Svjedoci smo sve prisutnijih velikih trgovackih centara. U posljednjih nekoliko godina oni nicu kao gljive poslije kise, naocigled. Sjecam se kad su u proslom sistemu postojali prehrambeni lanci, u stvari supermarketi poput tada najpoznatijih "Uniona", "Unikonzuma" (koji se transformirao u mega popularni "Konzum") i drugih, no u danasnje vrijeme, od supermarketa s hranom i pokojim kucnim potrepstinama, vise manje sve je preraslo u univerzalne centre gdje je moguce kupiti i sve oblike tehnicke robe, odjecu i obucu.
U biti, to je dobro, buduci da na jednom mjestu mozete pronaci prakticki sve sto vam treba i to pod cesto vrlo niskim cijenama.
Danas je situacija kod nas takva da je velik broj trgovackih centara vlasnistvo nekog stranog trgovackog lanca kao su su npr."Lidl", "Spar", "Billa", a pretpostavljam da ce i neki drugi uci na nase trziste ("pretpostavljam").
Ipak, mozemo se pohvaliti sto kao trzisnog lidera u tom segmentu imamo jednog naseg domaceg vlasnika, a ne stranog, a vjerojatno znate i sami tko je. Ako pak ne, neka veliko slovo K bude asocijacija.
Sto je u stvari namjera ovoga posta?
Poznato je da smo do prije nekoliko godina imali citavu plejadu malih "kvartovskih" trgovina raznih imena i logotipa. Kako je trziste okrenulo svoj interes prema onim "vecim" koji na svojim policama imaju iste proizvode, pa i znatno veci izbor, ali po nizim cijenama, kupci su svoj interes pronasli upravo u tim velikim centrima, sto je i logicno.
I ako se sjecate do prije godinu ili dvije ako se ne varam, sve male trgovine koje su znacile nesto u svojem kvartu uspjele su se implementirati u veliki sustav postavsi na neki nacin u jednom dijelu koji mi nije potpuno poznat (pa zato necu navoditi netocne podatke) dio velikog lanca super i mega marketa.
S tim u vezi prepoznaje se crvena cerada i asocirajuci dizajn. Rijec je o Plus marketima. No to je u redu, barem je dosta malih trgovaca spaseno od eventualne opasnosti zatvaranja svojih vratiju pod udarom puno povoljnije ponude za iste proizvode kod onih velikih.
Dakako da male trgovine koje egzistiraju u kvartovima i koje nisu usle u taj sustav i dalje postoje. Jedna se bas nalazi blizu mene, i to s radnim vremenom kad su sve vece zatvorene. Tu se zaletim kad trebam stvarno nesto hitno a da nisam uspio kupiti, a nedjelja je navecer.
No, cijela ta prica po meni je zabrinjavajuca, buduci se radi o nametanju jedinstvenog brenda na trziste, bez mogucnosti da se neki mali trgovac implementira sa svojom ponudom, a da pri tome ne moze izbjeci da mu proizvod jednostavno mora biti znatno skuplji nego sto je to u nekom velikom centru, osim ako to nije neki autohtoni proizvod koji se tako i onako ne nalazi na policama nekog mega marketa.
Mislim da je u poplavi prehrambenih artikala koji nam dolaze iz Kine, Argentine, Italije i pregrst drugih zemalja domacem covjeku sve vise bitno da je proizvod proizveden u nasoj zemlji, buduci strani proizvodi zbog svoje sumnjive kvalitete postaju upitni. Dobro, ne za sve i ne svi, ali za jedan veci dio gradjana kao i grupu proizvoda, svakako da.
Ponekad s veseljem posjetim "Union", ali izbor je podosta los i otuzna je cinjenica da se ipak moram u vise navrata orijentirati na one velike popularne mega markete. Na male privatne prodavaonice na zalost, ne mogu bas racunati, s obzirom na znatno vecu cijenu kostanja artikala, a mega marketi su gotovo na svakom uglu (osim spomenute nedjelje kad mi nesto hitno treba a nista drugo ne radi).
