Sve je ostalo tišina ...

Sve što radiš odjekne, odbije se i vrati.
Nekad muljam nekome kad me pozove van ili negdje da ne mogu. Rijetko ali eto dogodi se.
I onda jučer kad sam napokon fakat htjela izać bez najave u 19.45 u zgradi nestane vode.
Oprat kosu, zube i još svašta nemoguće.
I kaj? Ostanem doma, a fakat sam htjela ići.
Pa ti laži.

KAZALIŠTE SNOVA
Moj komentar je suvišan.

Toliko me predstava ispunila da ja jednostavno nemam što za reči.

Nisam čitala Camusov tekst i zato sam se prepustila onome što je redatelj pred nas stavio.
Prvo sam pomislila koja šteta da ovo nisam gledala na Brijunima, ... jer onaj ambijent i pravi
mjesec na nebu zasigurno su zaokružili priču.
No kada je počelo. Bilo je sasvim nevažno.

Sjedili smo na balkonu, sa lijepim pogledom na četiri monumentalna stupa koja su dočaravala neko tamo antičko vrijeme ali bojom podsjećale na mjesečevu površinu i stalnim pomicanjem na njegove mijene.
Mjesec je totalno dominirao predstavom kao i vjerojatno Kaligulinom psihom.



Potreba je nas ljudi da svakakva čudovišta pravdamo, najvjerojatnije da bi opravdali sebe, pa tako ga pokušava pravdati i redatelj.
Infatilno sjedenje Kaligule u krilima muškaraca, gotovo dječačka bespomočnost, tuga u glasu poništava njegovu ludost.
U školi smo učili da je Kaligula bio lud odnosno sve ono što Sven Šestak nabroji u jednoj od meni najjačih scena. On nabraja i nabraja i nema kraja dijagnozama i dok govori biva uvučen u Kaligulinu igru i postaje njenim sudionikom.
Da, orgije.
Party mode drevnog Rima.


Sven Šestak Livio Badurina

Najbolji su pokušaji opravdanja - samoća, otuđenost, vanvremenost i neshvaćenost.
Rijetko kada kažemo jednostavno, frajer je bio lud i to je to.

'' Postojao sam od nastanka svijeta i postojat ću dok i posljednja zvijezda|ne padne sa neba.
Iako sam uzeo oblik Gaja Caligule, ja sam svi ljudi, kao što sam i nijedan čovjek.
I tako...
ja sam Bog.
C A L I G U L A ''

Tesla ima sedmoricu veličanstvenih u newyorškim odijelima sa cilindrima.
Izgledaju sjajno.
Sviđa mi se kako redatelj koristi uniformiranost da bi impresionirao.
Kaligula ima njih pet šest, mahom u odijelima a zatim polugole u crnim kratkim suknjama i zaista izgledaju impresivno. Naročito sa zlatnim detaljima, perjanicama.
Ima snage u ' istome ' - nekakva latentna privlačnost.
Osjetiš se pozvan. Želiš i ti.
Nije važno što.


Slikano sa balkona u Gavelli

Livio Badurina je glavni Kaligula, iako sam stekla dojam da su to većinom svi glumci osim Svena Šestaka, Ozrena Grabarića, Svena Medvešeka i Filipa Križana koji je rasturio scenu svojom pojavom tj. energijom igrajući carevog slugu.

Voda koja uz stupove dominira scenom ispala je super medij za uranjanje i izranjanje što tjelesno ali više iz stanja duše svih likova. Svojim zvukom i odrazom. Lagano koračanje uz koju voda stvara uhu ugodan zvuk, pa zatim žustri hod gdje voda bublja pod nogama i frenetično bacanje uz pljuskove i kapljice koje su letjele zrakom. Mirni, ljuti, ljubomorni, ludi .... sve nam je to voda prenijela.
Voda je ustvari neko jezero, kako se zove ne znam ali više je stanje svijesti nego zaista voda.



Trenutak kada je voda zaista voda jedan mi je od ljepših.
Sven Medvešek prilazi lagano i zagleda se u njenu površinu. Mene tada neodoljivo podsjeti na Narcisa koji se vječno ogledavao u jezeru ali brzo shvatim da on promatra nešto drugo. Ne sebe, nego nešto u vodi. Zatim spusti tjeme na pod i podboči se rukama a noge digne iznad glave, sve jako polako. Nogama kruži po zraku kao da vozi bicikl i ja tad shvatim da je on ustvari zaronio i pliva prema dnu.
Zatim naglo skoči na noge ( izronio je ) a u rukama mu je zlatni ogrtać koji je Kaligula odbacio u prolazu.
Scensko rješenje vrijedno zlata.


