Homo sapiens i moderne nevine kurve

četvrtak, 31.10.2013.

Najdraži moji, šaljem vam puno pozdrava i poljubaca iz 21.stoljeća. Ovdje je super – sve isto kao i prije dvjesto godina.
Vremena se mijenjaju, a ljudi ostaju isto zadrti kao i prije. Rekao bi čovjek da koračanje u budućnost osim novih tehnologija donosi i neku novu svijest, no daleko smo mi još od toga. Životinje su se možda opametile, otišle korak dalje, u budućnost. Da im možemo čitati misli, vjerojatno ih ne bismo razumijeli jer su one u nekoj drugoj dimenziji. Mi smo još uvijek tamo gdje smo bili prije mnogo godina.
Usudila bih se reći da se od Homo sapiensa do danas ništa nije promijenilo. Štoviše, Homo sapiens je barem imao vještinu preživljavanja. Mi više nemamo niti to. Godinama su naši preci učili na svojim greškama da bismo mi samo došli, uzeli sve zdravo za gotovo i sad živimo. Naše je samo da prolete te godine koje su nam zapisane. Na zemlji nećemo ostaviti nikakav trag, jer eto nismo tu da mislimo i da razmišljamo, nego samo da izguramo ovaj život.
Da ne zaglibim u prapovijesti, vraćam se u sadašnjost; u vrijeme kada svaka nova veza postaje senzacija u manjim sredinama i u vrijeme kada svi o svima sve znaju, a nitko nikoga ne poznaje. Vrijeme je kada pričamo o drugima kako bi sebe uzdigli, jer je to očito in. I ono najgore od svega - vrijeme je kada je istina postala tabu tema, a laži su se pretvorile u istinu. Vrijeme je totalnog raspašoja i više ne znaš tko tu pije a tko plaća.
Izgubljena u svojim mislima shvatila sam da patim zbog krivih ljudi. Jes ofkors, opet sam krivo procijenila i opet sam se vezala za 'prijatelje i prijateljstvo' koji su u principu imaginarni, odnosno samo u mojoj glavi. Posesivnost je teška boleština današnjice, a kada te netko svojata i krivo gleda jer su tvoji obzori daleko širi od njegovih, tada zasigurno nešto na ovome svjetu ne valja. Kada ne može imati ono što želi, čovjek današnjice koristi se teškim lažima kako bi sebe uzdigao, a onog kraj sebe spustio na dno, pritom naravno imajući na umu da će tog nekog pridobiti za sebe kad mu pruži ruku i izdigne ga iz ponora i dna te na kraju biti veliki moralni pobjednik i svetac. On te baca na dno, a kasnije te on diže u zvijezde. Odakle nam pravo na tako nešto i koliko je ljudski um iskvaren i pokvaren da je u stanju to napraviti?
S druge strane, u ovom jadnom i sjebanom životu s vremena na vrijeme iz neke pukotine izviri sreća u obliku ljubavi, one ljubavi gdje se dvoje ljudi bezuvjetno voli. I to smo u stanju pokvariti svojim lažima i pričama. Sve kreće rečenicama „ona je onakva, a on je ovakav...“. Ne bih voljela ulaziti u srž problema zbog čega ljudima smeta nečija sreća jer mi je to apsolutno neshvatljivo, ali voljela bih da takve stvari prestanu i nestanu. Što koga ima biti briga tko koga kara i tko s kime liježe u krevet? Svaka veza u manjoj sredini postaje veća senzacija od milijunske pronevjere novaca neke državne institucije. I baš kao u toj aferi s lovom, i s vezama bude tako. Svaki dan iskoči neka nova informacija, gdje je bila ona, s kim je bila ona, gdje je bio on i s kim je bio on. Popis pizdarija i suučesnika iz dana u dan postaje sve veći, tema se širi, dobiva sve više novih informacija najčešće zasnovanih na spekulacijama i lažima onih koji pričaju o drugima da bi sebe uzdigli. I baš kao i u aferama, tim aferama gdje se okreće milijunska lova, dvoje ih je krivo i nepravomoćno osuđeno na to da se o njima priča, a svi ostali oko njih su nevine kurve koje glume velike, fine ljude, još veće osobe i moralne pobjednike u smislu: rekao sam vam!
Vrijeme je kada je istina postala tabu tema, a laž je u društvu prihvaćena kao neka vrsta zamjenske istine (pa što, ako postoje zamjenski djelovi za automobile, može postojati i zamjenski dio za istinu). Vrijeme je kada se jedni drugima ne usudimo pogledati ravno u oči i reći ono što mislimo, jer nas istina vrijeđa. Ne usuđujemo se pričati o onome što se stvarno događa, već okolišamo da bismo se na kraju potpuno odmakli od istine. I u toj cijeloj priči, stvaramo novu istinu, zasnovanu na lažima, a na onu staru istinu zaboravljamo.
Svi smo mi nevine kurve i robovi vremena u kojem živimo. Teško je donijeti odluku, spustiti se na samo dno i početi ispočetka graditi svoj život na temeljima istine. Nama je lakše ponižavati druge pričajući o njima, nama je lakše razarati tuđu sreću da bi na ruševinama izgradili svoju sreću (ili je opće ne izgradili, jer ako sam ja nesretan, neka bude nesretan i onaj pokraj mene) i na kraju, nama je lakše zamijeniti laž za istinu.
Bolje da me mrzi cijeli svijet nego da me vole jer im se pokoravam ili jer mijenjam istinu za laž. Neka mi je i jedna normalna osoba kraj mene, pa neka me samo ta osoba voli, a drugi neka me mrze, ali ja niti trunku svojeg života ne želim više provesti zatvorena zidom ljudi koje bez pardona možemo prozvati nevinim kurvama. Naravno da je ovo 'nevina' teška ironija, sarkazam, buntovništvo i revolt prema njima i njihovim nastupima u društvu. Idem korak naprijed. Idem zakoračati u 21.stoljeće i idem se osloboditi zadrtosti koja je veća nego u vrijeme kad je špiljski čovjek vukao svoju ženu za kosu u špilju, da s njom...a šta god da je radio, nije me briga iskreno; samo pokušavam sama sebi dočarati u koji ponor je otišao mentalitet modernog čovjeka.
Dno dna i još malo ispod, evo kamo...