Kao inspiracija za pisanje ovoga posta naisao sam na jedan vrlo interesantan dokumentarac u kojem je prikazano nametanje trzistu velikih trgovackih centara koji zbog svojih niskih cijena prisiljavaju male trgovce da zatvore vrata svojih trgovina. U filmu se konkretno radi o "Wall Martu" nejvecem trgovackom lancu u SAD-u.
Film me podosta asocira na nesto sto se dogadja i kod nas, a zapaziti cete vrlo lako te slicnosti.
Samo jos jedan bitan detalj koji vam je vec pretpostavljam poznat: artikli su uglavnom uvezeni iz Kine. Da li vise ista postoji sto nije tamo proizvedeno? Naravno da postoji, ali po kojoj cijeni i gdje. I tu se postavlja pitanje cijene, ali zato neupitne kvalitete, koja je daleko na visem nivou.
Jos bih upozorio na neke cinjenice koje se protezu filmom, a to je sam odnos poslodavca prema zaposlenicima. Nesto slicno susrecemo i kod nas, a to najbolje znaju sami zaposlenici. U filmu ima podosta svjedocenja pa preporucam da ga svakako pogledate.
Trailer filma
Prvi dio filma
Kompletan film traje 98 minuta i mozete ga pogledati putem google video linka ako kliknete OVDJE
Video zapis ispovijesti osobe koja je bila zaposlenik 17 godina u Wall Martu.
Sluzbena stranica na kojoj mozete pronaci detaljnije informacije o samom filmu i razlozima nastanka te iskustvima nekih od zaposlenika ovog mega lanca trgovina. Isto tako na stranici su navedene i pohvale od strane kritike kao i od strane nekih od najeminentnijih izdavackih kuca.
Ukoliko odsjedate u hotelima, pa i onim skupljim, pripazite malo na to iz kakvih casa u apartmanima ili sobama pijete vodu ili nešto drugo. Naime Fox je objavio reportažu gdje su metodom skrivene kamere otkrili cinjenicu da case nisu uopce oprane kako bi trebalo, a ono najgore, jos su obogacene opasnim sredstvima za ciscenje.
Iako je reportaza radjena u americi i to u malo boljim hotelima, pitam se kakva je situacija kod nas.
Mozda bi slicnu akciju trebalo provesti i u nasim hotelima, cisto radi preventive.
Ovakve teme oduvijek su mi bile intrigantne, pa iako se u posljednje vrijeme stalno raspravlja o cetvrtoj pa i petoj dimenziji i skorasnjem prijelazu iz ove postojece trece u cetvrtu, i tu su takodjer polemike brojne (da li ipak u petu itd.).
Naisao sam na jedan vrlo zanimljiv video uradak u kojem se pokusava objasniti cak deseta dimenzija, ali na nacin prezentacije u kontekstu zamisli i mozemo li logicki zamisliti njeno postojanje?
Buduci da nisam kompetentan tvrditi o cinjenicama koje se ovdje navode ili koje se pak s druge strane sluzbeno objasnjavaju (prepustam to ljudima koji imaju po tom pitanju vise znanja i kompetencije od mene), ali meni su ovdje neki prezentirani navodi vrlo logicni.
Sluzbeni web na kojem mozete procitati vise o ovome uratku i njegovom autoru koji je usput objavio knjigu na tu temu: http://www.tenthdimension.com/
Kao prijatelj a i clan organizacije "Prijatelji životinja" ciji baner imam publiciran na ovome blogu, jasno je da podrzavam njihove napore i rad na podrucju zastite zivotinja.
Jucer sam u svojem email sanducicu zaprimio njihovu obavijest o peticiji za zastitu jadranskih dupina iliti delfina, te koristim priliku da to i objavim, te pozovem sve blogere koji su zeljni podrzati ovu inicijativu da potpisu peticiju.