Slikano mobitelom

Kazalište u kazalištu, Kaligulina zabava, redatelj, glumac sa cijelim Rimom kao scenografijom.
Ljudi imaju problem, ne vjeruju u Teatar kaže opet genijalni Ozren Grabarić sa svojim tranzistorčekom. Putovanje na mjesec, loptanje sa mjesecom, uprizorenje veselog diktatora - dok velika bijela lopta ( mjesec ) odbačena dolazi pod čizmu Svena Medvešeka koji je u maniri Charlie Chaplina odbaci natrag, njima dolje.
Hitler kao podsjetnik da luđaci nisu živjeli samo u antičko doba.
A Kaligula ostavlja krvave tragove i po Mjesecu i po svojoj sestri, ženi ... jedinoj glumici u predstavi. Dijana Vidušin me impresionirala svojom snagom među svim tim muškarcima i što im nije dala da se zabavljaju baš do kraja međusobno nego je zavladala nad svakim ili je ustvari Kaligula zavladao njome kroz sve njih.



Kako god, žena ga je voljela. Svakakve su to ljubavi.
Ali ono krajnje je da su LJUBAVI, strasti i želje ... ostvarene, neostvarene ... Ove druge su groznije.
Želja izludi čovjeka.
Željeti Mjesec jer ga ne možeš imati.
Pazi, ti si rimski Car imaš sve, ali sve što ti padne napamet. a Ti baš hoćeš Mjesec.
Kako poznato.
Kako poznato.

Ljudski.

Suvremeno.
Očigledno bezvremeno.
Imaš sve što ti treba a ti baš želiš ono nešto drugo.
LJUDSKA PRIRODA
Svi mi želimo Mjesec.

Tomaž Pandur je sanjar. Ima sreću da svoje snove može prenijeti na scenu.
Kompleksno, veliko i sjajno.
Glavni adut je VIZUALNO.
Sve što se događa na sceni maksimalno je lijepo. Scenografija, kostimi, glumci, glazba i ambijent.
I osjećaj koji se u tebi probudi dok gledaš.
Čitam kritiku u Večernjaku, i frajer piše da su ljudi nakon predstave izlazili u muku i nelagodi te gledali u pod.

Pitam se koliko ih se prepoznalo pa su zazujali.
Ili se on sam prepoznao pa je, eto, napisao tu za mene nebulozu koju je naslovio:
'Kaligula šokirao Zagrepčane'.
Šokirao?
Što je šokiralo Zagrepčane?
Goli mušarac na početku? Lijepa gola žena? Dvoje troje lijepih muškaraca koji se ljube?
Krv?
Što ih je šokiralo?

Ja ne znam.
Frajer je to napisao tek tako, jer gavellina publika su dijelom puritanske zagrebačke stare puce, pa da im malo podilazi.
Jedna je rekla: bilo je lijepo ali ne bih više, hvala. Jednom je bilo dosta.
Vjerojatno je istu rečenicu rekla svome suprugu nakon prve bračne noći.

Ionako je poznato da oni koji najviše protiv nečega skaču sami su u to zagrizli do kraja.
Ustvari neka on piše što hoće. Ima potpuno pravo.
To je njegov dojam.

Kao što je ovo gore moj.

Da je predstava lijepa.
Da te uvuče i ne da ti van dok ne završi.
Da sam pročitala Kaligulu možda bi mi neka stvari bile jasnije ali osjećam da je poanta i poruka
doprijela do mene.

Osjećaj.

To je ono što najviše volim i želim i što se trudim postići u mojem malom stvaralčkom svijetu.
Probuditi nešto u ljudima dok sjede u svojim stolicama u mraku.

Glumci su bili odlični.
Gospon redatelj očigledno pronalazi u Badurini ono što mu treba za sve njegove junake. Sviđa mi se njegov glas i način na koji govori. Sviđa mi se kako je svjestan svoga tijela do krajnjih granica i to je ono što ga čini kompletnog i posebnog glumca.



Ivina ljubav života je za mene novost, i pomeo me na prvo gledanje. Dečko je još na akademiji i daje se do kraja. Njegova je uloga sva u pokretu, on nam sve prenosi gotovo bez riječi. Dogodi se da osjetiš njegovu žalost na kraju kada ga Kaligula otjera od sebe, a ne bi trebao.

