Marketing
Daj zamisli da te TO toliko ponese da kad te u samom činu uhvati Tata ti gledaš Tati u oči i jednostavno ne možeš prestati ....
no.255
da razmišljati. Idem, pa kud odem. Pričam o slovima.
Upravo sam završila sa gledanjem Malcoma, tehnički ne gledam Malcoma nego Reesa ali humor je svejedno najjači adut te sage.
Nisam prije gledala tu seriju nije mi se dalo. Lijepe se stvari, eto, dogode kad je čovjeku preteško kliknut na gumbić daljinskog upravljača. He, he.
Prestani, uopće nemam namjeru se raspravljati sad.
Za početak stravično je za pojmiti da ću se sad ja nešto muvati oko scene dok Saša stvara ali recimo da je to ispunjenje jedne od mojih želja. Ova je bila u onoj kategoriji neostvarivih a sada eto ostvarena stoji ispred mene i kaj, čudo. Stiltana sam.
Želje se ispunjavaju? ( Gargamel )
U lijepom svijetu živimo. Zaključak.
Ono što moram je dovesti se na jednu cool razinu, bit ozbiljna i napravit sve kaj treba. Trebam se pojavit bez udivljenja.
Super mi je savjet Her Direktora na razgovoru;
'' Rebecca, nemojte pokušavati režirat. ''
Doživjela sam to kao kompliment.
Nisam još sebe doživjela u funkciji koju sam dobila.
Riječ odgovornost opalila me po glavurdi. Hajde sad, iskaži se.
I budem.
Kazalište.
Odlučila sam više ne piti kavu. Ne znam zašto. Jednostavno sam osjetila da mi više ne treba ( ? ) Sad pijem sok od naranče. Mislim, trenutno, ne umjesto. Kak kompliciram.
Jučer sam išla otpratit sekicu na aerodrom, naime letjela je za Španjolsku. Kako se ja patološki bojim aviona kao možebitnog uzroka skončanja mog i inih života probudila sam se u grču. Prokleti avioni i to. Dobro ja, ali sada je moja sestra u pitanju, i nemrem si pomoć da od toga jednostavnog putovanja ja sebi ne priuštim cjelodnevnu glavobolju, mučninu u trbuhu i takve stvari. Ženo božja, glas razuma me drma, pa ljudi lete na dnevnoj bazi, evo sad dok pišeš ova slova tisuće aviona je u zraku i idu od točke A do točke B. Onda par ptica uleti u motore u Barceloni, onda se sruši avion u Madridu, onda je to meni sve nekako zloguko proročki pa samo razmišljam o tome kako će se moja sestra razletit tamo negdje po poljima oko Gorice. Katastrofa. No avionček je poletio i sretno sletio u 21.55 na aerodrom u Gironi. Doma idu autobusom i mene više niš ne sekira. Dok sam ja došla sa aerodroma doma, pogledala nekaj sitno na teveu onaje već frolikala Lloretovskim ulicama. Danas je poslala sms da joj je sangria odvratna.
Ajme dite, pomislih, pa kaj buš onda pila? A onda se sjetih da sekica ne pije a opet ima još cuge za cugnuti. Volim se sjetit svojeg maturalca i predivne Barcelone. Ne volim se sjetit slinjenja za Begom i sličnih stvari. Rebekica je bila zbunjeno mlado čeljade. kako sam ovo slatko zapakirala. Bila sam idiot na entu. Ovo zavrijeđuje post za sebe. Mislim da sam spremna, he, he.
Na aerodromu, ono kaj me šusnulo sam ja sama. Našla sam se u onoj gomili mladih ljudi i uhvatio me amok. Naravno, većina njih mi je digla tlak sa preseravanjem ali nisam si mogla pomoć a da im ne budem zavidna na mladosti. Da se mogu k'o nekad vratiti na početak .. ne bih bila ona ... bla, bla, bla ... uhvatila me takva tuga da to nije normalno. Nije meni bed zbog toga kaj imam trideset, nit najmanje, nego mi je bad kaj nisam bila smjela i odvažna kad sam bila tako mlada, kada se to podrazumijevalo,kad je trebalo, kada je svijet bio moj, na početku .... kao ovi mladi jučer, tako prevažni sami sebi, svakom iznad glave sjala je nevidljiva kruna. Kraljevi svijeta. Besmrtni. Da mi je vratit taj osjećaj, samo osjećaj, a sve ostalo bih nekako složila. Da sam besmrtna. Koje je to olakšanje. Pomisao da imaš vremena unedogled, da nema kraja.
I onda sam shvatila otkuda taj strah.
To je strah za potrošenim životom.
Ne životom nego vremenom u pravo vrijeme.
A to se dogodilo meni.
Katastrofa.
