Life is full of impossible dreams

Sretan mi rođendan... mislim i nije baš nešto da si sama čestitam rođendan, no samo da znate...
Htjela bih da ovdje ispišem sve što se dogodilo u ovoj prošloj godini koju sam proživjela i da to ode u zaborav... no ipak to bi bilo previše toga, pa jedino što bi išlo da napišem što da se dogodi... al da ne ispadne da budem sebična i puno toga zatražim iako ja i sama to mogu učiniti, no ipak treba mi pokoja pomoć uglavnom i čvrsta želja... ali ja to imam no nikako da se to dogodi... KAKO SADA ZABORAVITI TEBE I VRATITI ONAJ IZGUBLJENI DIO SEBE???



Pitam se kako da te prebolim?!
Kako da zaboravim tebe
koji si mi bio sve,
tebe za koga sam bila spremna
i život dati.
Zbog kojeg sam sve žrtvovala
i zamalo sve izgubila.
I što sam time dobila; ništa!
Lagao si mi i time me povrijedio,
otišao si i ostavio me samu
a voljela sam te ludo.
Plakala sam noćima zbog tebe
i nikog više nisam voljela,
jer s tobom je one večeri
otišlo i moje srce.
Moja duša je sada ispunjena bolom,
očajem i prezirom.
Oduzeo si mi snagu i sreću,
oduzeo si mi volju za životom.
Oduzeo si mi sve
i pitam se kako te još uvijek volim???

...razvijam se u odraslu osobu... svi oko mene govore mi kako je vrijeme da počnem misliti na budućnost... zar ja to mogu, ponekad mislim da mogu držati kontrolu nad svojim životom, no mogu li... nisam sigurna... ne želim imati toliko odgovornosti na sebi... nisam spremna... no izgleda da ću morati...
nitko me ne pita želim li zapravo to, nitko ne razgovara sa mnom o tome... zar je svima tako ili sam jedina??? dali sada ispadam razmaženo derište koje ne želi odrasti... PETAR PAN?! od malena govorim, jedva čekam da budem velika, no sad kad ću to biti, jednostavno ne želim... bojim se... sad bih opet nazad... no ne može se... šteta... no što je tu je... ne mogu si pomoći... vrijeme je da iskoristim ovo djetinjstvo koje će još kratko trajati...

- ovo sam našla negdje... znam da je jako duga priča, no meni je bila vrijedna čitanja, biti će i vama...

Dva putujuća anđela zaustavila su se kod bogate obitelji kako bi prenoćili. Obitelj je bila negostoljubiva i nije udovoljila njihovoj želji, da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu. Kada su raspremili krevete, stariji anđeo je vidio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mlađi anđeo pitao, zašto je popravio rupu. Stariji anđeo je odgovorio: 'Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine'. Slijedeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću. Ljubazan domaćin i njegova žena sa njima su podijelili svoju večeru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore. Kada se Sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije mlijeko je bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na njivi. Mlađi anđeo je bio istinski bijesan i pitao je starijeg kako je mogao to dozvoliti. 'Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao. Drugi domaćin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio, čak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava umre.' Drugi anđeo je opet odgovorio: 'Stvari nisu uvijek takve, kakvima se čine. Kada smo bili u hladnom podrumu, primijetio sam da je u onoj rupi u
zidu bilo zlato. Budući da je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu zato da ne može više pronaći zlato. Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje.'

* * *

Stvari nisu uvijek takve, kakvima se čine... Ponekad se dogodi upravo to da se stvari ne odvijaju onako kako bi morale... Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj prednost.... S vremenom ćemo naučiti... Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega... Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu... Ostave lijepe tragove u našim srcima... I nikada više nismo onakvi kakvi smo bili... Život je nešto posebno... zato živite i uživajte u svakom trenutku!!!