Advent u mom sjećanju
ŠOTO VOĆE
Šoto voće piva klapa,
razližu se note mirne,
moja duša napaja se
kao vodon iz gustirne.
Zvcuci ječe a kapela
iz dubine, iz iskona,
kao riči uspavanke,
iz ditinjstva odjek zvona.
Šoto voće piva klapa,
ko šum vitra, ko zov mora,
moja duša napaja se
čiston vodon iz izvora!
U vrime kad nije bilo televizije a i radio nije posjedovalo svako domaćinstvo ljudi su se više družili, pivali, pričali legende i sjećanja, doduše, više i "pratili" što se događa u susjedmom dvoru, ali zar romani nisu nastali kao plod promatranja tuđih života? Bitno je da nema zlobe. Barem se nije moglo dogodit da netko počne trunuti a da nitko ne primjeti.
Ali ovo nije tema posta. Uglavnom u vrijeme došašća ponekad se čula božićna pjesma večernjih šetača, ili pjevanje u kućama.
Sjećam se moje susjede koja je, dok je uređivala kuću (jer za Božić mora svaki kantun svitlit) iz sveg grla pivala "Oj djetešce moje drago" iako nije imala istančan sluh. I nije bila jedina!
Svugdi je vlada nekakav šušur, pitalo se je li doša bakalar, ako ne, onda barem koštofiš (nisam tu rič našla u rječniku ni na internetu, nek mi netko objasni što je to?! Znan da je sličilo na bakalar.), a netko je i sam kod kuće osušio mola.
Prvih poratnih godina nije bilo na pijaci jela, a ljudi su se snalazili pa na "divlje" nabavljali boriće. čemprese ili smrike.
Tko je bio u mogućnosti nabavio bi jelu iz Bosne, a i tuku za božićni ručak, dok smo se mi, skromniji, zadovoljili kakvom domaćom kokoši ili pulastron (pivcon) i juvon s frigadinima.
Mi dica smo išli "u travicu" tj. brat mahovinu za "betlem" ( to kad smo već znali da mali Isus ne kiti bor).
Od 16. 12. smo išli na devetnicu Božiću.
Ako se imalo novi komad robe čekalo se Božić za obuć. Za nekoga ko nije ima reda u tome govorilo se da svaki dan nosi novo, a na Božić staro.
U javnosti se Božić nije slavio, ali onaj ko je slavio uglavnom je više doživljavao pravo značenje proslave Kristova rođenja i obiteljskog zajedništva, što se danas razvodnilo u poplavi kiča i hedonizma. Ali nikad nije bilo sve idealno, pa nije ni danas, a najmanje što bi svima tribalo bit na srcu je poruka Božića: LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU.