Tamo gdje je započeo sa ' Snom ' sada je, što se mene tiče, završio Hrvoje Klobučar. Pretvorio se u glumčinu.
On je glumac koji može sve. Uživam u njemu sada na jednom novom nivou.
Sada na njegovo ime, prvo što ću reči je:
' On je prejak glumac, a zatim sve ostalo.'
Kaligulin sumanuti cerek, totalna dominacija tom scenom. Bio je izvanredan.

Oduševio me i Sven Medevešek. Da je Rade mladji to bi bila njegova uloga. Bilo je očito. Gospon Sven je bio jedina opozicija svemu što se odvijalo na sceni. Ozbiljan, realan, tih i miran. Ljut naravno, ali miran. Odličan.

Svaka scena od početka, kako se razvija, je razglednica za seb. Zasebna slika u okviru.
Gospon redatelj je majstor vizualnog, njegov izričaj podsječa me na Buzz Lurhmanov, filmski.
Raskoš, raskoš, ljepota, grandioznost, i važnost tijela, pokreta i glazbe.
Glazbu potpisuje slovenski Silence koji je radio glazbu i za Teslu. Energični klavir i glas pjevača samo pojačavaju sve što se događa.
U njihom albumu guštam maximalno.
( thnx Iva, nadam se da mi središ i Kaligulu, mig - mig )

Ispalo je da imam nešto ipak za reči.
Al to je tek nešto malo. Nisam baš neki virtuoz na riječima kad se sve zbroji i oduzme.
Ono kaj je meni unutra.
To je ono pravo.
Trudim se bez suvišnih obješnjenja prikazati to na sceni.



"Hereja: Treba braniti svijet ako želimo u njemu živjeti!
Kaligula: Ne trudi se... Svijet je nevažan! Onaj koji to uviđa zadobija slobodu. Mrzim vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete a sanjate o sigurnosti kao što devojka sanja o ljubavi, vi koji ćete umrijeti u strahu ne znajući da ste lagali cijelog života... "

'' Problem je u ljudima što ne vjeruju u Teatar.''

Ja toplo preporučam Kaligulu u Gavelli.
U Gavelli.
KALIGULA.

srijeda, 10.09.2008.

ŽUPNE OBAVIJESTI ZA ČLANOVE TEATRA GAUDEAMUS

no.264
Unazad par tjedana svi ste dobili moju poruku tj. poziv na zajdeničko gledanje predstave KAUBOJI u Teatru Exit, 26.09.'08.
u 20 sati.



Slijedeći ljudi su odgovorili na moj poziv i njima sam danas rezervirala ulaznice:

1. Dinko
2. Ja ( Rebs )
3. Estera + dvije karte
4.Iva
5. Lejla
6. Mare
7. Vedran S. + jedna karta
8. Tea + jedna karta
9. Nixa
10. Jelka

Znači, četrnaest karata.
No, ja sam bila slobodna rezervirati dodatne tri karte pa neka mi se jave gospoda koja bi se ovom našem skupu pridružila.
Apeliram na dotičnog Zorana.

Događa se slijedeče, rezervacija traje do 20.09. i tada bi trebali pokupiti karte.
Zato ću ja organizirati neku cugu na kojoj bi se našli, skupili tu lovu i ja bih onda onako školski uzela svima karte.

Cijena ulaznice je: 80 kn
Naoko skupo ali primjereno produkciji same predstave. (osječam se kao neki svodnik upravo, he,he )

Raduje me činjenica da ćemo zajedno pogledati ovu predstavu. Nemam više ništa za reći. Kada je pogledate/mo sve će vam biti savršeno jasno.

Go 'G'

p.s. nadam se da se večina odazvala Esterinom skupljanju love za Markove majice.

10.09.2008. u 22:28 • 11 Komentara • Print • #

Caru carevo, Akademiji akademijino ..Teatru G - dragi nam glumci i prijatelji.

no.263

Odakle sam, kamo idem
I zašto sam mokra sada.
Pogledajte, to svi vide.
Kiša pada.
Kiša, to je od kiše,
Po kiši hodam, a zatim,
A zatim ništa više.
Idite putem svojim,
A ja ću ići mojim.
Iz zadovoljstva, dabome.
Blato je, gacam po njemu.
Kiša je, smijem se tome,
Jer ja se smijem svemu.
Ako vas suza mami
Pođite svojoj kući,
Plačite nad sobom samim,
A mene ostavite,
Dajte mi, dajte mi mira.
I vaš glas me nervira,
Idite putem svojim,
A ja ću ići mojim.