Te mile i predivne zivotinje nisu samo ukras naseg mora vec ih ja volim jos zvati dobrim vilama koje uvijek kad ih se gleda stvaraju osjecaj radosti i pozitivne energije.
Prenosim tekst sa web stranica organizacije "Prijatelji životinja":
"U sklopu kampanje pod nazivom 'Hrvatska - zemlja prijatelja dupina', koja za cilj ima zakonsku zabranu zatočavanja dupina i trajno proglašenje rezervata dupina kod Malog Lošinja, udruga Prijatelji životinja poslala je Upravi za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture zahtjev za trajnim proglašenjem rezervata dupina kod Malog Lošinja, a isti zahtjev uputile su i mnoge druge udruge iz cijele Hrvatske.
U nastavku kampanje Prijatelji životinja pokreću peticiju preko koje građani mogu dati potporu trajnom proglašenju rezervata dupina uz već javno najavljenu zakonsku zabranu zatočavanja dupina u Hrvatskoj. Podršku prikupljanju potpisa daju i udruge Glas životinja, Zelena Istra, Šapa, Udruga prijatelja životinja dr. Ivan Rostaš i druge.
Uprava za zaštitu prirode je 26. srpnja 2006. na tri godine proglasila rezervat dupina kod Malog Lošinja, za što je Republika Hrvatska dobila veliku potporu udruga i građana u Hrvatskoj i inozemstvu. Pored zaštite dupina i njihovog staništa trajno proglašenje rezervata za dupine imalo bi veliki dugoročni interes za Republiku Hrvatsku u obliku međunarodnog ugleda te kroz razvitak turizma. Turisti u sve većem broju dolaze u Hrvatsku privučeni upravo očuvanim prirodnim ljepotama i baštinom Hrvatske, ali i odnosom kojeg Hrvatska ima prema zaštiti mora i dupina te ostalih morskih sisavaca."
Prosireni sadrzaj mozete procitati na stranicama organizacije: KLIKNI OVDJE
A vezano za potpisivanje same peticije slijedi tekst i link za peticiju sa stranice organizacije "Prijatelji životinja":
Peticija će se potpisivati 26. siječnja na informativnim štandovima u Splitu, Slavonskom Brodu, Virovitici, Karlovcu, Sisku, Čakovcu, Osijeku, Vinkovcima, Puli, Varaždinu i Zagrebu.
Obrazac peticije koji je u PDF formatu možete ispisati na printer pa umnožiti prema potrebi. Peticiju mogu potpisati maloljetni kao i punoljetni. Isto posaljite na adresu organizacije kako je i naznaceno na njihovoj web stranici.
Znanstveno istraživanje lijecenja energijom na daljnu
Tijekom vremena razvilo se pregrst polemika po, konkretno, lijecenju zivotnom energjom, etimoloski kao Chi u Kini ili Ki u Japanu ili Prana u Indiji. U anglosaksonskoj terminologiji ona je poznata pod nazivom Qi.
Kako sam od prije nekoliko godina postao Reiki praktikant, koristim tu energiju svakodnevno u praksi.
Chi ili Ki predstavlja zivotnu energiju koja prozima sva ziva i neziva bica ovoga planeta, kao i cjelokupan kozmos. Ona je kao i u svemu vrlo prisutna u nama. Mi kao ljudska bica mozemo manifestirati i manifestiramo tu energiju svakodnevno, neki vise, a neki pak manje. Najbanalniji primjer je nas osnovni pristup prema onome sto nas okruzuje, pa onda govorimo o npr. negativnim ili pozitivnim mislima ili utjecaju, emocijama. U svakom slucaju kad sirimo pozitivnu energiju tako i zracimo i djelujemo na okolinu oko nas. U suprotnom mozemo siriti negativnu energiju, a to zna biti puno cesci slucaj.
Tema po pitanju ovog posta mogla bi se uistinu detaljno opisati, sa svim fundamentalnim znacajkama no ovom prilikom radije cu se fokusirati na primjer koji je i opisan u naslovu posta.
