sve cure žele bit ja, svi dečki žele bit samnom...

srijeda, 18.07.2007.

O ČEMU SAM RAZMIŠLJALA DANAS DOK SAM PEGLALA…

by poison bijatch

Skužila sam da su jedine tri ženske osobe koje mi u životu nešto znače (zanemarimo rodbinske veze) moje tri cure- Andrea, Iva i Mirela (alphabetical order). To su jedine tri osobe s kojima se ja u životu, unatoč mom temperamentu, nisam nikad posvađala. Čudno, ali istinito. I smatram da sam im dužna posvetit najmanje jedan post. Jer su uvijek tu kad ih trebam i jer su jednostavno… najbolje curke ikad…

ANDREA- moja godinu, pet mjeseci i šesnaest današnja cura. Najbolja cura na svijetu. Najzgodnija i najljepša. S najboljim smislom za humor. S najljepšim smijehom (rok rok ;p) i najslađim nosićem na cijeloj zemaljskoj kugli. Ima najljepšu frizuru i najbolje starke. Ona je ponos Dubrave ;) (i moj naravno!!!). Također je i moj naj ženski štrumpf (ne štrumpfeta- jer svi znaju dae štrumpfeta drolja!!!). Posjeduje najbolji stil rezanja salame i poliranja paradajza u konzumu ;) Neznam što reći više osim ANDREA, LJUBIM TE!!!!

IVA- moja najbolja kolegica s faxa. Ne znamo se dugo, ali kao da se znamo cijeli život. Zbog nje sam totalno promijenila mišljenje o šminkericama koje se rastapaju na sve pekmezaste stvari. Uvijek je tu kad ju trebam i mogu je zvati i gnjaviti u bilo koje doba dana ili noći. Ma najbolja je. U selu i u gradu poznata je i kao gđa Lakostić- Todorić. Ima preslatke nožne prstiće i najljepši osmijeh kojim bari svakog fraera koji prođe. I ona, kao i sve moje super frendice ima jedinstvenu i originalnu frizuru. Ne znam što bih bez nje. Ali ona je ipak otišla na more bez mene… Neznam kak ćemo to preživjet… Ali nek uživa. Ja sam sretna kad je i ona sretna. IVA, LJUBIM TE!!!!

MIRELA- last but not least (il tak nekak ;p). S njom sam prošla sve. Znamo se već dugih 13 godina. Zajedno smo prešle prek šipaca, napornih đedova do najšrotskijeg taloga muškog roda ikad. Moja dugonoga, mršava frendica za kojim lude svi- mlado, staro, žensko, muško- svi! Tko ju poznaje ne može ju ne volit. Jezika oštrog poput britve i istančanog smisla za humor slabo joj tko može parirati. Ima dugomjesečnu ljubav unatoč kojoj se uvaljuje najsexy debeloguzoj kevi (poznatoj kao pojzn bijatch ;p). Predivne plave kose u stanju je zavesti i najnezavodljivije. Ona je moja opaka bivša cura koju volim najviše na svijetu! MIRELA, LJUBIM TE!!!

I tak… O tome vam ja razmišljam dok peglam…
Se vas jubi vaša Ifana ;***



utorak, 17.07.2007.

jedan od onih traljavih... bez volje...

ei ljudi!!! ne radim par dana pa evo da se malo javim... nema niš novog... jučer sam bila s Mikicom na jarunu... malo sam pocrvenila... malo puno... i tak... jutros sam cijelu kuću spremila... nemre se prepoznat... ja obožavam te kućanske poslove... jedino kaj mrzim usisavat... nema mi niš gore od toga... i brisat prašinu... ajme majko užasa... al inače mie sve to super... i učim kuhat laganini... mislim stvarno... kaj nisam za ženit odmah...
starci otišli na more... al niš od tuluma... nemam prebijene... plaća tek 20.8.
sad će mi negdje red fenixa... i zadnji dio mi izlazi... jedva čekam... uf!
i tak... kaj još??? ne da mi se pisat o onim stvarima dubokoumnim o kojima inače pišem pa ono...
e da, da se pohvalim... jučer mi se uvaljivo neki frik koji ima više od 40 godina... fenomenalno nešto... događaj života.. i tak...
kad me ćopi inspiracija gotovi ste...
i mislim da obožavam jarun... i zagreb... definitivno obožavam zagreb... i nebi htjela živjet nigdje drugdje... džabe vama vaše more, vaši ajfelovi tornjevi, kosi tornjevi, kipovi slobode i ostala sranja... zagreb je moj grad...
pozdraf ljudovi moi...

srijeda, 11.07.2007.

kako bi ifana rekla- khm khm...

Evo ljudi da vam se pofalim, dala sam uvjet za godinu... imam još jedan ispit za 9 mj.
i počela sam radit... sviđa mi se posal... u citi centru... u jednom prefenci dućkasu...
padam s nogu i umirem od dosade većinu vremena, al ono... znam za šta radim...
radim za to da jednog dana mogu kupovat robu s vješalica, a ne s akcije na prenatrpanima stolovima (to i tak nisam nikad kupovala), radim da jednog dana ne moram ja slagat stolove s robom... da jednog dana mogu i ja izvlačit najdonju majicu s hrpe i nezainteresirano ju bacit da cura koja radi u dućanu može ponovo sve složit i zaradit si koji dinar... radima da se mogu fenci obuć pa da si piknem nekog nogatog sponzora pa da i ja mogu bit, ak ne lakostić- todorić, onda bar Radeljak (hahaha)... radim za pare... al sviđa mi se moj poso... uvijek sam htjela radit s ljudima... s normalnim ljudima... s ljubaznim ljudima... općenito, sviđa mi se moj život... baš sam sretna zadnjih dana... ide me nešto... (a kak ide ona izreka- ako vam ide suviše dobro, pogledajte bolje, možda vam ide nizbrdo)... ne stignem ni pisat postove ni čitat druge... al trudim se... ja se uvijek trudim... i kad mi nateknu vene i dobim reume, ja se i dalje uredno smješkam svakom kretenu koi me upita jel ima ova majica veći broj??? ili manji...
i baš sam sretna... ja sam sretna kad su ljudi oko mene sretni... kad nekom nađem majicu broj manje, ili veće, po potrebi...ugl, kad nekom mogu pomoć... ja volim pomagat ljudima... štaš... briem da sam neka frikuša, al ono... ja volim kad su ljudi sretni... makar se meni vilica ukočila od smijanja na silu i makar mi ispale vene od tolkog stajanja i hodanja po tom dućanu... eto ljudi... imate novi post...



PS pozdraf Mikici i Lakostićki- Todorićki...


i Ifa, znam da te zanima, pa da te obavijestim- nisam se čula s Fitom od nedjelje :'((

kiss kiss svima

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.