Jao, koliko vas mrzim,
Mrzim vas, mrzim vas zato.
Raznježili ste se nada mnom,
Dobri ste odviše sa mnom,
Vjerujte, odviše dobri.

Dobri ste kao što je lovac na štakore
Dobar štakorima…
No jednog dana… doći će taj dan,
Štakor će da vas ima
U zubima…
Idite, na čast vam budi,
Dobri i časni ljudi.

Teatar G, u punom sastavu, punom parom,
naprijed ;)

10.09.2008. u 12:33 • 5 Komentara • Print • #

utorak, 09.09.2008.

Nemam opravdanja. Krivo mi je ko pesu....

no.262

Za Esteru ...




.. moju Ekicu.
Volim te.

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 22:48 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 08.09.2008.

'' Gay je nekada značilo sretno. '' Nekada? Gledam ovu suvremenu umjetnost i ja sam sretna.

no.261

Od jednog lijepog muškarca - ljepša su samo dva.

08.09.2008. u 17:07 • 8 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.09.2008.

Ne dira me više ništa pod ovim našim nebom, ne odgovaram nikome, samo onom Koji me stvorio ... samo njemu, ne odgovaram ni sebi. Od danas guštam bez krivnje.

no.260

POSTOJI SIGURNO NETKO
( Anne Hébert, 1916)
Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopit moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast.

07.09.2008. u 19:54 • 2 Komentara • Print • #

Htjela sam nešto drugo ali ovo je predobro da propadne ...

no.259

Svaki od mejlova započne sa: Dear Rebecca .... i zato je meni to urnebesno smiješno.
Draga Rebecca, zamislite kako bi se vaša djevojka osjećala da se pred njom pojavite sa novim, većim, boljim alatom?

Neki od primjera na koje grcam od smijeha.



1) Janusz za mene
She craves for my 9 inch tool and says the look of it is irresistible.

2) Deep penetration and pleasure for men
Linwood Sloan za mene
the stock market is alwaysIn time, bank stocks began to rise, and Soros garnered a 50 percent
I have tested my new found gain on American, European and Asian women. I powered over all of them

3) Make your bazooka thick and hard
Navaz za mene
You girlfriend will thank you for becoming bigger

4) Be a real man, get a larger pole
mik za mene
You can achieve greater length and strength in lovemaking with our herbal concoction.

5) Grow your equipment for best pleasure
jedd za mene
You girlfriend will thank you for becoming bigger

6) Tommi za mene
Patented organic formulae that will double your organ size

7) Chicks dig larger poles, get one today
Varsha za mene
Studies show women dislike men with small equipment. We are here to help you

8) This enhancement will last a lifetime!
Matilda Christie za mene
Get rid of your anxiety about the small dimensions forever!

9) Women love your big juicy manhood
Liubie za mene
See for yourself how large you truly can become

Ovaj zadnji je najbolji, gotovo poetski.

07.09.2008. u 14:11 • 3 Komentara • Print • #

subota, 06.09.2008.

Da napravim konkluziju ... neka drugi govore, pjevaju i vrište umjesto mene. Ja ne znam. Glavno da je kraj.

no.258

there's nothing in my dreams
Just some ugly memories
kiss me like the ocean breeze

can you feel me?
you gotta feel me!
you gotta feel this

I wanna fuckin' feel it!

Pjevam kroz njega, svaki vražji put.

06.09.2008. u 15:06 • 4 Komentara • Print • #

petak, 05.09.2008.

Zaista, o čemu ja to?

no.257

Pitaš me o čemu ja to?

O čemu?

O tome da sam bila fatalno zaljubljena u tebe
koliko god to mogao zamisliti.

Da sam se glupo zbog toga ponašala.
Jer sam to skrivala.
Jer su tolike druge bile zaljubljene u tebe. ( to kao nisi znao )
A ja sam uvijek bila negdje na kraju.
Nimalo plava.
Neprivlačna.
Nevidljiva.
Bez ikakvih prava.
Na tebe.
Na ikoga.


A bio si mi ponekad jedini razlog za odlazak na ono bijedno mjesto.
Jer si bio poseban.
Lijep.
Zanimljiv.

Ali uvijek tako rezerviran.
Prema meni naravno.


I ponekad se sjetim nekih stvari, i boli, boli, boli, boli jer nisam znala drugačije nego da sve upropastim.
Od straha. Najobičnijeg straha.

O čemu ja to.
hm.
Zaista o čemu.

Ovo je bila poprilično bolna 'šamarčina' nakon tolliko godina.

