Ne dira me više ništa pod ovim našim nebom, ne odgovaram nikome, samo onom Koji me stvorio ... samo njemu, ne odgovaram ni sebi. Od danas guštam bez krivnje.

nedjelja, 07.09.2008.

no.260

POSTOJI SIGURNO NETKO
( Anne Hébert, 1916)
Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopit moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast.

07.09.2008. u 19:54 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Sve je ostalo tišina ...

nedjelja, 07.09.2008.

Ne dira me više ništa pod ovim našim nebom, ne odgovaram nikome, samo onom Koji me stvorio ... samo njemu, ne odgovaram ni sebi. Od danas guštam bez krivnje.

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.