U primjeru video prikaza koji sam nize dolje objavio radi se o demistificiranju Ki energije i to tako da je istrazivanju, odnosno eksperimentu pristupilo nekoliko eminentnih znanstvenika, koji su i sami, kao i uglavnom sluzbena medicina skepticni prema koristenju energije u lijecenju, osobito lijecenju na daljinu. Podrazumijeva se da je skepsa nestala, nekon provedenog eksperimenta.
Od jedne meni poznate osobe, otac je osoba koja je educirana prema klasicnim znanstvenim nacelima, i on kao fizicar pomalo je sumnjicav pri spomenu rada/lijecenja s energijom na daljinu, prvenstveno iz razloga jer mu to nije poznato.
U segmentu npr. reikija, on prihvaca ono sto se zove u reikiju prvog stupnja lijecenje na direktni dodir, te objasnjava da mu je prihvatljivo da se prilikom polozaja ruke na tijelo manifestira konkretni protok energije, ali mu je neprihvatljivo da ista ta energija moze biti usmjerena na isti nacin iz nekog udaljenog podrucja.
Skeptici i pregrst drugih koji ne vjeruju u to ili ne zele vjerovati, opravdavat ce eventualno izljecenje placebo efektom u ljudima koji su primili terapiju udaljenim lijecenjem, ali i to treba pozdraviti. Na koncu oni koji zele mogu vjerovati u realnost ucinka slanja energije iz daljine, a i ne trebaju. Nikoga ne treba prisiljavati da promijeni misljenje.
Sluzbena medicina i egzaktne znanosti nikad vjerojatno niti nece prihvatiti da se energija moze prenositi putem neke osobe iz daljine, no upravo navedeni video zapis moze biti ako ne dokaz, onda bar tema za razmisljanje. Osobno poznajem podosta lijecnika koji se slazu sa ovime sto sam opisao, ali to je manji krug onih koji nece to javno iskazati no to ce postovati i preporucivati u krugu poznanika.
Kad se samo sjetimo da akupunktura kao dio kineske medicine nije bila prihvacana u sluzbenoj medicini sve do nedavno kad ju je i sama zapocela preporucivati, nadam se da ce barem dijelom jedan krug ljudi iz miljea mainstream medicine, prihvatiti, da je KI energija realna i da se ista moze primijeniti upravo u lijecenju osoba, pa i na daljinu.
Zar nam nije cilj kao ljudskim bicima prihvatiti sve ono sto je pozitivno i korisno za zdravlje? To je nasa odgovornost ako zelimo biti ljudi.
Pogledajte ovaj video zapis vezan za spomenuti eksperiment pod nazivom "Foundation project"
Prilazem vam i neke linkove gdje mozete vise procitati o samoj Ki energiji:
Materijala ima puno puno vise, proguglajte termin KI, Chi, Prana...
Ki energuiju ne mozemo povezivati samo s necim poput Reikija, ona je prisutna konkretno u mnogim tradicijama zivota, osobito u segmentu tzv. borilackih vjestina, pa evo nekih primjera u obliku fascinantnih video zapisa gdje je rad s KI energijom najprisutniji. Iako se ovdje mijesa Chi i Ki, radi se o istome.
Ovo su samo neke od vjestina gdje se Chi ili Ki aktivno koristi. U slucaju Dim Mak-a ovdje je rijec o primjeni dodira na meridijane u organizmu, ono sto se u izljecenju primjenjuje putem akupunkture ili putem masaze u tzv. akupresuri, a najnovija primjena izljecenja konkretno putem meridijana je i famozni EFT (emotional freedom technique).
Podsjetilo me ovo na jedan film s Jet Le-em pod nazivom "Kiss of the dragon" gdje se primjenjuje snaga dodira na meridijane tijela da bi se onesposobio napadac.