Jer do tvojeg pitanja danas, nekako sam uvijek mislila da si znao ili barem - osjetio.
Ali nema veze.
Ne duguješ mi ništa, kao što nisi ni onda, davno.

Zaista.

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 22:31 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 04.09.2008.

Obucimo cijeli grad u majice sa Šiljom!!!!

no.256

Marko je jedan sjajan dečko koji je uz puno truda i odricanja na putu da ostvari svoj san. Za koji tjedan započet će svoju treću godinu na Oxford School of Drama. Problem je kao i uvijek novac, u Markovom slučaju školarina. Znam, znam, nije jedini, ali pročitajte njegovu priču i dajte mu šansu. Here goes:



Marko Cindrić

Jedini Hrvat na najboljoj akademiji dramskih umjetnosti u UK, The Oxford School of Drama!

Oduvijek sam imao jednu želju, želju za glumom. Da bih ostvario svoj san ili barem dio njega, bila su mi potrebna tri prijemna na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, završen Ekonomski fakultet, odlazak u London i mukotrpan rad i odricanja tijekom više godina.

«Biti velik znači prihvatiti velik izazov.»
William Shakespeare

POKUŠAJI U HRVATSKOJ
Prvo glumačko iskustvo imao sam u Off theatru Bagatelli, gdje sam uživao radeći sa facama filmske i kazališne scene, i na nagovor mog prvog mentora (sadašnjeg poznatog TV lica i kazališnog glumca) Ivice Pucara otišao na prvi prijemni u Zagrebu.

Nakon prijemnog postao sam članom tri dramske skupine i s njima nastupao u svim većim kazalištima u Zagrebu (ITD, Exit, Knapp, SC, ...), pa i u Karlovcu i Tuzli. Sudjelovao sam u kulturnim konfrontacijama, pjesničkim večerima i u profesionalnoj predstavi Romeo i Julija u HNK-u. Spreman, otišao sam na drugi prijemni na ADU i ušao u uži krug ali je nisam uspio upisati. Nakon tog pokušaja nastavio sam studirati na Ekonomskom fakultetu i nastupati s amaterskim skupinama i ponovno na jesen pokušao po treći put na ADU i nisam uspio.


IZAZOV ENGLESKA
Nakon razočaranja u Hrvatskoj počeo sam razmišljati o drugim opcijama i jedina koja mi je padala na pamet je da krenem studirati u Englesku jer sam jezik odlično poznavao (učio sam ga od 4. god. i već sa 16 sam imao FCE diplomu) a i još kao klinac sam sanjao o tome kako ću jednog dana glumiti na engleskom.

Tako sam i upoznao svog drugog mentora, akad.glumicu Jadranku Krajinu. Pripreme su trajale mjesecima. Po danu sam radio u urudžbenom uredu, popodne vježbao za prijemni i spremao ispite za Ekonomski fakultet. Nabrijan i naivan prijavio sam se samo na jednu školu koja je i sada među top 5 u U.K. i od 1600 kandidata ušao među 100. Kada sam pomislio, to je to, opet su mi se vrata zatvorila pred nosom.

«Imati odgovornost, volju, upornost, talent; odlike su koja ova zbunjena generacija može imati u svakom slučaju i još više. Činjenica je da Marko posjeduje sve te kvalitete plus predanost, duhovitost i duhovnost. Bila bi prava šteta kada ne bismo prepoznali novu zvijezdu koja može obasjati naše hrvatsko nebo i predstaviti Hrvatsku svijetu na najbolji način.»
Jadranka Krajina, akademska glumica i mentor


Apsolutno shrvan nakon toliko truda mislio sam, završit ću Ekonomiju i zaposliti se.

Ali opet mi nešto nije dalo mira i govorilo mi da moram otići živjeti u Englesku da počnem razmišljati na engleskom i da ću tako imati veće šanse. Završio sam Ekonomiju, u međuvremenu upoznao trećeg mentora Simonu iz Studia Kubus s kojom sam pripremio materijale i u siječnju 2006. otišao ne znajući nikoga u London.

London je bio uzbudljiv i kompliciraniji nego sam to očekivao. Posao nisam nalazio, lova mi je nestajala, no nakon najgorih mjesec dana u mom životu upoznao sam divne ljude koji su mi pomogli. U međuvremenu sam ušao u uži krug na Oxford School of Drama i dok sam čekao treći završni krug audicija, radio sam, a i prije toga sam već bio zaposlen kao perač posuđa, konobar, dostavljač hrane, turistički vodič, prevodilac, recepcioner...

