Life is full of impossible dreams

.sve je u redu.
.nemam s čime biti nezadovoljna.
.život mi je ***.
.pojma nemam kako bih to nazvala.
.neki neutralan osjećaj.
.nisam sretna.
.nisam nesretna.
.već mogu samo reći da sam nezadovoljna.
.prijatelje imam... i zahvalna što su tu.
.oni mi ne nedostaju... osjećam da su tu.
.već mi nedostaje ljubav.
.ne ljubav... nego netko o kome ću misliti.
.govoriti... netko ko će mi nedostajati.
.osoba za kojom ću patiti.
.osoba koja će ući u onu polovicu mog srca.
.znam sve dolazi s vremenom.
.doći će i to... ***ja čekam***.

.još uvijek čekam.
.to čekanje ubijam problemima.
.ne... ne svojima.
.nemam ja problema.
.ustvari imam... problemi mojih prijatelja su i moji.
.tu sam da im pomognem.
.da ih utješim.
.želim biti... netko... netko tko će nekome uljepšati život.
.ne ga ni na koji način uništiti.(ne doslovno).
.želim da svoj život od sada gledam kao neku pozitivnu stvar.
.da sve stvari koje su i loše i dobre gledam samo s pozitivne strane.
.da za mene ne postoji negativno.
.da ja i negativa ne razgovaramo.
.korisnije za mene i moj život.

... nevjerojatno, kako se uoće
to sve desilo...
nekoliko pogleda, par strastvenih zagrljaja
i nekoliko poljubaca(samo jedna noć)...
zar je već moguća tolika ljubav...
ne vjerujem, ali ipak znam da ga volim...
čak sam pomišljala na to da prestanem
uopće razgovarati sa njim(mobitel, msn)...
ali znam da bi mi bilo toliko teško...
žudjela bih za njegovim glasom...
za njegovom jednom rječju...
ali čini mi se to kao neki izlaz da ga zaboravim...
znam da to ne želim, ali zar će biti bolje
da patim i čekam... da čekam nešto što se neće desiti...
nema šanse da se naša ljubav ostvari...
vjerujem ja njemu... njegovim rječima(unatoč razočarenju)...
no hoće li moja ljubav izdržati...
izdržati bez njegovog dodira...

ovaj doček bio mi je presavršen...
gledati kako dolazi nova...
vidjeti je...
i misliti kako će tako biti u cijeloj novoj...
da ću cijelu 2009. provesti
u zagrljaju...
tako kako sam je i dočekala...
da presavršeno...
ali me to ne smeta...
glavan mi je bio provod uz pokoje piće...
ustvari priznajem da sam žudjela za
muškim zagrljajom i nježnim poljubcima....
koje sam i dobila...
mislim da sam ih i zaslužila...
ali sam i zato platila (nije bitno)...
ali da mogu to produljiti...
te zagrljaje...
i poglede u nebo pune šarenih boja vatrometa...
tako je... to je nemoguće...
ali je nemoguće i biti u vezi s njim...
daljina nas dijeli... sela i gradovi....
kad bih jednostavno mogla otići tamo i
poljubiti ga...
kad bih barem...ah
mislim da to nije ljubav...
ali što bi onda bilo...
za jednu kratku zaljubljenost je previše...
nalik je na ljubav...
ali nemoguću ljubav...
da, takvu ljubav da je možeš vidjeti
jednom na mjesec...
nije vrijedno...
ali je vrijedno njegovog nježnog poljupca....

neka vam se ostvare sve želje u novoj...