ABC je emitirao vijest da je sad vec oko 1200 profesionalnih zdravstvenih radnika, medju kojima su mnogi eminentni strucnjaci, a i nobelovci, urgiralo za povlacenjem ove vrlo opasne supstance koja se sve vise nalazi u vodi, osobito industrijskoj a i vecini proizvoda za njegu zubiju.
Jos jedan odlican dokumentarni zapis (24 min.) koji je emitiran na "Channel 4" tv stanici jos 1997. godine, pa je vrijedno da ga se pogleda, a naslov je "Don't swallow your toothpaste".
Kako sam vezano za ovaj problem pretrazivao izvore vezane za prisutnost fluora u vodi u Hrvatskoj, na svu srecu mi smo jedna od zemalja gdje fluor nije prisutan u vodi koju pijemo. Barem ne zasad.
Ono sto je svakako opasno je prisutnost fluora u zubnim pastama i ostalim proizvodima za njegu zubiju. Vezano za to uzasne me uvijek ona reklama na TV-u za "Sensodin" pastu za zube, gdje je na tubi otisnuto ogromnim slovima FLUOR.
No ima i za to rjesenja. Kod nas se kao i u svijetu mogu kupiti paste za zube koje ne sadrzu tu otrovnu supstancu i to u Bio&Bio i Ethno ducanima. U Bio&Bio je to tvrtka "Urtekram" i "Welleda" a u Ethno ducanu "Argital".
Iako je o problemu fluora pisano u medijima, ipak, premalo je kontinuiranih apela da bi veca masa ljudi za to znala, a i poznato je koji su interesi velikih proizvodjaca. Cujem da se aspartam polako pocinje zabranjivati u nekim zemljama na zapadu i svijetu, pa ce valjda tako doci red i na fantomski fluor.
Pedofilija, ta grozota koja je sve vise prisutna u nasim zivotima, kad vise nitko nije siguran gdje vreba, pogotovo za one koji kao obiteljski zdravi ljudi ne mogu nista nego bojati se da tako nesto ne susretne slucajno njihovu djecu, ponukalo me da malo istrazim prave izvore tog zla.
Grozim se toga i osobno osudjujem u tolikoj mjeri da bih kad bih mogao i imao tu moc, suzbio sve subjekte i one koji uopce omogucuju da to postoji. Nisam takav da bih oduzimao nekome zivot, ali onaj tko na taj nacin iskoristava djecicu i time im u stvari na najgori nacin cini zlo, lisio bih svake slobode i dao pouku da u svojoj mracnoj svijesti shvate i prozivljavaju istu gadost koju cine nad tim malim nevinim bicima.
Gledam malu djecicu po svuda pa i u okruzju svoje obitelji i nije mi jasno da netko moze uopce razmisljati agresivno se usmjeriti na njih, oduzimajuci im njihovu zdravu mladost i odrastanje.
Jeste li primijetili da se kvota te grozote povecala u zadnjih par godina. Da li je u pitanju to da je oduvijek to bilo prisutno, pa mozda mediji i cjelina sustava tek sad to sve vise objelodanjuje? Kako god, to zlo je toliko uzelo maha da se cini nezaustavljivo.
Prije neki dan je kod nas bila provedena velika akcija suzbijanja pedofilskog lanca, ali smatram da to nije nista, jer ta strahota egzistira i dan danas a sve se vise povecava. No barem dijelom pomaze.
Pa da bacimo oko na neke cinjenice.
Sa wiki stranice nasao sam ovo:
"Pedofilija (grč paidós - dijete + filéó - volim, ljubim) je spolna nastranost, tj. seksualna sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola.
Pedofili su blage i nježne osobe. Svom seksualnom objektu prilaze oprezno. Često se ponašaju onako kako se prema njima ponašalo u djetinjstvu, nesvjesno zaljubljeni u sebe- narcizam. Večina pedofila zadržava se na fantazijama. Najopasniji oblik pedofilije je pokušaj penetracije zato što ona izaziva oštećenja.
Pedofilija spada u najčešći oblik poremečaja ličnosti. Ovdje dolazo do pogrešnog izbora seksualnog objekta, a to su djeca. Može biti heteroseksualna (dva puta češča) i homoseksualna. Poremećaj se rjeđe javlja kod žena. Heteroseksualni pedofili biraju djevojčice od 8 do 10 godina, dok homoseksualni pedofil bira stariji uzrast. Seksualno zlostavljanje djece predstavlja bilo koji vid eksploatacije djece mlađe od 16 godina u cilju seksualnog zadovoljavanja starije osobe. Ono obuhvata telefonske razgovore, pokazivanje skrivenih dijelova tijela, milovanje, snimanje pornografskih fotografija, pokušaj izvršenja seksualnog odnosa, incest, silovanje, dječiju prostituciju. Neka od njih su uvredljiva, mučna i neugodna. Mnogo više su traumatični i neugodni incest, silovanje i prostitucija. Najčešće počinje u djetetovom dobu od 4 do 8 godina od maženja do silovanja. Djevojčice su pet puta češće žrtve od dječaka. Večinom su zlostavljači muškarci i to djeci poznate osobe. Rijetko koriste silu već nagovaranje i potkupljivanje. Silovanje je traumatski čin koji onemogućava normalan razvoj seksualnosti. Incest je seksualna eksploatacija od strane porodice. Predstavlja najveće traumatski čin koji onemogućava razvoj normalne psihoseksualnosti."
Sjecam se primjerice kad sam kao klinac nailazio na razne tipove u raznim situacijama i iako nisam imao neko osobno mracno iskustvo, uvijek je bio osjecaj da ima nekih koji zrace kao osobe koje su spremne na pedofilstvo, a da ja to tako nisam tada definirao.
Toga je bilo oduvijek (tek sad znam), a osobito medju svecenstvom (kad bi te neki lokalni padre gladio po glavici i hvalio i sve nesto samo da bi zadobio paznju i simpatije) i to uglavnom u okviru katolicke Crkve, a ne nekih drugih provenijencija, jer je kod nas ovdje u Hrvatskoj sve je oduvijek bilo katolicko, barem u okviru zivota koji sam osobno, oduvijek zivio.
Ono sto bih ja naveo kao bitno u suzbijanju toga ili barem u prevenciji je da:
- Svi registrirani sumnjivci odmah na sve naslovnice i registre javnih institucija
- Posebni alati za nalazenje izvora na racunalima (pregrst toga vec postoji)
- Bolja komunikacija roditelja s djecom i ukazivanje na to
- Za one uhvacene fantome dozivotni zatvor, jer jednom pedofil uvijek ostaje to, pa postoji potencijalna opasnost da isto nedjelo opet ucini
Sjecam se kao klinac su mi govorili da nikad ne uzimam nista od neke strane osobe koju si prvi put vidio, jer iako nikad nisam cuo kao dijete da ti moze prici potencijalni pedofil, upozorenje se upravo odnosilo na tako nesto.