Nakon trećeg kruga, stiglo mi je pismo: napokon, nakon toliko neuspjeha, trud se isplatio! Primljen sam na OSD, postao sam prvi Hrvat u povijesti te škole i jedini stranac u klasi!

Danas, 2008., nakon uspješno završene druge godine, upisujem treću!

USPJESI NA ŠKOLII
ako je škola iznimno zahtjevna i kriteriji su visoki,profesori su prezadovoljni samnom.Unatoč tome što je konkurencija velika i što radim na jeziku koji mi nije materinji,postižem fenomenalne rezultate i u vrhu sam svoje klase.

Ovo su samo neki od komentara profesora i redatelja s kojima sam radio na raznim projektima:

«Marko is a brave preformer and is not afraid to try new things and has a great commitment to investigating the off stage life of a character that I would applaud and encourage»
Naomi Jones, Associate Director, Out of Joint (G. Etherege – Man of Mode project)

«Marko's attitude was exemplary. His work brought humour, enthusiasm and discipline to the rehearsal room, and it was clear throughout the process that he was putting in hour upon hour outside the rehearsal room.»
Daniel Goldman (stage director – Midsummer Nights Dream project)

«He knows exactly what he still has to achieve in his time at school and works exceptionally hard.Great work and great promise»
Steven Hodson, Radio Tutor

O ŠKOLI
The Oxford School of Drama osnovana je prije 21 god.. BBC je 2004. god. stavio školu među top 5 akademija u U.K., a 2008. po analizi njihovih obrazovnih i glumačkih institucija čak 93 % studenata nalazi posao što školu čini najboljom akademijom u U.K.-u.

FINANCIRANJE
Nakon prijemnih ispita, došao je teži izazov, naći novac za školu. Zato jer sam stranac, koji dolazi iz zemlje koja nije članica EU, moram platiti puni iznos školarine koji iznosi 11 880 Ł. Prve dvije godine sam platio uz pomoć dobrih ljudi i prijatelja a sada za zadnju treću godinu mi je ponestalo i novaca i izvora.
Škola je registrirana kao dobrotvorna ustanova tako da mi ne može pomoći sa financijske strane i sam moram prikupiti novac.

KAKO MI MOŽETE POMOĆI

1. novčanom donacijom - tekući račun Zagrebačke banke: 3213724867
2. kupnjom majice – prodajem majice kako bih prikupio nešto novaca za školu; cijena im je 70 kn. Ako bi htjeli kupiti, nazovite me na br. tel. 091 5680055
3. ako mi ne možete pomoći, recite drugima za mene



KAKO DO MENE

Moja adresa: Marko Cindrić
Paljetkova 8, 10 000 Zagreb
Oxford street 9, Woodstock,
Oxfordshire, OX20 1TQ, U.K.
e-mail: marko_cindric@hotmail.com
tel.: 0915680055, 00447726859872
tekući račun Zagrebačke banke: 3213724867

ZAVRŠNA PORUKA
Ako mi možete pomoći na bilo koji način bio bih Vam neizmjerno zahvalan. Ako mi ne možete pomoći u ovom trenutku, molio bih Vas da date ovaj letak prijateljima koji su zainteresirani za umjetnost i mislite da bi voljeli i mogli pomoći.
Hvala Vam što ste pročitali ovaj letak.
Marko Cindrić


Na dosadašnjem putu pomoglo mi je puno ljudi i svima im se od srca zahvaljujem što su vjerovali u mene i što dalje vjeruju jer bez njih ne bih bio gdje sam sad.
Contact Info


Ljudi, Marko je zaista talentiran, i zaslužuje ostvarenje svoga sna. Hajdmo svi kupit njegovu majicu i pomoći mu da ga ostvari do kraja!

04.09.2008. u 18:07 • 4 Komentara • Print • #

srijeda, 03.09.2008.

Daj zamisli da te TO toliko ponese da kad te u samom činu uhvati Tata ti gledaš Tati u oči i jednostavno ne možeš prestati ....

no.255

Naime, tražiti koncept je već tak naporno. Uvijek se trudim ovo i ono i na kraju sve dobro propadne. Zato, mi se više ne
da razmišljati. Idem, pa kud odem. Pričam o slovima.

Upravo sam završila sa gledanjem Malcoma, tehnički ne gledam Malcoma nego Reesa ali humor je svejedno najjači adut te sage.
Nisam prije gledala tu seriju nije mi se dalo. Lijepe se stvari, eto, dogode kad je čovjeku preteško kliknut na gumbić daljinskog upravljača. He, he.



Prestani, uopće nemam namjeru se raspravljati sad.

