Siromašenje jezika

Čitajući post @Eduard Pranger blog naišla sam na jednu pogrešno upotrebljenu riječ, a to je "punac". Radi se o svekru Nives Celzijus.
Iz ono malo poznavanja njemačkog jezika (a mislim da je slično i u engleskom) znam da Nijemci nemaju raščlanjeno nazivlje za rod (vlastiti ili bračnog druga) pa je kod njih svekar i punac isto (kao i svekrva i punica), stric, ujak i tetak također se ne razlikuju, a da ne govorim o zaovama, jetrvama, svastikama, šurjacima, pašancima, djeverima, (kod nas u govorima sjevera šogori i šogorice, a na otocima kunjadi i kunjade ).
U štokavsim krajevima raznolikost je sačuvana, a tako je i u standardnom jeziku. E, baš to me čudi, jer sam u prijevodima stranih pisaca često nailazila na muškarce koji imaju svekrve i na majčinu braću koja su stričevi svojim nećacima. Postoje razlike i u nazivlju za inače legitimne nećake i nećakinje, ali se one već rijetko čuju.
Mislim da bi prevoditelji trebali poznavat i jezik na koji prevode, u ovom slučaju hrvatski, a za razrješenje dilema postoje rječnici i gramatike.
Mnogo je propusta pisaca, novinara ili (ako su ih angažirali) lektora, primjerice vječno "kćer" u nominativu, "kći" u akuzativu, umjesto obratno, "zaželjeti želju" umjesto "zaželjeti to i to" (jer želju već imamo a želimo ostvarenje), "odmoriti" (riječ zahtjeva dopunu u akuzativu) umjesto "odmoriti se", "pričati" (priča se doživljaj, događaj, priča), umjesto "govoriti"! ( Nijemci imaju "erzaehlen" i "sprechen), "traži me" umjesto "traži od mene", "pozdravi svih!", umjesto "pozdravi sve".
Upada u oči i izbjegavanje futura 2. kojim se precizira što će se u budućnosti kojim redoslijedom dogoditi, pa neki kažu:"Ako ćeš doći, popit ćemo kavu!" umjesto "ako budeš došao" ili, jednostavno, "ako dođeš".
Brojne finese čine naš jezik preciznim i bogatim i šteta je što se ta raznolikost gubi unatoč zastupljenosti u standardnom jeziku, koji bi trebali njegovati pisci i govornici u javnim medijima i knjigama, osim kad se namjerno piše i govori na lokalnim narječjima.
Nisam stručnjak za jezik ali ovo su moja zapažanja koja vjerojatno dijele i drugi govornici hrvatskog jezika, čiji se dani obiljažavaju zaključno sa 17. ožujka, datumom objavljivanja poznate Deklaracije u zagrebačkom Telegramu 1968.
Ako ovo pročitaju blogeri koji su stručni poznavatelji materije, neka komentiraju i ukažu mi na pogreške u pisanju i netočne navode.
Jednostavno me boli kad vidim preveliku aljkavost i podcjenjivanje kulturnog značenja materinskog jezika.

16.03.2015. u 13:22 | 25 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2024 (3)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić