Dvije - tri o ženama

petak, 15.02.2013.

Nikada nisam bila pobornik feminističkog pokreta, ali isto tako uvijek sam bila protiv muškog šovinizma. No ponekad stvarno mislim da žene ne bi trebale imati pravo glasa i da bi se trebale držati kuhinje i kuhače. Kada tako razmišljam?! U situacijama koje ću u nastavku teksta navesti, jer su me zadnjih nekoliko dana dovele do granice ludila...
Žene su histerične, cendrave, žene puno pričaju i ponekad svojim 'dugim jezikom' uvale ljude u neugodne situacije. Žene su nedokazane, žene su dosadne i Bogu i narodu ponekad i žene nemaju granicu u svojim ispadima. Žene se ne znaju kontrolirati, ne mogu srediti 'kaos u glavi' nego samo tjeraju po svome pa makar to bilo i kroz zid. Žene su u stanju raj na zemlji pretvoriti u pakao. Žene su ljubomorne i posesivne. One su najveći manipulatori na ovome svijetu i u stanju su u duši slomiti svakog muškarca.
Kada si nešto zacrtamo – tako to mora biti. Ako bude imalo drugačije, nije dobro. U stanju smo zakomplicirati najjednostavniju moguću situaciju. Za nas ne postoji riječ 'strpljenje' jer mi strpljenja nemamo niti malo. Sve analiziramo i svakoj glupoj sitnici pridodajemo pažnju. Svoje probleme ne možemo nikako riješiti (i nitko ih ne može riješiti jer su naši problemi nerješivi), ali smo eksperti što se davanja savjeta (tj, soljenja pameti) našim prijateljicama tiče. Kako nas samo ne zaboli glava od tolike gluposti ponekad?
Nemojte me krivo shvatiti, ali naše ponašanje ponekad zaista graniči s ludilom. Neobjašnjivi razlozi zašto nešto ne možemo napraviti i zašto smo trenutno takve, svakodnevno provođenje vremena s našim frendicama (jer MORAMO svaki dan biti zajedno inače će prijateljstvo patiti), cviljenje na telefon kada nam se dragi ne javi odmah sada nego za 5 minuta – sve su to karakteristične ženske gluposti kojima svakodnevno zamaramo sebe i sve oko sebe.
Najveći problem u ženskoj glavi nastaje kada se ludo zaljubi u nekoga, a ta ljubav nije obostrana. Tada ne da se ne možemo smiriti, nego smo svakim danom sve gluplje i gluplje i svakim se danom sve više ponižavamo. Tješi nas sve i jedna frendica, a niti jedna nas ne može utješiti. Svaka ljubavna pjesma tada nas podsjeća na njega. I sve oko nas. I tratinčica u travi tada nas podsjeti na njega. On nas ne ferma 59, a mi i dalje u njemu uporno vidimo kralja, cara...ma boga! On je jedini za nas i drugi ne postoje. I naravno, tada odjednom svi oni postaju isti – gamad, đubrad i niškoristi. Jesmo li ikada u toj situaciji pomislile da ga je od nas otjeralo naše ponašanje? Naravno da nismo, što fali našem ponašanju??? Puno toga drage moje. Za početak se trebamo spustiti na zemlju. Možda se tada frajer zaljubi u nas, kada se smirimo. Nitko ne želi biti s posesivnom i histeričnom glupačom. Nitko ne želi nakon 2 dana razmišljati o djeci i zajedničkom životu. Nitko ne želi da ga se na nešto sili...
Drugi najveći problem u ženskoj glavi nastaje kada se treba prilagoditi određenom društvu. Naravno, mi dame odbijamo svako društvo koje nije naše. Svi ostali su seljaci, mi smo pomno birale naše prijatelje i najbolje smo odabrale. Zbog čega druženje s nekom random ekipom (koju smo upoznale preko zajedničkog prijatelja) predstavlja takav problem? Da li je toliko teško nekome dati priliku i s nekim normalno popričati? Očisto jest. Prevo krene odmjeravanje, pa nastupa gradnja zida oko sebe našim bahatim i umišljenim tonom i razgovorom i na kraju prepotentno odlazimo iz tog društva jer nam ono nikako ne paše. A zapravo im nismo ni dale šansu da se pokažu. Nas ne zanimaju njihove priče, jer su glupe i dosadne (a naše teme koje svakodnevno vrtimo s frendicama na kavi nisu glupe i dosadne). Piši kući, propalo je...
U dotičnim situacijama uvijek pokazujemo samo najgore od sebe. Dalo bi se naravno navesti još situacija u kojima se ponašamo grozno, no i ove dvije su i više nego dovoljne. Zašto je kod nas sve to skupa toliko komplicirano? I zašto smo toliko konzervativne i ne dopuštamo si malo više slobode?
Kod muškaraca je sve to jednostavnije. Oni ne uzimaju srcu svaku pizdariju i kontroliraju osjećaje. Mi ih ne kontroliramo i zato uvijek ispadamo blesave i naivne. Uvijek nešto sjebemo i uvijek od muhe napravimo slona.
Žene su načudnja stvorenja na kugli zemaljskoj. Koliko su divna, toliko su s druge strane naporna. Kada bismo barem malo, barem mrvicu smanjile svoje tenzije i bile normalnije...možda nam tada ne bi bilo tako komplicirano u životu.