Za početak stravično je za pojmiti da ću se sad ja nešto muvati oko scene dok Saša stvara ali recimo da je to ispunjenje jedne od mojih želja. Ova je bila u onoj kategoriji neostvarivih a sada eto ostvarena stoji ispred mene i kaj, čudo. Stiltana sam.
Želje se ispunjavaju? ( Gargamel )
U lijepom svijetu živimo. Zaključak.
Ono što moram je dovesti se na jednu cool razinu, bit ozbiljna i napravit sve kaj treba. Trebam se pojavit bez udivljenja.
Super mi je savjet Her Direktora na razgovoru;
'' Rebecca, nemojte pokušavati režirat. ''
Doživjela sam to kao kompliment.
Nisam još sebe doživjela u funkciji koju sam dobila.
Riječ odgovornost opalila me po glavurdi. Hajde sad, iskaži se.
I budem.

Kazalište.



Odlučila sam više ne piti kavu. Ne znam zašto. Jednostavno sam osjetila da mi više ne treba ( ? ) Sad pijem sok od naranče. Mislim, trenutno, ne umjesto. Kak kompliciram.

Jučer sam išla otpratit sekicu na aerodrom, naime letjela je za Španjolsku. Kako se ja patološki bojim aviona kao možebitnog uzroka skončanja mog i inih života probudila sam se u grču. Prokleti avioni i to. Dobro ja, ali sada je moja sestra u pitanju, i nemrem si pomoć da od toga jednostavnog putovanja ja sebi ne priuštim cjelodnevnu glavobolju, mučninu u trbuhu i takve stvari. Ženo božja, glas razuma me drma, pa ljudi lete na dnevnoj bazi, evo sad dok pišeš ova slova tisuće aviona je u zraku i idu od točke A do točke B. Onda par ptica uleti u motore u Barceloni, onda se sruši avion u Madridu, onda je to meni sve nekako zloguko proročki pa samo razmišljam o tome kako će se moja sestra razletit tamo negdje po poljima oko Gorice. Katastrofa. No avionček je poletio i sretno sletio u 21.55 na aerodrom u Gironi. Doma idu autobusom i mene više niš ne sekira. Dok sam ja došla sa aerodroma doma, pogledala nekaj sitno na teveu onaje već frolikala Lloretovskim ulicama. Danas je poslala sms da joj je sangria odvratna.
Ajme dite, pomislih, pa kaj buš onda pila? A onda se sjetih da sekica ne pije a opet ima još cuge za cugnuti. Volim se sjetit svojeg maturalca i predivne Barcelone. Ne volim se sjetit slinjenja za Begom i sličnih stvari. Rebekica je bila zbunjeno mlado čeljade. kako sam ovo slatko zapakirala. Bila sam idiot na entu. Ovo zavrijeđuje post za sebe. Mislim da sam spremna, he, he.

Na aerodromu, ono kaj me šusnulo sam ja sama. Našla sam se u onoj gomili mladih ljudi i uhvatio me amok. Naravno, većina njih mi je digla tlak sa preseravanjem ali nisam si mogla pomoć a da im ne budem zavidna na mladosti. Da se mogu k'o nekad vratiti na početak .. ne bih bila ona ... bla, bla, bla ... uhvatila me takva tuga da to nije normalno. Nije meni bed zbog toga kaj imam trideset, nit najmanje, nego mi je bad kaj nisam bila smjela i odvažna kad sam bila tako mlada, kada se to podrazumijevalo,kad je trebalo, kada je svijet bio moj, na početku .... kao ovi mladi jučer, tako prevažni sami sebi, svakom iznad glave sjala je nevidljiva kruna. Kraljevi svijeta. Besmrtni. Da mi je vratit taj osjećaj, samo osjećaj, a sve ostalo bih nekako složila. Da sam besmrtna. Koje je to olakšanje. Pomisao da imaš vremena unedogled, da nema kraja.
I onda sam shvatila otkuda taj strah.
To je strah za potrošenim životom.
Ne životom nego vremenom u pravo vrijeme.
A to se dogodilo meni.
Katastrofa.
Uhvatio me amok većih proporcija. Na kraju sam još i zaplakala iako je tome više pridonjela iracionalna paranoja da će se u avion zaplest jato ptica i da ću ostat bez sestre.

