Patnja nas je toliko pritisla
da pomišljamo:
svršeno je s nama.
Pa ipak, borimo se
kao među kracima goleme hobotnice.
Naše je očajanje blisko smrti.
Okrećemo pogled prema tebi, Isuse Kriste,
patnja ne nestaje, ali gubi gorčinu.
Biva beskrajna strpljivost.
Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, prvi dan korizmenog vremena u kojem se molitvom, postom (odricanjima) i dobrim djelima pripremamo za Uskrs. Vjernici to razdoblje crkvene godine počinju obredom pepeljenja kao simbolom posvještenja činjenice da smo bića nestalna, vremenita na ovom svijetu, od praha kojemu se vraćamo, ali ne zauvijek, jer smo kao slika Božja pozvani na život u sretnoj vječnosti. Sveti Pavao kaže da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja nas čeka, a trpljenja nisu lišeni ni oni koji preziru Božje darove, samo im je patnja otežana. Rješenje je jednostavno, trpljenju, kao zrno soli, dodajemo samo jedno slovo i imamo STRPLJENJE.
Za današnji dan donosim ilustrativnu pjesmu poznate katoličke novinarke, književnice i aktivistice Ljiljane Matković - Vlašić, objavljene u zbirci "Ti nisi sišao s križa", KS-Zagreb 1995.