Evo trailera (u traileru nema prikaza dijela o kojem sam govorio ali ima jedna mala scena gdje koristi chi energiju)
U nekoliko ranijih postova osvrnuo sam se na opasnosti GMO hrane, dok nedavno nisam ostao zapanjen vijescu da ce se uskoro na trzistu sirom svijeta (zasad u americi) prema odobrenju americke uprave za hranu i lijekove (FDA) koja u pravilu propisuje standarde primjene hrane i lijekova na trzistu, na policama trgovina naci meso i preradjevine kloniranih zivotinja (meso i mlijecne preradjevine).
Ovu vijest prenijeli su svi poznati i manje poznati svjetski mediji, pa i u nas. Zastrasuje cinjenica da osim sto mainstream industija trzi GMO hranu (doduse ne toliko kod nas koliko u svijetu), uskoro ce ta ista industrija nametnuti na policama trgovina i meso i mesne preradjevine kloniranih zivotinja.
Kako ne mogu kompetentno prenijeti informacije o tome koje su opasnosti za zdravlje od tako neceg grozomornog, mogu samo predvidjeti jos vise stetnosti zdravlju za ljude na ovoj planeti.
Industrija u cjelosti namece stetne proizvode za koje mnogi ljudi i nisu svjesni ili ne zele biti, slijedeci marketinske naputke putem medija, no uz postojece zlo koje nas okruzuje u svakodnevnoj prehrani: umjetni zasladjivaci, fluorid, aditivi, GMO, vrhunac svega su, klonirani proizvodi.
Sva sreca pa izbjegavam te industrijske otrove koliko god mogu i dosljedan sam prirodnoj, organskoj hrani.
Prilog CNN-a o odluci primjene kloniranog mesa na tržištu
ABC news je prikazao zanimljiv prilog o ovom velikom problemu
Ono sto mogu konstatirati sa sigurnoscu je da ce i dalje na svijetu biti velik broj ljudi koji ce ovu odluku pozdraviti ili smatrati da je kako i navode iz sluzbenih izvora to sasvim prihvatljivo. To su isti oni koji pozdravljaju chipiranje, konzumiranje GMO hrane, koristenje mikrovalnih pecnica i ostalih fantomskih proizvoda covjecanstvu ove planete.
Da ne bih optuzivao globalno sve ljude, problem je sto ima jako puno onih koji su otvoreni prema novim saznanjima, ali na zalost premalo je informacija u medijima ili pak nedovoljno se o tome govori. Ako nista drugo putem blogova ukazujemo na takve probleme,a svi palci blog servisu.
U svoj navedenoj ludnici, bojim se da ce iduce generacije dozivjeti ono sto je jako dobro ekranizirano filmom "Soylent green" kao predvidjanje hrane buducnosti, i to od ljudskog mesa (iako film u stvari ukazuje upravo na ovaj problem, a to je konzumacija klonirane hrane). Vrlo poznata izreka iz filma je: "Soylent green are people".
Soylent green trailer.
Tko zeli moze pogledati cijeli film koji ovim putem objavljujem, ali bih ga ipak radije preporucio da se posudi u lokalnoj videoteci buduci je izdan na DVD-u.
Za one koji o tome nisu nista procitali preporucujem dobar, sazet clanak koji je objavljen na T-portalu:
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/fset.html
Za vise informacija proguglajte "clone meat" na Internetu i pronaci cete pregrst informacija.
Danas mi je bio prvi radni dan u jednom od najvecih trgovackih lanaca - u Konzumu i to, u kategoriji najvecih centara poznatijim kao Super Konzum.
Iako sam se malo pribojavao u pocetku, zavrsetkom radnog vremena mogu reci da sam zadovoljan mojim prvim radnim danom. Iako je od odlaska iz poduzeca u kojem sam radio proslo oko pola godine, javio sam se nedavno na natjecaj Konzuma-a za trgovca te sam bez problema dobio posao (sve pohvale odjelu ljudskih resursa).
