subota, 27.09.2008.
Došla sam doma sa predstavom.
no.275
Nemam kaj za reć.
Jedan na biciklu doma, drugi žurrno kući, ona vozi nju autom da stigne na bus, one odu na pivu sa 'bok mi idemo' pozdravom, ona ode na trg,oni žurno na tramvaj jer je kasno.
Ja nakon najlijepše stvari ne svijetu, puna kao balon na plin, samu sebe držeći za uzicu da ne odletim,
vraćam se doma
SAMA.
Idem doma nakon najlijepše stvari na svijetu a osjećam se ispovračano.
Sa suzama u očima.
Danas na predstavi mi se dogodila scena iz vrtloga života.
Bilo je previše za podnijeti.
Srce mi je bilo toliko veliko da je skoro eksplodiralo.
I radost Gea na okupu, pogled na njega, na njih, sve se raspalo u jednom jedinom trenu.
Išla sam sama doma.
NAKON SVEGA IŠLA SAM SAMA DOMA.
Osjećam se prazno , najpraznije na svijetu.
I ništa me neće utješiti.
Ništa.