Life is full of impossible dreams

Volim te, mrzim te
ali drugoj ne dam te
danima, noćima
ti si mi pred očima...
Mrzim te, volim te
ali uzet ću ti sve
noćima, danima
samo to me zanima...
volim te... to sigurno znaš... no nisam tak bezosjećajna kak misliš...
neznam... ali čini mi se da namjerno to činiš...
da vidiš volim li te stvarno, i dali ću biti ljubomorna...
da volim te, ali te mrzim...
ne mogu te vidjeti s drugom, mrzim te zbog toga...
ne mogu sve samo tako zaboraviti...
joj, život je težak... nezamislivo težak...
uvijek moraš misliti na neki kurac...
nešto ili nekog...
nikad se nama mira, ono da možeš činiti što te volja...
uvijek ti netko visi za vratom ...
ma skinite mi se svi s leđa...
pustite me na miru...
uvijek ste tu...
znam ponekad vas trebam...
i onda vam se divim, da ste tu uz mene...
i da mi dajete podršku...
no kad vas nema, sve bi dala da ste tu...
sve i svakog...
nedostaješ mi...
previše te volim...
e.... ovaj blog... je baš ono što trebam...
nešto da se ispucam...
da iz sebe izbacim sve boje...
ono što me guši...
i ono zbog čega mi sve ide na kurac...
želim život gdje ću samo živjeti...
živjeti.... i živjeti....
pusti me da živim svoj život, a ne tvoj....

al opet ako volis...pokusaj promjeniti njega...
da to "volim te" postane iskreno i puno ljubavi...tko voli...vjeruje!

točno tako mi je napisan komentar...
hvala onome koji je to napisao...
puno mi znače sve vaše riječi...
počela sam zaista razmišljati o njemu...
raspalio me... dugo me nije bilo... ali
sve što se dogodilo je ono što sam očekivala...
rekla sam... volim ga... odgovorio je...
baš sam sretna...
nisam sa njim, ni ne želim biti... ali on zna...
zna, zna i zna da ga volim...
valjda mu to neki kurac znači...
samo sad čekam da naiđe netko u
koga ću se zagledati... baciti oko na nekog...
i zaljubiti se... sigurna sam da je *Lukica* za
mene gotova stvar...
naišla sam i nisam sigurna da je to taj...
još malo pa ću saznati...
moje srce će mi reći dali je vrijedan...
vrijedan moje ljubavi i pažnje...
nadam se da je to taj kojim ću zaliječiti svoju ranu...

...teško je, teško je zaboraviti... one najljepše trenutke...
one koji su mi donjeli najviše sreće...
sad kad mi se opet pruža ona prilika...
da, ona prilika o kojoj sanjam i pričam vam o njoj...
mogu biti sa njim... sa svojim voljenim...
no nisam sigurna da će biti to to...
kao što je nekad to bilo... ona velika ljubav...
no sad je u jednom djelu mog srca mržnja,
mržnja koja ga mrzila jer nije htio opaziti moju ljubav...
znam on me nije volio...
no kako da budem sigurna u to da me sad voli...
znam popušit ću onu, volim te...
uvijek to popušim, i uvijek upravo od njega...
on to zna, i to mu je namjera...
no kako da ga zaboravim, opet da budem s njim?
kad znam da će prekid opet uslijediti i opet ću patiti...
nema smisla... no možda ja njega prebolim kad budemo zajedno,
sve je moguće...toplim usnama ljubila bih ti usne...
I makar sam ljuta, jer ne znam,
koji ti je bio vrag kad si mi rekao zbogom,
tvoj lik mi je još uvijek jako drag....
i sve bi dala za njega...
no, sigurna sam da on nebi ništa učinio za mene...
ustvari možda me voli, da ga samo tako upitam,
znam što će reći... zašto iskorištavati riječi...



Još i danas tvoj lik čuvam u srcu.
Kao jednu staru, lijepu uspomenu.