utorak, 17.04.2007.

sve je to od lošeg vina

Ne ljubi me nocas
bit ce suza, stihovi ce teci
ne slusaj me mala, jer ces cuti
sto ne zelim reci i nije istina
sve je to od loseg vina


ja nisan neka iskusna osoba po nekim životnim pitanjima. u svojih dva miseca do osamnaest godina nisan stekla nekih životnih mudrosti da bi mogla pametovat ili davat savjete nekom. ali ono šta dobro znan i šta san ispraksirala, mogu čak reć i doktorirala na tome i smatram se kvalificiranom da kažem i upozorin vas sve da se ne nalivate ko stoke i ne radite gluposti s kojima si pritom uništite ostatak svog života. učite na greškama. jer da, to su samo greške. ne kažem ja da se sad vi ne nalivate. opijajte se ljudi koliko oćete i koliko možete, ali u granicama normale, tako da zadržite ili bar malo utječete na svoju svijest. kad želite donit neke odluke ne donosite ih u pijanim stanjima, nego pričekajte da se otriznite pa onda djelujte. sljedeći put kad se opijete i kad vam na pamet budu padale sulude ideje sitite se...ili si zapišite negdi na ruku...SVE JE TO OD LOŠEG VINA.

| 20:18 | Komentari (4) | Isprintaj | #

nedjelja, 15.04.2007.

nije htjela

svaka njena riječ još uvijek boli
iako već dugo nije tu
srce još ne prestaje da voli
da voli nju
nije lako naći prave riječi
ove noć kad se dijeli sve
ostao sam sam
ostao sam sam
jer ona nikad vratiti se neće
nikad više

sidila san s pakyslavon večeras na prokurative. u hotelu preko puta je bila muzika uživo. svirala je ova pjesma na početku mog posta. nije stvar u pjesmi koja je predivna. stvar je u atmosferi. pjesmu sam od onda čula dosta puta. pustila bi je na compu ili na liniji ili je čula na tv-u, na radiju...nije stvar u tome.
kad sjediš onako na skalama kad je noć okolo tebe, zvijezde, topao zrak, veseli ljudi oko tebe pjevaju i plešu, zgodni riječanin ti ponudi piće...drukčije je nego kad sjediš u sobi slušajući iste zvukove, gledajući iste stvari... ovo večeras je bilo dukčije... nisam toliko vješta s riječima da bi mogla sročit kako sam se osjećala u tom trenutku kad sam čula tu pjesmu... ali sve što sam osjetila je bilo pozitivno. ostavila sam iza sebe sav bijes, ljutnju, tugu i razočaranost koju sam osjećala do tada i sjetila se kako je nekad bilo dobro. obuzeo me neki osjećaj nostalgije, vratila mi se neka stara sreća i kroz glavu su mi prošle neke vesele romantične misli. to je pravo iznenađenje i promjena ako uzmemo u obzir moje raspoloženje zadnjih par dana. vrtile su mi se neke misli po glavi, neka sjećanja, neki zaključci. mislim da većinu vremena provodim ljuteći se, da postajem frustrirana i ogorčena, da nisam usredotočena na one stvari u životu koje me vesele, premda takvih stvari nema puno, ali ono malo šta ih ima, vješto ih skrivam i ne dam im da dođu do izražaja. mislim da bi ih trebala oslobodit ono malo veselih i pozitivnih misli koje su tu negdje, ali prelijena sam da ih potražim. nešto nekad sakriješ iz nekog neobičnog razloga i poslije zaboraviš gdje si ih sakrio. zatim zaboraviš i da postoje, sve dok jednog dana slučajno ne naletiš na to nešto. ali prije nego se usredotočim na pozitivne stvari trebam se riješit negativnih, da ne bi ubile one pozitivne. morala bi stvarno riješit neke stvari s nekim ljudima, i riješit se nekih ljudi općenito. jer iz nezdravih odnosa se stvara samo previše loše energije koja loše utječe na tebe. nije to dobro. čemu se pretvarat kad to ne vodi ničem. neke osobe ne poznaješ dovoljno, ali nemaš ih želju upoznat. neke osobe poznaješ i predobro, a želiš da ih ne poznaš toliko. i usredotočiš se na njih dok ima osoba koje ne poznaješ dovoljno, a htjela bi ih upoznat. ja bi osobno htjela bolje upoznat par osoba. i htjela bi bolje upoznat sebe i svijet oko sebe. proširit svoje horizonte...

