, ubijaju .... bez posljedica.
I to me jedino brine, što ne mogu proći gradom a da mene ili nekog drugog normalnog građana koji nema veze sa mafijom, podzemljem ili ćim već, ne pokupi metak onako usput dok se oni igraju.
Što se načina mog života tiče ja sam sigurna.
Ja sama pješice iz bilo kojeg dijela Zagreba idem po noći doma. Vozim se tramvajem, hodam, ne ulazim u aute ili stopiram kao masa djevojaka po cesti.
Izgledao je ljubazno.
Da, izgledao je ljubazno.
Znam par ljudi koji su u mutim poslovima i njih se klonim.
Jer da, svijet jest okrutan - ali to su me naučili filmovi.
I hvala Bogu.
I nisam trebala izlazit sa tim i tim ljudima i pokupit metak da to shvatim.
'' Kako živim u realnom svijetu.''
Na taj način hvala.
Meni je moja reala teška na svoj način kad se već inzistira na prokletoj patnji da bi vrijedno živjeli u ovoj našoj sredini koje poždere čovjeka ako se trudi živjeti bezbrižno.
Ali napravila sam digresiju.
Jer sam ljuta na sebe.
Jako sam ljuta na sebe i ne mogu si pomoći.
No znam što mi je činiti.
Ništa.
Zašto bi se to opravdavalo.
Nešto ti ne odgovara ti okreni glavu.
I ispadam fakat balavo i jadno, sad sam svjesna.
Balavica od trideset godina.
Ne bi išlo.
Ovakva sam jer se držim dalje od reale.
U glavi, duboko unutra ... jako sam realna.
I zato si nedam mira.
A možda ni njemu.
Post je objavljen 07.10.2008. u 11:12 sati.