Vepric
Protječe potok hrleći u more,
u bistrom slapu blistaju obluci,
a ti na stijeni, s krunicom u ruci,
haljina bijela, pogled uprt gore.
Visoko, iznad baršunaste šume,
što hladom svojim uzdahe je krila,
prošnjama žarkim svjedokom si bila,
i njihov odjek sad prodire u me.
Na ovom mjestu znam da ti si Mati,
ostati želim u tvom vidokrugu,
i osim tebe nemam nadu drugu!
U gluhoj noći strepnje ti me shvati!
(devedesetih)
Počeo je mjesec svibanj posvećen Gospi, pa ga obilježavam ovom pjesmom.
Vepric mi je drago svetište u koje sam rado hodočastila u svoja rana proljeća.
