Ajde pliz odhebite mi nedjeljom!

nedjelja, 27.01.2013.

Većina građana Lijepe nam Naše radi od ponedjeljka do petka. Subotom ako imaju sreće su slobodni, nedjeljom isto tako. No svako pravilo ima i izuzetke, pa tako i ovo. Ima nas puno kojima je radni tjedan raspoređen malo drugačije od uobičajenog...
Četvrtak, petak, subota i nedjelja – to su dani koje ja brojim kao svoje radne dane. Raditi na radiu je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo, no nije sve tako bajno i krasno kako izgleda. Petak je udarni termin. Sredi emisije, zovi goste, snimaj, montiraj i u ponoć sjedni u studio i započni program. Četvrtkom ili uleti kakav intervju za snimiti, ponekad neko javljanje, ali više-manje četvrtkom započinju lagane pripreme. Subotom trči po gradu, hvataj glazbenike radi intervjua, idi tamo, idi ovamo (jer se javljaš uživo u program i moraš vidjeti kakvo je stanje u pojedinim klubovima) i svaku drugu subotu nakon dvosatnog rallyja po gradu, sjedaj u ponoć u studio i vodi program. Prije toga sredi toplistu, prebroji glasove, izbaci stare pjesme, dodaj nove pjesme i izludi sam sebe traženjem neke relativno dobre pjesme. A nedjeljom...prvo se odmori jer 2 dana nisi spavao, a nakon toga skupi sva sranja od protekla tri dana, sredi ta sranja i završi posao koji nije dovršen.
Tako nekako izgleda moj radni tjedan (odnosno vikend). Ne žalim se, uživam u tome i sretna sam što radim posao koji volim. Moji izlasci djelom su izlasci, a djelom posao. Čudno se to povezalo, ali neka se – dvije stvari koje volim postale su jedna. Ima li veće sreće??? J
I onda dođe nedjelja. Dan kada se i Bog odmarao, dan kada se ne bi trebalo raditi i dan koji obično imamo samo za sebe. Ja naravno nedjeljom spavam (što bi drugo radila nakon 2 dana noćne smijene). Ne znam zašto i ne znam kako svi moji prijatelji i poznanici imaju potrebu zvati ne nedjeljom ujutro. Naravno uspiju me probuditi, ja samo elegantno stišam zvonjavu, okrenem se na drugu stranu i spavam. I onda me pitaju: Zašto se ne javljaš?!
PA MOŽDA JER SPAVAM NAKON ŠTO SAM 2 JEBENA DANA RADILA I SPAVALA 4 SATA UKUPNO?!?!?
Ljudi se druže nedjeljom, da. Ali ja ne. Ja bih nedjeljom spavala i odmarala se. Ja bi nedjelju voljela imati samo za sebe i za nedovršeni posao kada se probudim...
Jasno mi je da neki ljudi nemaju vremena kroz tjedan radi posla. Ali isto tako neka drugima bude jasno da mi neki nemamo vremena vikendom radi posla. Jebiga, takav je život i vikendom se radi!
Koliko god ljudima pokušavaš objasniti da ponekad nije lako trčati na sve strane i biti na sto mjesta u isto vrijeme (iako to voliš, zaista voliš), jednostavno oni to ne razumiju i zovu te nedjeljom. „Di si? Idemo na kavu!“ Ne idemo! „Šta još spavaš?!“ Da, radila sam sinoć!!! „Pa ti nikada nemaš vremena!“ Pa kad radim vikendom! „Ajde idemo van, nisi već 100 godina bila s nama vani!“ Nisam, jer radim! I radim i danas i ne mogu van. „Ajoj da ti radiš...“ (aleluja, to sam ti rekla i prije tjedan dana, i prije dva tjedna i prije mjesec dana!).
Da, nedjelja je dosadna obično pa ljudi zovu i traže društvo da ubiju dosadu. Tek sada razumijem svoju mamu koja se nedjeljom jednostavno ne želi pomaknuti s kauča i ne želi nigdje ići. Kaže ona, pusti me da se odmorim, to mi je jedini slobodan dan u tjednu! Mama, razumijem te...
Gašenje mobitela ponekad je savršena opcija, ali nije najpametnija stvar. Može se zlo dogoditi, može te netko zaista trebati, a tebi mobitel ugašen. Zbog toga je moj stalno upaljen, ali često zvoni bez da birani pretplatnik trza na to. Naravno, ljudi se ljute jer im se ne javljam. Slobodno, samo izvolite! I ja se ljutim kada me bezveze zovete nedjeljom!
Nije svaki posao od ponedjeljka do petka. Neki su poslovi od četvrtka do nedjelje. Suklado tome, tražite si društvo među ovim radnicima koji imaju normalno radno vrijeme. Nas vikendaše ostavite na miru ili nas zovite početkom tjedna.
Završit ću ovaj tekst bahato i bezobrazno: odhebite mi nedjeljom (pogotovo kada radim subotu!!). Vjerujte mi, nisam dobro društvo za nedjeljnu kavu!
A sad adio, čeka me puno nesređenog posla kojeg treba završiti...