Kako je u biti vrlo tesko doci do novoga posla, odusevio sam se fleksibilnoscu ove vrlo uspjesne tvrtke i u skladu s time, ubrzo dobio posao.
Kako sam do sada radio uglavnom poslove vezane za marketing, ovakva promjena unijela je podosta osvjezenja i ocite razlike u svemu sto sam do sada radio, ali na koncu mogu konstatirati da sam vrlo zadovoljan poslom koji obavljam.
Mnogi ce kritizirati vrlo mala primanja, ali ono sto bih naglasio je to da unatoc tome, valja prizvati svijesti to da je ipak bolje raditi i zaraditi bar nesto, nego sjediti kod kuce ocekujuci ne znam kakav posao.
Osim toga valja pohvaliti posten odnos prema zaposlenicima s bezbroj benefita. S obzirom da ovaj post pisem javno, ne zelim ovdje makar anonimno prenositi ono sto sam naveo kao benefite, ali mogu reci da je na mojem odjelu gdje radim, susretljivost kolega na vrlo viskom nivou i stoga ne krijem svoje zadovoljstvo.
Iako mozda nije marketinski toliko propagirano, ono sto je recimo pogodno za kupce je to da se svaka kupljena roba moze od trenutka kupnje reklamirati u roku od tjedan dana (kad stupa na snagu ovjera garancije za kupljeno), a do tada ista se roba u slucaju kvara moze zamijeniti drugom robom, u istim iznosu (barem u centru u kojem radim).
Smatram to izuzetno kvalitetnom strategijom Konzuma prema kupcu. Tu dajem sve petice.
Velika je prednost to sto se omogucuje da svaki gradjanin u ovom trenutku dobije posao, ako naravno zeli raditi, bez obzira sto place nisu astronomske, ali uvijek je vrijedilo: tko zeli raditi raditi ce.
Pa i par tisuca kuna je bolje nego sjedenje kod kuce i nista ne raditi.
U vise sam navrata objavio postove vezane za mucenje i eksploataciju zivotinja. Iako sam jos uvijek mesojed (sto sam i javno priznao), ipak, nalazim se na prekretnici odluke da zauvijek prestanem jesti meso. Upravo je i to razlog zasto se toliko osvrcem na te teme, a posebno se zahvaljujem blogerima koji me podrzavaju u toj odluci, a osobito svojoj djevojci koja mi je u tome neizmjerna podrska.
Vezano za temu posta koji i nosi naslov kao sto mozete vidjeti, naisao sam na dokumentarni film koji je radjen jos davnih 80-ih godina i koji na zanimljiv nacin prezentira vegetarijanstvo. Film se nalazi nize na stranici.
Vecina nas konzumira meso niti ne razmisljajuci o pozadini toga pa i da je to u stvari koliko god bili eticki nastrojeni, meso zivoga bica.
Mnoge to uopce ne brine jer kako kazu zivotinje i sluze da bi se mi njima hranili, a tu je opet i misljenje da smo genetski naslijedili tu naviku i da covjek ne bi mogao prezivjeti bez mesa.
Vecini je to pak mogao bih reci, navika.
Mnogi tvrde da vegetarijanci i vegani isto muce biljke, ali ne bih se s time slozio, jer kao prvo, biljke unatoc tome sto ih ubiremo, uvijek daju novo sjeme za sadnju (sjecam se nebrojeno puta kad je moja baka imala vrt, uvijek bi ostavila nekoliko glavica salate da izrastu "za sjeme").
Osim toga, stabla vocaka npr. ali i drugih kultura, svakim ubiranjem plodova, daruju nas novim plodovima i s vise prinosa iz godine u godinu (bajne masline npr.). Ocito je stoga da ubiranje plodova nije mucenje, jer bi inace biljka uginula.
Tu je pak vjecita dilema, ali i uporno nametanje misljenja da covjek mora jesti meso buduci vegetarijanstvo i veganstvo ne mogu covjeku omoguciti opskrbu esencijalnim hranjivim tvarima: poput npr. esencijalnih aminokiselina itd.
Jedina vrlo vazna komponenta u svemu tome je ta sto treba znati koje se namirnice kombiniraju s kojima, ali to je vec poduzi materijal za neki drugi post.
No ipak, postoji bezbroj namirnica koje sadrze i vise svih esencijalnih tvari koje su potrebne covjeku nego sto je to meso. Samo jedan primjer su alge koje su samo u segmentu cjelovitih bjelancevina, vrlo vrijedan i neizmjeran izvor. A ima toga jos i vise.
Arame alga, moj osobni favorit. Vise o algama pogledajte putem linka OVDJE
Kad kazu da su osobito vegani vrlo anemicni i sl, to smatram apsolutnom gluposcu. Primjer je npr. Carl Lewis, ikona atletike, koji je vegan.
Tu je bitno isto tako obratiti paznju da namirnice koje se jedu (a nisu zivotnjskog podrijetla ili nisu zovotinje) budu cjelovite i po mogucnosti organskog podrijetla. Dakle umjesto bijelog brasna radije cjelovito, integralno, buduci bijelo brasno ne sadrzi gotovo nikakve hranjive sastojke.
Kruna najsofisticiranije prehrane koja se temelji na drevnoj kineskoj medicini i koja sadrzi cijelu paletu harmonicnih okusa i pri tome je spasila velik broj zivota od najzlocudnijih bolesti je MAKROBIOTIKA. No i o tome, jednom drugom prilikom.
Prvi BIONICKI HAMBURGER. Nekad sam obozavao posjecivati MacDonalds, ali ne samo da vise ne konzumiram fast foodove (osobito te vrste) vec i sama cinjenica da se na ovaj nacin servira ljudima jedan takav obrok, vrijedno je zgrazavanja.
THE STORY OF STUFF - KAKO FUNKCIONIRA POTROŠAČKO DRUŠTVO?
Film "The Story of Stuff" prezentira na vrlo inovativan i simpatican nacin (osobito zanimljiva animacija), a opet provokativan, potrosacku kulturu kojoj smo svi izlozeni, osobito u segmentu stvarne vrijednosti onoga sto kupujemo.
Aktivistica Annie Leonard, protagonist u filmu kao prezentator, a opet kao etablirani ekonomski ekspert, istrazuje aspekte produkcije proizvoda na trziste, kojeg uglavnom kupujemo i trosimo putem poznatih potrosackih groznica. Najocitiji primjer su shoppinzi, primjerice Bozicno/Novogodisnje potrosacko ludilo.
Svrha filma nije samo ukazivanje na spomenutu maniju, vec i ono gdje u stvari pocinje i zavrsava "roba" koju smo kupili (nakon sto smo je iskoristili), ako je se rjesavamo.
Film realno daje odgovore na razumijevanje kako konzumerizam djeluje, osobito po pitanju integriteta planete na kojoj zivimo kao potrosaci. Ono sto bih naglasio je to, da je ovaj film opus magnum kompletne problematike s ekoloskog, zdravstvenog i socijalnog aspekta. Sve preporuke.
U jednom ranije objavljenom postu osvrnuo sam na opasnost za zdravlje koja se veze uz konzumaciju umjetnih sladila, osobito aspartama (ako zvacete zvakace gume bez secera ili pijete light gazirana pica npr., ali o tome vise u nastavku posta).
Kako je nedavno otkriveno da aspartam utjece na stvaranje plasticnih tvorevina na tkivima u organizmu, smatram da je bitno naglasiti na opasnosti konzumiranja proizvoda koji sadrze to umjetno sladilo.
O otkricu plasticnih tvorevina na tkivu prenosim tekst na engleskom jeziku:
"Referring to Dr Woodrow C Monte's article about methanol neural degenerations as "seminal" was very well put, because with an Eminent Scientist like himself drawing a partial background to build upon I can go on to mention several ways in which Aspartame is far worse than methanol.