| 23:34 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 03.04.2007.

narcotic

will you still recal my name
and the mont it all began
will you release me with a kiss

kako je žalosno gledat nekog kako svaki dan sve više i više propada a ti nemaš mogućnost da mu pomogneš. kako je žalosno gledat kako se neke osobe pretvaraju u druge osobe ili bolje rečeno, kako neke osobe malo po malo nestaju, ne pretvaraju se u ništa, nego nestaju i ostane samo kostur one osobe što je bila prije. i koliko god pokušavala izvlačit tu staru osobu, ova nova je jača i ona opstaje. nekad samo odustaješ. nekad se prepustiš tome. jednostavno te nije briga. jer niko drugi oko tebe se ne trudi, zašto bi se ti onda trudio. čemu sve to? prošlost se ne vraća.
ali nedostaju ti dani kad si se iskreno smijala...
nekad imaš posebnu potrebu da se potrudiš više nego inače. da ne nestaneš. da se ne ugasiš. ali ne možeš. ne daš se. ne želiš živit ko stara naivna i glupa osoba. ali ne želiš ni kao nova zla i proračunata. ima li sredine...one zlatne sredine o kojoj je aristotel govorio. možda je zlatna sredina mit. imaš jednu stranu. imaš drugu stranu nečeg. dvije točke. nije li logično da ćeš se zadržat na jednoj točci. u sredini nema ništa. nema odredišta. samo put. logično je da ćeš se pri putovanji zadržat na putu. ali put te samo vodi odredištu. u mnogim slučajevima sam put nije odredište.
ali ima onih rijetkih.
osobno. ne volim putovati, volim doći negdje bez da putujem. nestrpljiva sam. ali kad malo razmislim, put je pravi cilj. put k smrti, ili kraju života ako se to čini blaže. svima nama smrt je suđeno odredište. ali ono nije bitno. bitan je put. a život je put.

| 20:49 | Komentari (4) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.04.2007.

tajna vještina

Jos ti se radujem
a nemam zasto biti ponosan na nas
jos ti se radujem
i svoje tajne tebi govorim na glas
k'o da sve je s nama isto kao prije
a nije

imam te neke flashbackove. sjetim se stvari. odjednom. ništa me ne podsjeti na to, samo se jednostavno iz čista mira sjetim. sjetim se urbana. amara. kamena. klupe. onog balkona. zagrljaja. ključa. vrta. peristila. klavira. poruke. starca. gitare i prolivene boce vina. gledanja na kalendar. st rive. tropica. bačvica. pjesme. par ljudi. nekoliko razgovora. majce. fotoaparata. sangrie. kafića. gledanja u more. ledenog čaja. fibre. stiha od bon jovia. grižnje savjesti. smijeha. onog pogleda. najglupljeg filma kojeg sam ikad pogledala. lošeg vina.
ponekad se razne stvari vrte u mojoj glavi bez ikakvog razloga. i znam stalno slušat jednu jednu pjesmu bez da je zapravo slušam. ona se samo vrti, dok se sjećanja vrte u mojoj glavi prateći ritam pjesme.
neke pjesme ne mogu upalit. neke slike ne mogu pogledat.
prijateljica me je zamolila da izbrišem par slika. ono što sam joj ja odgovorila je da je lako izbrisat slike...ali uspomene nije... i to je istina... uspomene ti ostanu zauvijek urezane u neki djelić tebe. i možda ti se čini da si ih zaboravio... ali jednog dana... od nikud se pojave ponovo i sve se vrati na isto...
i sav onaj trud je uzalud...

Ja plovim miran
bas kao da jos te imam
i lazem da sve je dobro
i da bolje ne moze, a moze

Ja znam da moze
i znas da moze
i lazem da sam za te
ipak drukciji od svih bivsih

| 22:06 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.