Video isjecak SKY News-a jednog cudovista. Vidljivo je da je u pitanju poremecena individua koju treba po meni u potpunosti lisiti slobode. Koliko uopce takvih ima.
Da li smo ovisnici? Da li to postajemo, ako vec nismo? Ne mislim ovdje na oblik ovisnosti o opijatima i slicnome, vec vrstu ovisnosti o nacinu zivota koji nam se neminovno svakodnevno namece.
Maloprije, pijem kavu, pusim cigaretu, misli se komesaju u vrtlogu onoga cime nas okruzuju danasnji trendovi i kad malo bolje razmislim, ne samo da postajemo ovisnici o tim istim trendovima, vec i robovi toga.
Ovdje prvenstveno mislim na ugradjene neizbjezne trendove bez kojih je danasnji zivot pogotovo u urbanim sredinama i poslovnom miljeu nemoguc. Gotovo nemoguc.
Mobiteli, Internet, televizija, pregrst proizvoda koji nam se svakodnevno serviraju putem medija i da ne nabrajam dalje.
Pocevsi od onoga sto nosimo, kako se ponasamo, gdje izlazimo, koji automobil biramo, kakav TV uredjaj ili pak citav spektar moderne tehnolgije konzumiramo. Ne znam vise ni sam na sto se ne bih mogao osvrnuo.
Dakle, sto u svemu tome predstavlja pravi problem? Upravo u nacinu zivota koji zivimo, s tehnologijama koje nas neminovno prate, s padom cijena onoga sto nam nekad nije bilo ni priblizno dostupno, gdje sami sebe tjeramo u taj tzv "kavez" da kupujemo i kupujemo i da budemo u trendu. Jer, ako svi vec danas imaju kucna kina, pa valjda je normalno da ga i ja imam, a cijene su vec toliko dostupne da prakticki nema doma koji u svojem dnevnom boravku nema instaliran sustav 5.1.
Ne kazem da moramo odbaciti sve to nabrojano, ali objektivno priznajmo da postajemo ovisnici, barem jedan poveci postotak covjecanstva.
Sve vise sjedimo pred TV-om, sve vise (i vremenski dulje na ustrb ostalih aktivnosti, mozda korisnijih), opsesivno koristimo racunala itd... a sve u svrhu da ne bi bili degradirani u ovom drustvu, jer nas danasnje drustvo drukcije niti ne bi prihvatilo, odnosno, da ne bi bili tehnoloski outsideri.
Ispravite me ako grijesim, ali imam osjecaj da je to tako. A o tome bi se moglo jos i vise pisati, razradjivati do najsitnijih detalja, ali na svima nama je da zakljucimo... Nije li to uisitnu tako?
Kad npr. vikendom umjesto da prosecemo po cistom zraku radije sjedimo pred TV-om buljeci u sapunice o kojima je valjda ovisno vise od pola covjecanstva i to u tolikoj mjeri, da (prema vlastitom iskustvu) sve ostalo sto postoji na ovome svijetu mora stati samo da bi se pogledala nova epizoda npr. "zabranjene ljubavi" ili neke od onih latinoamerickih sladunjavih mega serijala, onda je to stvarno zabrinjavajuce. A tako zivi barem kod nas vise od pola kucanstava.
Vazno je da u svemu tome ako vec ne mozemo zivjeti bez svega toga, stvorimo neki balans, da nam neke potrebe ili interesi ne prijedju u naviku da samo o njima ovisimo. Ovdje dakle govorim o odrzavanju navike da komuniciramo s ukucanima ili nekim drugim, da odvedemo djecu u prirodu ili pak za same sebe ucinimo nesto sto nas vise povezuje s izvornom prirodom, a to ce zasigurno pridonijeti nasem boljem mentalnom i fizickom stanju.
Bilo bi dobro kad se ne bi trebali povoditi trendovima da nesto moramo imati jer drugi ima, ako nemamo objektivno za to mogucnosti.
Zaboravite na kredite, jer ako se njima koristimo samo da bi imali a s druge strane budimo se nocu u znoju misleci o otplati rate ili koliko nam ostaje da bi kupili djetetu potrebni dio odjece ili hrane, onda zaboravite da je to realno za vas, jer si objektivno to mozda ne mozete priustiti (racunica je da li mogu od cistih novaca koje zaradim odvojiti sredstva za to, ili pak odvajati postupno da bih si to nakon nekog vremena priustio). Za informaciju i ja sam do prije par godina tako zivio. I da, gadna je to ovisnost koje mnogi nisu niti svjesni.
Treba uzivati u onome sto si mozemo priusiti, pa makar i u malim stvarima jer ne moramo bas sve imati zato sto netko drugi ima.
Problem je sto je mnogo ljudi izgubilo svoj izvorni osjecaj za ono sto je korisno i lijepo, pa samo vide ono sto nam serviraju mediji ili nasi susjedi s novim Mercedesom.
Dakle ovisnosti postoje, a da li mozemo uskladiti trendove s nasim zivotima, da nam trendovi ne postanu glavna preokupacija i jedina svrha?
Za kraj jedan eksperimentalni film koji prezentira ovisnost o televiziji.
ALARMANTNO: TOKSIČAN BISFENOL U PLASTIČNOJ AMBALAŽI
Izvor: www.voanews.com
U danasnje vrijeme najsuvremenijih tehnologija okruzeni smo s bezbroj raznolikih proizvoda koji ugrozavaju nase zdravlje. Prvenstveno, to je uz proizvode koje koristimo, nas svakodnevni stres, kojeg malo tko od nas ne prozivljava, osobito ako zivimo u vecim urbanim sredinama.
Pa iako je jedan dio populacije svijestan toga, na svakojake nacine pribjegavaju metodama koje ih mogu donekle zastititi: sport, duhovnost, alternativa, zdraviji nacin prehrane i sl.
Unatoc tome, danasnjem se zivotu, ne samo u gradu namecu neki elementi koje ipak ne mozemo izbjeci. Forsiranje potrosackog drustva uz pomoc medija koji podrzavaju velike proizvodne kartele, izrazito lose djeluje te doprinosi kreiranju upravo tog istog potrosackog drustva, a cesto nemamo izbora, buduci se na trzistu namecu neke zakonitosti koje u vecini slucajeva nikako ne koriste, vec naprotiv cine stetu.
Do sad ste se vec mogli uvjeriti da pratim raznolike trendove u svijetu i cesto u svojim postovima upozoravam na neke stetnosti ovog potrosackog drustva, a u dosta tema mojih postova i upozoravao sam na njih, poput umjetnih zasladjivaca, fluora te jos nekih slicnih opasnih tvorevina koje vecina ljudi ovoga planeta niti svjesna opasnosti u velikom broju konzumira.
Tema ovog posta nije ponavljanje tih tekstova, vec nesto sto ni sam unatoc pracenju trendova nisam znao, a izrazito je opasno za zdravlje. Ovoga puta rijec je o necemu sto je prisutno u sokantno velikom broju proizvoda i to, plasticnoj ambalazi.
Rijec je konkretno o kemikaliji BISFENOL A ili BPA. Iako je o toj kemikaliji upozoravano u vise nasih medijiskih izdanja cak i do prije par godina, pa i od strane farmaceutske tvrtke Belupo, ocito je da se radi o slabo najavljivanim apelima. U interesu je velikih kartela koji upravljaju proizvodnjom i distribucijom na trzistu sto vece stjecanje profita, a ne briga za covjeka, kao i sam okolis.
Svi smo upoznati s time da je svugdje oko nas prisutna plastika. Nju najvise nalazimo kao ambalazu za razna pica, ponajvise vodu, sokove i pivo. Ista ta plastika koristi se i za proizvodnju bocica za bebe, kao i ambalazu za pohranjivanje hrane ili podgrijavanje u fantomskim mikrovalnim pecnicama. Dakle sve manje vidimo staklo, a sve vise plastiku.
Mislim da o toj plastici kao bocama (popularno PET) najvise znaju ljudi koji zive od skupljanja istih, a tu se radi o tisucama i tisucama boca.
No iako je PET ambalaza ekoloski vrlo stetna, nije rijec o tome da ona steti samo prirodi, vec ponajvise nama ljudima.
Ono sto me je osobito sokiralo je cinjenica da ta plastika ispusta vrlo stetnu kemikaliju u sadrzaj onoga sto se nalazi u boci, a zove se vec spomenti Bisfenol. Najgore je to da se ta kemikalija osobito u vecim koncentracijama nalazi u plasticnim bocicama kojima se hrane bebe.
U nastavku procitajte sto su poznati mediji u nas o tome napisali, kao i dva video priloga iz stranih medijskih kuca.
Mislim da cu od sada konzumirati samo ono sto je u staklu ako ga prije toga ne povuku u potpunosti s trzista.
Izvor: www.voanews.com
VECERNJI LIST, 21. 02. 2008:
"...Gotovo sve plastične dječje bočice koje se prodaju u našim trgovinama pri zagrijavanju ili pri punjenju toplom tekućinom ispuštaju otrovni spoj bisfenol A. Riječ je o sintetskom spolnom hormonu, po sastavu sličnom estrogenu, koji služi za izradbu tvrde (polikarbonantne) plastike, a koji može izazvati zdravstvene probleme, poput hormonskih poremećaja, neplodnosti ili raka.
U Hrvatskoj ni jednu bočicu, kao ni ikoji drugi plastični predmet za konzumaciju hrane još ne testiraju na taj spoj, no potaknuti upozorenjima iz svijeta, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo najavljuju da će "s tim morati početi".
Iako kontroverze o upotrebi bisfenola A postoje već godinama, kad su prvi rezultati, doduše na životinjama, povezali unošenje tog spoja s ozbiljnim bolestima, najnoviju buru podignulo je netom objavljeno izvješće kanadske "zelene" grupacije Toxic Nation.
Na sveučilištu u Missouriju testirana su po tri modela bočica šest najpopularnijih marki na kanadskom tržištu: Gerber, Playtex, Evenfo, Disney i Dr. Brown, a među testiranima bile su i bočice Aventa, vrlo omiljene (i skupe) marke među roditeljima u Hrvatskoj. Sve su zagrijavane na 80 stupnjeva, a rezultati su otkrili da ispuštaju znatne količine bisfenola.
Ti se rezultati podudaraju s prijašnjim istraživanjima američkih znanstvenika i mogu se primijeniti na sve bočice. Iznimka su, dakako, one izrađene od plastike bez bisfenola, no takve, na žalost, osim što su mnogo skuplje, nisu ni dostupne na hrvatskom tržištu. Baš su takve bočice, uza staklene, posljednjih dana buknule u američkim i kanadskim trgovinama jer roditelji, ma koliko "drugi tabor" pokušavao umanjiti rizike od bisfenola, ne žele riskirati.
Nejednake norme
Drugi tabor predvode proizvođači opreme za dijete svi su, do jednoga, pa i Avent, u priopćenjima opovrgnuli navode o riziku pri uporabi njihovih bočica, ističući da su razine ispuštena sintetskog hormona u granicama dopuštenog, a u tome ih podupiru i znanstvenici kojima su glavni argumenti da utjecaj bisfenola nije testiran na ljudima te da su potrebne velike količine da bi ozbiljnije ugrozio zdravlje. U HZJZ-u su potvrdili da su dobro upoznati s rizikom od bisfenola A.
Na žalost, još nismo osposobljeni za testiranje. Imamo aparat, no tek se uređuje prostor, a moramo izraditi i standarde i uhodati metodu testiranja napomenula je voditeljica Odjela za predmete opće uporabe i medicinske proizvode HZJZ-a Vjera Haberle.
O bisfenolu kaže da je "apsolutno štetan", no da rizik ovisi o količini. Inače, europske norme dopuštaju dnevni unos od 50 mikrograma po kilogramu tjelesne mase, a sjevernoameričke su prepolovljene. No nakon posljednjih izvještaja Kanađani najavljuju reviziju svojih smjernica u vezi s bisfenolom A."
SLOBODNA DALMACIJA (izvadak)
"...Polikarbonatna plastika u dodiru s hranom i pićem zagađuje otrovnim spojem bisfenolom A, zbog čega su američki veliki trgovački lanci povukli ove proizvode s polica, a poznate robne marke sve plastične dječje bočice zamjenjuju staklenima i metalnima jer su zabrinuti roditelji to tražili. Potvrđeno je da koncentracija bisfenola A uzrokuje neurološke smetnje, hormonske poremećaje, neplodnost, rak dojke i prostate. Opasnost se povećava sa starošću plastike, a osobito se ubrzava zagrijavanjem, oštećenjima i zagrijavanjem u mikrovalnoj pećnici. Znanstvena istraživanja potvrdila su da polikarbonatna plastika nije inertan materijal i da nije pogodna ambalaža za čuvanje hrane i pića. No, osim u otpornoj i prozirnoj plastici, bisfenol A nalazi se na unutrašnjoj strani konzervi, limenki i bačava.
Plastični PVC materijali u laminatima, sagovima i tapisonima udvostručuju rizik od razvoja tzv. “plastične astme” kod odraslih ljudi, dokazalo je najnovije istraživanje znanstvenika iz Helsinkija. Neumjerena plastifikacija uzrokuje i alergijske reakcije, urtikarije, dermatitis, rinitis..., a plastificiraju se dječje igračke, prozori i vrata (PVC stolarija), ambalaža za pivo ( Q-pack) i vino (tetrapak), parketi, cvijeće, odjeća..."
I za kraj kako se o tome ocitovalo Belupo:
"Bisfenol A - ili BPA - kemikalija je koja se često koristi u proizvodnji čvrste plastike, otporne na lomljenje. Ona se može naći u različitim stvarima koje svakodnevno koristimo. Međutim, među onima koji se bave zaštitom okoline i znanstvenicima raste zabrinutost zbog zdravstvenih rizika Bisfenola, posebno za djecu. Nedavno je o tom pitanju bilo riječi na sastanku koji je u Washingtonu organizirao nacionalni Institut za nauku o zdravlju u prirodnom okružju.
Bisfenol A nalazi se svuda. BPA se može naći u plastičnim flašicama za mlijeko koje se koristi za hranjenje beba - boci za piće ili kutiji za hranu koju ste odabrali za spremanje obroka - stroju za dijalizu bubrega koja je pacijentima potrebna za život - u dentalnim oblogama koje pomažu u sprječavanju kvarenja zuba. Nedavna studija u časopisu Reproduktivna toksikologija izazvala je zabrinutost zbog efekata BPA u fetusa miša pri razinama nižim nego što su odobreni standardi američke vlade. U studiji navode da se široka izloženost kroz ambalažu za hranu i pića pojavljuje kada se kemijske supstance koje zadržavaju bisfenol A u plastici počnu razgrađivati.
Frederik Fom Sal, profesor biologije na sveučilištu Missouri, kaže da je zabrinut zbog toga što mi apsorbiramo BPA i zatim ga prenosimo djeci. "U pitanju su veoma male doze te kemikalije - manje od količine prisutne u ljudi. Kada se to pojavi u fetusa i novorođenčadi, postoji mogućnost da se u tih beba razvije rak prostate, rak dojke i da postanu hiperaktivne". Bisfenol A se koristi u proizvodnji plastike već desetljećima. U priopćenju koje je izdao Američki kemijski savjet navodi se da ovaj izvještaj u suprotnosti s drugim međunarodnim studijama u kojima se navodi da te razine BPA ne predstavljaju rizik za zdravlje potrošača."
Da jos jednom ponovimo sto sve uzorokuje ovaj uzasan Bisfenol (iz clanka Vecernjeg lista):
"...
1. Oštećuje jetru i imunološki sustav
2. Narušava ravnotežu hormona štitnjače
3. U fetusa može uzrokovati smetnje u razvoju mozga
4. U djece poremećaj pozornosti, učenja i pamćenja i sindrom hiperaktivnosti 5. Kako je riječ o spolnom hormonu, uočen je pad broja spermija, rak testisa ili dojke, feminizacija muškaraca
6. Dijabetes."
Kako kazu vijesti na zapadu i s one strane bare plastika se vec naveliko povlaci s polica ducana, a meni se cini da se kod nas sve vise povecava. No, nije samo plastika ta koja je stetna, rijec je i o konzervama i sloju kojima se one iznutra oblazu.
Nadam se da ce ovaj post postici svoju svrhu i upozoriti na ono sto nam svima steti, ne samo nasoj maloj djecici.
U nekoliko svojih postova objavio sam najludje ideje promotivnih dizajna, zatim cudnovate statue i jos ponesto. Ovoga puta nisam mogao odoljeti tzv. izumima, koji su na granici bizarnog, ako je vec nisu i presli.
Ljudskoj masti ocito nema kraja, a u dijelu ovih bizarnih inovacija, neke se i prakticno koriste.
"If men had wings and bore black feathers
few of them would be clever enough to be crows."
- Henry Ward Beecher
I ovog jutra, kao i svakog drugog, sjedenem u autobus, poluprazan, ista linija, isti put. A najdraze mi je sjesti pored prozora i to na desnom dijelu autobusa. A zasto bas na desno i zasto bas do prozora? Ne samo sto volim gledati kroz prozor, vec s te strane je cijelim putem trotoar s vecim zelenim povrsinama i gomile vrana razasutih po tim travnjacima, trotoaru, granama drveca...
Nevjerojatno interesantne ptice, pomalo misticnog izgleda, smijesnih gegova tijelom i inteligentnog pretrazivanja terena u potrazi za necim, njima dragim.
Uglavnom je to jelo, neki crv ili sto li vec. Ali, da su vrane samo obicne ptice koje traze svoju hranu, to stvarno nisu. One komuniciraju medjusobno, svadjaju se, lukavo prilaze necem interesantnom njima, a onda to dograbljuju. Ali zato se nas ljudi se plase kao lude.
Poput ovoga jutra npr., kos za smece i neka vrecica. Skupila se ekipa od njih 10 i pocele su se medjusobno svadjati i grabiti tu vrecicu. Ne, nisu je rastrgale, vec je jedna na kraju uhvatila drzak vrecice i pocela ju vuci i htjela pri tome poletjeti. Ne znam kako je to zavrsilo jer je autobus krenuo dalje. A anegdota ima toliko da ni sam vise ne znam koju bih opisao.
Zagreb je prepun vrana, osobito u jutarnjim satima i iako ih neklad davno nisam bas simpatizirao, postale su mi toliko simpaticne i zanimljive da ih uvijek, kad naidjem na njih pozdravljam s "gospodjo".
OPCENITO O VRANAMA:
Crows belong to the family Corvidae. Crows are found all over the world, except for New Zealand, Antarctica, and South America. Crows have grown quite accustomed to human development. Crows are found in both the city and in the country. They now thrive on the trash we humans discard. Early morning trash can or dumpster dinings are very common. If anyone is to be blamed for the "explosion" in the crow population, it is us "lowly humans". Ravens, on the other hand, have retreated as a result of increased human development. The American Crow, Corvus brachyrynchos, when fully grown is 17" to 21" (from tip of bill to tip of tail). Weight when fully grown; approximately one pound.There is no way to tell by physical appearance alone, as to whether a crow is male or female. DNA testing of blood will indicate sex. Close study of crows in their daily life, especially during nesting season may provide a clue as to sex, however, this is not something that many people will be able to observe.
Izvor gornjeg teksta i vise informacija na: http://www.zeebyrd.com/corvi29/
INTELIGENCIJA VRANA
Yet these very intelligent birds are many times scorned, hated or ignored by birders. They are accused of robbing nests of young songbirds, scaring away other birds, monopolizing backyard birdfeeders, being too loud with their "caws."
Throughout history and around the world, the crow has been woven through mythology, religions, and superstitions. And recently this summer, crows were given another black mark by society as being the carriers of the West Nile Virus, a deadly disease on the east coast of the U.S. in the summer of 1999.
It has been said that crows have been know to be able to count. (Whether this has been scientifically determined is uncertain.) A story is usually told about three hunters going into a hunter's blind. They wait, the crows know they are in there. The crows do not move into shooting range. Two hunters leave the blind, however the crows know that there is one more in there. When the third hunter leaves, the crows know that all are gone and resume their normal activity. Whether or not this is true, I do not know. I have read it often enough that I am sure that someone has witnessed this occurrence. Or, it could just be another urban legend.
Crows have extremely good memory. "A crow never forgets", especially when it comes to something to be feared, or where they placed their cache of food for later consumption.
In Greek mythology the gods often have birds or animals that are associated with them. Phoibos Apollo is sometimes associated with the crow... Procitajte tekst u cjelosti, o vranama u mitolosko doba: http://www.geocities.com/Athens/9884/crow.html
Za one zainteresirane da jos vise procitraju uz sve navedeno, neizbjezan izvor:http://www.birds.cornell.edu/crows/FishCrow.htm
I za kraj mali video isjecak gdje se vidi samo jedan mali aspekt njihove inteligencije.
Prije neki dan sam gledao emisiju Kresimira Misaka: "Na rubu znanosti" koju cesto rado pratim. U toj je emisiji bilo nadasve interesantnih tema, poput kompostnog WC-a i ono sto me osobito inspiriralo za pisanje ovog posta, a to su kuce od slame.
Kakav jesam odmah sam se latio pretrazivanja Interneta da bih prikupio sto
vise informacija, pa je ovo prigoda da podijelim s vama blogerima fascinantno gradjenje kuca od slame. Toliko me to zaintrigiralo da sam i osobno odlucio kad tad krenuti u gradnju svoje kuce, od slame.
Ono sto mi je poznato iz djetinjstva je to da je nasa stara kuca na selu bila isto tako radjena od slame, a i cesto sam mogao na selu susresti krovove od slame, ali u danasnje vrijeme grade se kuce s tim materijalom, no one izgledaju daleko bolje nego sto je to bilo nekad.
Najzanimljivije je to, da se ne radi o kucama koje je vuk u prici o 3 prascica mogao ispuhati tek tako, vec o vrlo cvrstoj konstrukciji koja je otpormnija ne samo na ispuh vuka, nego i vatru i ostale nedace, a ekoloski je ne samo prihvatljivija, nego i pruza puno vise prednosti naspram svih ostalih gradjevinskih materijala.
U nastavku prilazem tekst sa web stranice koja opisuje sve spekte ovakvog nacina gadnje s prednsotima koje ima takva gradnja za razliku od klasicne.
"Slama je poljoprivredni nusproizvod i može se nabaviti po relativno niskoj cijeni (od 3 do 10 kuna po bali sijena), a dobivena je vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih svojstava.
Mogućnosti koje pruža tehnika gradnje slamom gotovo su neograničene. Zid od balirane slame moguće je koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove.
Češće se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, ali u nekim slučajevima čak i od metala ili armiranog betona.
Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli.
Naravno, i kuća od slame može biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt građen konvencionalnim materijalima.
Slama neprimjetno ostaje među slojevima žbuke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje.
Slamnati zidovi se obavezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najčešće koristi žbuka na bazi vapna, a gdje je to moguće, glinene žbuke predstavljaju izvrsnu jeftinu alternativu.
Cementna žbuka potpuno je neprikladna za korištenje u kombinaciji sa slamom, jer stvara paronepropusni sloj i zid ne diše, odnosno onemogućen je prolaz viška vodene pare iz unutrašnjosti objekta prema van.
To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira truljenjem slame. Izbjegavanjem upotrebe cementa koji ionako nije poželjan materijal u ekološkom graditeljstvu potpuno rješavamo problem."
Koje su prednosti takve gradnje? U nastavku procitajte s istog izvora:
"1. Održivost
Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca – obnovljivog izvora energije.
Kada objekt prestane biti u funkciji, slama se i nakon dugog niza godina može kompostirati ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje. Nema problema s otpadom.
2. Energetska efikasnost/izolacijska svojstva
Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent toplinske provodljivosti, odnosno, U(k) vrijednost vanjske ovojnice objekta koji se grije ne prelazi 0,35 W/m2K.
U Europskoj uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/m2K, dakle dva do tri puta niži od modernih građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih građevinskih propisa.
Kad bi se u građevinu od balirane slame još inkorporirala i načela pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa sunčane strane, dobili bismo energetski izuzetno efikasan objekt.
Ovakva gradnja znatno smanjuje količine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu.
3. Zvučna izolacija 0
Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski studiji grade na ovaj način. Razina buke u kućama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće.
4. Nizak rizik od požara
Slama gori. Da, ali ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila.
Pokušaj da se zapali bala slame mogao bi se usporediti sa pokušajem da se zapali telefonski imenik.
Iako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, nemoguće ju je zapaliti. Ne pokušavajte to kod kuće! Isto je i s balama slame.
Ako pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još uvijek povezana konopcima, iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale slame dodamo žbuku, rizika od požara nema.
To je i potvrđeno brojnim ispitivanjima na zapaljivost, o čemu možete pročitati na stranicama Njemačkog instituta za građevinska ispitivanja.
5. Niski troškovi izgradnje
U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za njom. Uglavnom je se smatra otpadnim materijalom.
Kod nas se cijena slame kreće od oko 3 do 10 kuna po bali, a često u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m2 ugrubo možemo reći da nam treba oko 400 bala slame.
Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove ćemo potrošiti 4000 kuna, što je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova.
Osim toga, zidove od cigala ili blokova potrebno je povezati vezivnim materijalom i postaviti toplinsku izolaciju (danas se najčešće koristi ekspandirani polistiren-stiropor), što još više poskupljuje cijelu stvar.
Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje slamom, moguće je ostvariti dodatna smanjenja troškova tako da se u gradnju uključe neprofesionalni radnici. Često su budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji.
Zidovi od slame izuzetno su pogodni za žbukanje glinom. Ako živimo u takvom podneblju da imamo pristup većoj količini gline, možemo, na primjer, iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za žbukanje kuće.
Na taj način se dodatno štedi na građevinskom materijalu - nije potrebno kupovati vapno i pijesak (čime bismo inače žbukali).
6. Strukturalna stabilnost
Zidovi od balirane slame su više nego adekvatni za nošenje tipičnih tereta kao što su etaže, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi.
Bale slame su prošla laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju najmanje dvokatnica. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene – teoretski bi se mogli graditi i neboderi.
7. Zdravo životno okruženje
Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu modernim građevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja.
Ne uzrokuje alergije jer se ne radi o sjenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća).
Kvaliteta zraka u kućama od slame bitno je bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su primjerice formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.
8. Izgradnja je osnažujuća i zabavna
Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na obične, nestručne ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva s gradnjom.
Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerojatno bili isključeni iz procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku.
U patrijarhalnom društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje uglavnom pod izgovorom da je gradnja "muški" posao zbog količine fizičkog rada.
Neprofitna mreža grupa Women Build Houses bavi se povećanjem dostupnosti graditeljskih vještina i znanja ženama te promocijom održivog graditeljstva.
Više o ovoj grupi možete naći na Women Build Houses.
Stanje u Hrvatskoj
Iako se u posljednjih godina širom svijeta pojavljuje sve više kuća od balirane slame, u Hrvatskoj se ova graditeljska tehnika nedavno pojavila.
Velik problem predstavlja manjak zakonske regulative za slamu kao građevinski materijal. Tako da slamu, koja iako ima bolja izolaciona svojstva od nekih priznatih izolacijskih materijala, zasad ne smijete legalno koristiti u graditeljstvu.
U drugim državama, primjerice u Njemačkoj provedena su sva potrebna ispitivanja na slami i sada se baliranu slamu može koristiti kao i svaki drugi građevinski materijal.
U SAD-u se može dobiti građevinska dozvola čak i za kuće u kojima slamnati zidovi nose krovište, dakle bez ikakve dodatne
nosive konstrukcije.
U Hrvatskoj su nedavno izgrađene prve tri kućice a nalaze u Lopatincu kraj Čakovca, u Balama u Istri i u Vukomeriću.
Sve tri kućice su proizvod otvorenih radionica koje su organizirale ekološke udruge. Radi se o malim objektiva veličine oko 12 m2, a koristit će se kao pokazni primjerci u svrhu edukacije o gradnji slamom.
Sva tri objekta izgrađena su od slame od lokalnih poljoprivrednika, a zidovi su ožbukani glinom koja je nađena na terenu ili u blizini terena izgradnje."
Pogledajte ovaj video zapis koji odlicni prezentira gradnju kuce od slame
Iako je mladi gospodin u emisiji naznacio da u Hrvatskoj jos uvijek slama nije definirana kao gradjevni materijal, shodno certificiranju slame kao gradjevnog materijala u svijetu, ocekujmo da ce i to biti regulirano kod nas uskoro. Ja o tako necemu ozbiljno razmisljam.
U nekoliko svojih ranijih postova pisao sam o muzickim pravcima u kojima sam u 80-im godinama zestoko bio aktivan. Bio je to punk, heavy metal, a i rockabilly, no kako sam se tada aktivno furao na te stilove (i danas to naravno slusam s istim entuzijazmom) bio je jos jedan pravac koji i danas cesto znam pustati na svojoj liniji, a to je Electro Funk.
S EF-om se neminovno veze break dance, pa se sjecam svojih pohoda s ekipom po Djuri, Kulusicu, Moshi i ostalim mjestima gdje se plesalo na Afriku Bambaatu, Grandmaster Flash-a i ostale zvijezde toga pravca. U Kulusicu je cesto muziku pustao tada vrlo prepoznatljiv Slaven Balen (mozda ga se netko od vas koji citate i sjeca).
Kako nisam bio nekog bogatijeg imovinskog stanja, ipak sam uspio nagovoriti mamu da mi kupi Nike trenirku i tenisice, a uz to su naravno isle strample za nogomet na jednoj nozi, marame i trake protiv znojenja na celu i ruci. U ekipi je bio i jedan od pionira grafitera, tzv. futura 2000 te je sve bilo po uzoru na film "Beat Street".
U cijeloj toj ludnici i sam sam plesao, vjezbao pokrete kod kuce i prakticki sve izvodio s ekipom, osim nikad savladanog "helikoptera" i "head spin-a".
Vidim da i danas postoji hrpa break dancer-a, ali vratolomije koji oni izvode malo je tko tada mogao izvesti.
U sjecanje na jedno ludo i neponovljivo doba evo nekoliko legendarnih spotova.
Herbie Hancock - Rock it (apsolutni klasik i predvodnik cijelog Hip Hopa)
Naslov posta iniciranje je udruge "Prijatelji životinja" ciji sam clan, na ono sto uskoro zapocinje kao vrlo popularan TV reality show na programu Nova TV. Farma je megapopularni show u svijetu, a uskoro ce biti prisutan i u nas.
Buduci ne podrzavam ikakvo mucenje zivotinja, odlucio sam posvetiti svoj post upravo ovom fenomenu TV industrije gdje su zivotinje na zalost zrtve komercijalizacije i postizanja profita, a i da podrzim rad udruge.
U daljnjem tekstu prenosim tekst udruge koji je upucen svim clanovima, a smatram da ovu inicijativu treba sto vise propagirati i podrzati.
"Prijatelji životinja ogorčeni najavama o Farmi u Hrvatskoj
Opće je poznato da se udruga Prijatelji životinja protivi ubijanju životinja zbog ljudske prehrane kao nečeg bespotrebnog i okrutnog, a naglašava i nepobitne ekološke i zdravstvene razloge za bezmesnu prehranu. No, ubijanjem životinja na Farmi ne radi se 'samo' o ubijanju životinja zbog prehrane već ponajprije o klanju životinja u svrhu zabave i povećanja gledanosti.
Farma nije dokumentarna emisija već spektakl s ciljem zabave i razonode, a klanje živih bića – što je najbrutalniji odnos čovjeka prema životinji – kao dio zabavnog programa, nikako ne može biti na čast Novoj TV niti Hrvatskoj.
Prijatelji životinja protive se iskorištavanju životinja zbog 'umjetnosti' i zabave, a još oštrije osuđuju kada se pritom muče i ubijaju životinje.
U Farmi se radi o umjetno stvorenoj situaciji. Ljudi su stavljeni u nesvakidašnju situaciju, a životinje se, bez mogućnosti izbora da sudjeluju u ljudskom showu, dovlači kako bi bile izložene brutalnosti.
'Jedan element Farme mogao bi biti da ljudi shvate da se životinje nepotrebno ubijaju zbog hrane, jer je nevjerojatno kako je to potisnuto u našim glavama. Primjerice, podatak da se samo na farmama godišnje ubije preko 50 milijardi životinja, ljudi ne mogu ni pojmiti. S druge strane, vjerojatnije je da će ljudi postati još bezosjećajniji nakon što im se demonstrira ubijanje životinja kao zabava i kad se kao nešto normalno prikaže njihova bez veze prolivena krv', izjavljuje Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.
Prijatelja životinja će, kao i mnogi građani, bez ikakve dvojbe oštro reagirati ukoliko se u hrvatskoj verziji Farme odigraju prizori kakvi su viđeni u slovenskoj verziji. Jasno je da iskorištavanje i ubijanje životinja nije nužno da bi se napravio dobar televizijski show i to treba imati na umu Nova TV, koja je do sada pokazala savjesnost kada su u pitanju bile životinje, a što joj u konačnici nalaže i etika poslovanja.
Da klanje nije vrhunska TV zabava, kako se Farma najavljuje, trebaju znati i Nova TV i potencijalni natjecatelji koji bi trebali zakrvariti svoje ruke - bilo ispred malih ekrana ili iza kulisa realityja Farma – jer je vrijeme gladijatorskih borbi iza nas.
Snimke sa slovenske verzije Farme mozete vidjeti na http://www.index.hr/vijesti/clanak/video-kultura-klanja-na-balkanu/373979.aspx
Svoju reakciju pošaljite na farma@novatv.hr, dnevnik@dnevnik.hr".
Pogledajte ove sadisticke video zapise izivljavanja nad zivotinjama tijekom kolinja (nema veze s show-om Farma). Osobno sam vidio kao djecak kad sam boravio na selu ovakve i slicne scene. Nadam se da se tako nesto nece raditi na ovakav nacin.
Mozda bi bilo humanije i ljepse kad bi sudionici ovog show-a radije sadili samo povrce i voce i uz to egzistirali uz raznolike zitarice. Na kraju krajeva bili bi i zdraviji i unosili sve potrebne hranjive sastojke. Mozda ovaj post postane i inicijativa za tako necim.
Iako se prema napisu na web stranicama Dnevnika Nove TV (link je postavljen u prethodnim retcima) nazire osuda tako neceg ipak na koncu radi o tome da se klanje zivotinja provodi kao dio tradicije sela, a i na nacin da se zivotinje sto manje muce
Nadam se da mi urednistvo Bloga nece zamjeriti iako se radi o dijelom vlasnistvu od strane Nova-e, ali mislim da svatko od nas moze izraziti svoje misljenje i poticati objektivno nesto sto sluzi kao podstrek necem sto svakako nije plemenito.
Ovakav show moze biti super i meni osobno daje mnoge inspiracije, ali izuzeo bih ovako nesto uvijek, ne samo u ovom show-u vec i u svim drugim projektima televizija u svijetu.
Nadam se da ce Nova kreirati malo humaniji show za razliku od Slovenaca, jer osobno cijenim tu TV stanicu i prakticki ju ako gledam TV, stalno gledam.
Neka stoga Nova TV bude u ovom slucaju humana, kao sto je u globalu pozitivna. Osobno sam izjavio da jos uvijek jedem meso, ali nije mi svejedno buduci sam svjestan na koji se nacin postupa s zivotinjicama.
Ne zelim nikoga osudjivati ovim putem, pa makar se zivotinje u ovom slucaju koriste za jelo, a i nisu svi ljudi vegetarijanci, ali neka to barem bude sto manje bolno za njih. Uostalom na web stranicama Nova-e je naznacemo da ce se prema zivotinjama postupati krajnje humano, bez mucenja, pa se nadam da ce se to i realizirati.
Oduvijek sam volio mirisne stapice. Iako ih u vrijeme moje ranije mladosti nije bilo tako lako za nabaviti kod nas, nekako sam s vremena na vrijeme uspijevao doci do njih. U danasnje vrijeme to je puno jednostavnije, a izbor je poprilicno velik. Iz mojeg prethodnog posta vidljivo je da trenutno radim u jednom od Ethno ducana, gdje su mirisni stapici ne samo artikl koji se prodaje, vec ih svakodnevno palimo da bi se upotpunio ambijent izrazito finim aromama, a i samim time uskladio u hamoniji.
U izboru svakojakih mirisa ima i onih koji mi osobno ne odgovaraju poradi vrste arome, ali to je tako i onako subjektivni odabir.
Prije nekoliko dana zaintrigiralo me na koji se nacin uopce izradjuju ti stapici, pa sam malo prosurfao Internetom i naisao na zanimljivi video zapis tehnologije izrade i ugodno se iznenadio kad sam vidio da se stapici izraduju rucno i poprilicno jednostavno (tako barem izgleda).
Nisam siguran da li se stapici iskljucivo izradjuju rucno (pretpostavljam da postoji i industrijska metoda), ali mislim da se na pakiranju naznacuje da li je u pitanju rucni rad.
Da ne bi sve ostalo samo na video zapisu naisao sam na opcenite informacije o mirisnim stapicima i kako se izradjuju:
"An incense stick is a natural product of fragrance when lit. The product holds the base of Bamboo and the top coating over the stick is a blend of aromatic herbs derived from the pure and the fresh nature. In ancient times, the incense sticks had a religious significance as they were lit during the prayer services and festivals. Today the concept has changed and from the religious site they have entered into ones personal life too. In this busy world people use them as mood enhancers as the soothing fragrance relaxes the muscles. It is also utilized during the aromatherapy treatment where the different fragrances are released during the treatment to relax the tight body and to release the physical and the mental tension. Most of the fragrances are chemical free as they are blend of the natural aromatic herbs. The spectrum of incense stick is very wide as they are also used as a disinfectant and room refreshers.
The purifying influence is very powerful and the burning capacity of the stick depends on the size of product which varies from 20 minutes to two hours."
Prema onome sto sam zapazio tijekom godina, a i samim odabirom od strane kupaca u ducanu najtrazeniji i najomiljeniji stapici su: Nag Champa, Darshan, Kanabis, Pachouli, Spiritual Guide, Sandal.
Osobno i sam preferiram spomenute, a tko zna, mozda se izbor prosiri i na neke druge vrste mirisa.
U svakom slucaju obozavam stapice i svakodnevno ih palim, ne samo u ducanu, vec i kod kuce. Osim toga, kako sam pusac, mogu reci da odlicno neutraliziraju smrad nikotina, a i unose neku harmoniju u prostor. Uostalom nekad su se, a i danas se generalno koriste za vrijeme meditacija i drugih slicnih tehnika, te osobito, ceremonija na Istoku. Oni su obavezni kad i osobno meditiram ili pak radim Reiki.
Pogledajte spomenuti video zapis kako se izraduju stapici:
Nedavno sam objavio post o tome kako sam postao trgovac u Konzumu. Obzirom na raznolike okolnosti vise ne radim u spomenutom, vec sam na osobnu radost prije nekoliko dana aktivan u Ethno ducanu.
Mozda vecina vas zna za ovaj jedinstveni ducan , odnosno niz ducana koji sadrzajem i opcom atmosferom gaje unikatni duh na ovim prostorima. Samo da spomenem ducane Ethno u Varsavskoj i na Savici u okviru trznog centra (placa) na Savici u Zagrebu, a Ethno ducani nalaze se npr. i u Dubrovniku, Cakovcu, Umagu, Sibeniku i uskoro u Splitu.
Kako sam i sam oduvijek bio zaljubljenik u etnografiju i tradicije istoka, ne mogu vam opisati pozitivni osjecaj koji gajim prema ovoj tvrtki, a sad sam i osobno dio toga. Prema sadrzajima mojih postova mogli ste zakljuciti da sam orijentiran na vise alternativni aspekt, a rad u Ethno ducanu ispunjava me u potpunosti.
Nakon Konzuma mogu vam reci da je osjecaj drukciji, puno pozitivniji osjecaj rada. Kolege koje rade sa mnom divni su ljudi i svi su razumije se istog opredjeljenja.
Ne zelim posebno raditi promocije ovim putem , ali moram spomenuti inteligentno poslovanje Ethno-a. Kod nas je uobicajeno da se popusti cak do 70% rijetko susrecu u trgovinama, a to je uglavnim vezano za vrijeme blagdana poput Bozica ili Uskrsa, te pred Novu godinu. Ethno je u ovom slucaju iznimka, te je vrijeme popusta upravo sada aktivno, pa ako ste usput na Crnomercu i prolazite Zagrebackom ulicom gdje je pozicioniran ducan Ethno koji je ujedno i najveci (s najvecim izborom artikala) naici cete na veliki naptpis na izlogu ducana: popust do 70%.
Moram priznati veliki je interes, kao i uvijek, ali uzitak je boraviti u ducanu gdje su artikli ne samo neobicni za ovo podneblje nego i na svoj nacin jedinstveni. Mnogi od vas koji poznajete Ethno ducane znate da su artikli podrijetlom iz Indije, Indonezije, Japana, Nepala, Tibeta, Afrike i sto je najbolje unatoc cijeni, a ona je sada izuzetno povojna, da je sve rucno radjeno.
Eto, pozdravljam vas iz Ethno svijeta u srcu Zagreba.
U marketingu sam vec poduze vrijeme. Uglavnom se to odnosilo i odnosi se na osmisljavanje novih proizvoda, unapredjenje postojecih, a najcesce sam bio i jesam suocen s podrucjem marketinga koji se bavi promotivnim aktivnostima.
Kako pratim trendove u razvoju brendova raznih korporativnih tvrtki, nedavno sam naisao na jedan vrlo zanimljiv izvor putem kojeg se nogu vidjeti definitivno najbolja dostignuca u tom podrucju.
U tu svrhu pogledajte neke od vrhunskih i doista neobicnih inovacija vezanih za promotivne aktivnosti nekih tvrtki.
1. Google cokolada
2. Susilo za ruke u javnim WC-ima. Svi mi koji ponekad koristimo neki javni WC ili pak onaj u nekim institucijama i tamo nailazimo na ove aparate kojima uz vruci zrak susimo ruke, no oni su toliko dosadni da nam dodju kao nuzno zlo. Evo malo inspiracije za proizvodjace tih aparata.
3. Kad vidite momke na motorcicima da raznose Pizzu u onim kutijama na kojima su samo ispisane reklame, sve djeluje pomalo sumorno, no evo ideje za pecenjare i pizzerie, a i primaljivog izgleda za same kupce. Kutija u vizualnom obliku pecnice koja sigurno vise asocira na pizzu koja je vruca ili pak tek izisla iz pecnice.
4. Na automobilima cesto susrecemo dosadne flyere. Evo jednog kao promocija kompanije za izradu deteredjenta. Naime u ovom slucaju flyeri su postavljeni na sve bijele automobile koji su zaprljani, kao asocijacija na deterdjent koji sluzi pranju bijelog rublja.
5. Zanimljiva majica, bez komentara.
6. Kako izgleda zgrada tvrtke "Longaberger" koja proizvodi kosare.
7. U americi i Japanu tvrtke se cesto oglasavaju cak i na toalet papirima.
8. Heineken kod nas jos nije usao s inovacijama koje vidite. Uz paket piva tu su i zvucnici a cesto i drugi gadgeti.
9. Zanimljiva promocija kompanije koja prodaje kavu. Na mjestima sahtova gdje se stalno pari, postavili su ovo sto vidite, tako da izgleda kao vruca kava na dlanu.
10. Yoga sat. Svakim satom tijelo je gipkije. Trebam li napisati vise?
11. Promocija Crvenog Kriza.
12. Carlsberg pivo reklama. Rukohvati kao poluge kod igre stolni nogomet.
13. Kako zavarati psa. Ne ovo nije zdjelica s hranom za pse, to je sticker na plocniku.
14. Donacija hrane organizacijama na ovaj nacin (direktnom postom), za gladne u svijetu.
15. Kako upozoriti na opasnost pusenja.
16. Afro frizura autobusna stanica.
17. Reklama Kazina na aerodromu na lokaciji za prihvat prtljage.
18. Kad Guniness upozorava na pretjeranost pijenja piva.
19. Svjesnost na autizam.
20. Da posjet zubaru ne bude toliko strasan.
Ovo su samo neki od primjera. Prikazano i puno vise njih mozete vidjeti na stranicama: http://blog.epromos.com/
Uvjerio sam se da se kod nas ne moze naici na ovako inovativne dizjane kad su u pitanju promotivne aktivnosti nekih tvrtki, unatoc obilnom trudu, pa neka ovo bue inspiracija kolegama u marketingu za dijelic inspiracije. Moje svakako.