Kad smo bili mali nismo ajmo se grubo izrazit dobivali ono kaj smo htjeli. I dobro, koliko je sada kretenski za pojmit da je malom djetetu baš onako jako važno imati My little pony konjića - a ne dobiva ga nikako. Ili barbie, ili neku fensi - šmensi torbu pernicu, cool jaknu a ne kretenske cipele sa hrelje.
Djete ne kuži da Ma i Ta možda baš i nemaju novaca za to. Zato jer je dijete premalo da to shvati. U ono doba dok smo ja i prva sestra bile male. Pre mobiteli, mp3 i ina sranjca era. Era igračaka, tenisica privješčića, rolšuha i bejsbol jakni.
I djete se pita; kako to da to svi imaju a samo ja nemam. Djete ne kuži da je upisano u školu u koju idu djeca imućnih mama i tata, elitistička, centar spika. Djete vidi drugo dijete na način kako bi sebe htjelo vidjeti u ogledalu.
Okej, živi smo zdravi smo, nema veze ali taj prokleti My little pony je toliko grizo sestru da ih sada u dvadesetima ima punu policu. I ja joj kažem; ali to nije isto. Ona češlja njihovu ultraljubičastu grivicu i pita me zašto nije. Pa nije isti osjećaj. Sad ih imaš ali nije to TO!
To bi bilo to sa tvojih , četiri, pet ,šest godina kada si htjela konjića, pa se zakvačimo. I ostavim je da se igra sa konjićima bez onog žara u očima kojeg je imala kao bebač.
I onda kažu, to su samo stvari.
Ja sam htjela Barbiku, najobičniju Barbie sa plavom kosom do poda i da joj mijenjam cipelice. Suseda iz Italije donijela je jedan dan crnu barbie. Bila je predivna, imala je zelene oči i dugu crnu kosu. Ona je znala donijeti cijelu torbetinu barbika na dvorište uključujući auto bmw, pletenu vrtnu garnituru i milijardu komada odjeće. Imala je desetak barbika i dva opako zgodna kena i stalno smo se igrali Dinastije ili nekog vraga. Bilo je baš cool. Najžalosniji trenutak je bio kad je strpala barbike natrag u torbu i otišla doma.
Ja ne žalim za barbikom ali sam si je onda htjela imati. Ne patim zbog nje.



To su samo stvari, ne? Ha, ha.

U Monty Pyton stilu slijedi obrat, sada nešto potpuno drugačije.

Danas sam u potrazi za ovim:



naletjela na (ovo). Odmah sam to mejlom proslijedila frendici koja također cijeni 'lijepo ' a htjela sam i frendu ali mi je bilo neugodno, ne znam da li bi se uvrijedio. Pa sada mu je ovdje neka klika i bira.
Ja sam našla par favorita ;) Obratite pažnju na Speedo sekciju.

No moj najveći favorit je ipak dotični gospodin kojeg sam i tražila, u polumraku gore. Trenutno sam u njegovim filmovima od glave do pete. Jedino Velvet nikako ne mogu nabavit a gleda mi se za poludit'. Ako neko ima nek mi se javi. Nadam se da ga imaju u Profilu ili Algoritmu, zadnji puta kada sam tražila nije bilo. Velvet je uživancija na više nivoa.



Baby's on fire npr. Johnatan, Bale i McGregor ... famozna felacio gitara scena.
( na ovoj snimci nema do kraja, ali koga zanima McGregor dođe na orgie party no ode u pokrajnju sobu, a Jonathan za njim, dok Balea ponese/zavede njihova fotka u novinama sa koncerta te ga sirotog Tata uhvati dok mastrubira a on jadan gleda u njega i ne može prestati koliko ga je ponijelo ... )

Našopala sam se svim njegovim filmovima unazad tjedan dana, zadnje sam ječer gledala Američkog psiha, koji se isplati pogledati isključivo zbog vizualnog užitka. Scene vježbanja u onim bijelim boxama su prajsles. Napokon sam pogledala i Prestige koji me pomeo. Film je genijalan, a negdje pred kraj sam doduše skužila što to Veliki Danton radi pa mi je kao šok na kraju ipak izostao. No njih dvojica na hrpi i priča i napetost i napetost .... odlično.

Danas gledam Gotiku.
I Gerarda naravno.

Idem sad na fejsbuk pa ću ugasiti komp.
A misliš malo radit na tekstu?
Tekstu?
Onom svom.



Nekak sam u ovom filmu ovih dana.
Budem.

03.09.2008. u 19:57 • 6 Komentara • Print • #

utorak, 02.09.2008.

Kako ono glasi ona famozna rečenica iz Alkemičara? Ah, da. Fckng unbilivbl.

no.254

Show počinje!
O yeah.

02.09.2008. u 16:18 • 3 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>