Uhvatio me amok većih proporcija. Na kraju sam još i zaplakala iako je tome više pridonjela iracionalna paranoja da će se u avion zaplest jato ptica i da ću ostat bez sestre.
Kad smo bili mali nismo ajmo se grubo izrazit dobivali ono kaj smo htjeli. I dobro, koliko je sada kretenski za pojmit da je malom djetetu baš onako jako važno imati My little pony konjića - a ne dobiva ga nikako. Ili barbie, ili neku fensi - šmensi torbu pernicu, cool jaknu a ne kretenske cipele sa hrelje.
Djete ne kuži da Ma i Ta možda baš i nemaju novaca za to. Zato jer je dijete premalo da to shvati. U ono doba dok smo ja i prva sestra bile male. Pre mobiteli, mp3 i ina sranjca era. Era igračaka, tenisica privješčića, rolšuha i bejsbol jakni.
I djete se pita; kako to da to svi imaju a samo ja nemam. Djete ne kuži da je upisano u školu u koju idu djeca imućnih mama i tata, elitistička, centar spika. Djete vidi drugo dijete na način kako bi sebe htjelo vidjeti u ogledalu.
Okej, živi smo zdravi smo, nema veze ali taj prokleti My little pony je toliko grizo sestru da ih sada u dvadesetima ima punu policu. I ja joj kažem; ali to nije isto. Ona češlja njihovu ultraljubičastu grivicu i pita me zašto nije. Pa nije isti osjećaj. Sad ih imaš ali nije to TO!
To bi bilo to sa tvojih , četiri, pet ,šest godina kada si htjela konjića, pa se zakvačimo. I ostavim je da se igra sa konjićima bez onog žara u očima kojeg je imala kao bebač.
I onda kažu, to su samo stvari.
Ja sam htjela Barbiku, najobičniju Barbie sa plavom kosom do poda i da joj mijenjam cipelice. Suseda iz Italije donijela je jedan dan crnu barbie. Bila je predivna, imala je zelene oči i dugu crnu kosu. Ona je znala donijeti cijelu torbetinu barbika na dvorište uključujući auto bmw, pletenu vrtnu garnituru i milijardu komada odjeće. Imala je desetak barbika i dva opako zgodna kena i stalno smo se igrali Dinastije ili nekog vraga. Bilo je baš cool. Najžalosniji trenutak je bio kad je strpala barbike natrag u torbu i otišla doma.
Ja ne žalim za barbikom ali sam si je onda htjela imati. Ne patim zbog nje.
To su samo stvari, ne? Ha, ha.
U Monty Pyton stilu slijedi obrat, sada nešto potpuno drugačije.
Danas sam u potrazi za ovim:
naletjela na (ovo). Odmah sam to mejlom proslijedila frendici koja također cijeni 'lijepo ' a htjela sam i frendu ali mi je bilo neugodno, ne znam da li bi se uvrijedio. Pa sada mu je ovdje neka klika i bira.
Ja sam našla par favorita ;) Obratite pažnju na Speedo sekciju.
No moj najveći favorit je ipak dotični gospodin kojeg sam i tražila, u polumraku gore. Trenutno sam u njegovim filmovima od glave do pete. Jedino Velvet nikako ne mogu nabavit a gleda mi se za poludit'. Ako neko ima nek mi se javi. Nadam se da ga imaju u Profilu ili Algoritmu, zadnji puta kada sam tražila nije bilo. Velvet je uživancija na više nivoa.
Baby's on fire npr. Johnatan, Bale i McGregor ... famozna felacio gitara scena.
( na ovoj snimci nema do kraja, ali koga zanima McGregor dođe na orgie party no ode u pokrajnju sobu, a Jonathan za njim, dok Balea ponese/zavede njihova fotka u novinama sa koncerta te ga sirotog Tata uhvati dok mastrubira a on jadan gleda u njega i ne može prestati koliko ga je ponijelo ... )
Našopala sam se svim njegovim filmovima unazad tjedan dana, zadnje sam ječer gledala Američkog psiha, koji se isplati pogledati isključivo zbog vizualnog užitka. Scene vježbanja u onim bijelim boxama su prajsles. Napokon sam pogledala i Prestige koji me pomeo. Film je genijalan, a negdje pred kraj sam doduše skužila što to Veliki Danton radi pa mi je kao šok na kraju ipak izostao. No njih dvojica na hrpi i priča i napetost i napetost .... odlično.
Danas gledam Gotiku.
I Gerarda naravno.
Idem sad na fejsbuk pa ću ugasiti komp.
A misliš malo radit na tekstu?
Tekstu?
Onom svom.
Nekak sam u ovom filmu ovih dana.
Budem.
Post je objavljen 03.09.2008. u 19:57 sati.