The Di Keto Piperazine ring isomer of Aspartame, consisting of that entire Aspartame molecule wrapped around upon itself and doubly bonded to itself, is a far more potent and farther reaching polymerizer of proteins, than formaldehyde. As a matter of note: Many plastics chemical substrates are also Diketopiperazines, because of their extreme polymer reactivity.
Surgeons operating upon Aspartame brain tumors often note a WHITE PLASTIC being formed throughout those Aspartame afflicted brains!
The next metabolic step in that methyl alcohol toxicity is that formaldehyde when formed in the human, is then very rapidly oxidized, metabolized into formic acid, Fire Ant Poison: Which can be such a potent poisoning that a single fire ant can sometimes kill a human weighing millions of times more than itself. This entire chain methanol of poisonings occurs 75% within the mitochondria, which usually are about only 1% of cellular volume. This formic acid, then shatters mitochondria, killing that cell and diffuses on into many more cells, until it has created a blister of dead tissue: Why it is called then called a blister poison!
From an Autoimmunity standpoint, your macrophages (Captains of Immune responses) then are stimulated by all of these: polymerized neural tissues, (some further denatured with Di Keto Piperazine,) and various fragments of now denatured human nervous system tissues of every type.
Because dicarboxylic acid neural excito toxins(from Aspartame, including its diketopiperazine) do not cross the blood brain barrier, but rather, are secreted into the ventricles by the choroid plexus, many of those areas mentioned by Dr Monte are the ones extremely afflicted by these Aspartame neural degenerations, to produce symptoms and disabilities from those specific areas arising, before plasticizing of the entire brain becomes specifically noticed, because diffuse plasticizing causes diffuse mental disabilities, while those structures mentioned by Dr Monte cause well defined syndromes and symptoms, beyond mental degenerations."
Izvor: The Unhived Mind
O aspartamu koje predstavlja najpopularnije i najsveprisutnije umjetno sladilo u svijetu u zadnje se vrijeme sve vise pise u medijima kao o vrlo opasnoj supstanci koja utjece na zdravlje covjeka.
Tesko je s tocnoscu utvrditi od kada je aspartam konkretno prisutan na trzistu, ali cinjenica je da je to vrlo opasno sladilo nastalo kao produkt istrazivanja kemicara James M. Schlatter koji ga je 1965. godine izumio. Daljnji slijed je takav da je FDA odobrila koristenje tog sladila ispocetka u gaziranim picima, da bi danas aspartam mogli pronaci u gotovo vecini vrlo popularnih prehrambenih proizvoda.
Najcesce ga mozemo naci u proizvodima deklariranim kao LIGHT, kao i svim onima na kojima pise da su NON SUGAR, odnosno da ne sadrze secer. Konkretan primjer su zvakace gume koje ne sadrzavaju secer (Orbit, Winterfresh, Airwaves...) i gdje se sadrzano sladilo (aspartam) navodi pod oznakom E951.
Zasto bas umjetna sladila? Mislim da povezivost treba traziti u hrani za dijabeticare, odnosno proizvodima koji su inustrijski radjeni za tu ljude koji boluju od secerne bolesti. Isprva, a sjecam se toga jos kao klinac, u hrani koja se proizvodila za dijabeticare spominjao se saharin. Vjerojatno je to bio i povod da se u svu ostalu konvencionalnu hranu stavlja supstrat koji bi bio atraktivan i za sve one koji nisu dijabeticari.
Srz toga je je u tome sto umjetna sladila ne sadrze (bar kako nalaze znanost) toliko kalorija koliko ih sadrzi obican konzumni secer, ali konzumente izlaze puno gorim negativnim simptomima.
To deficitiranje kalorija kako se tvrdi nema bas neku osnovu, jer je umjetno sladilo puno kaloricnije od obicnog secera, osim sto ne utjece na aktiviranje klasicnih nuspojava kod dijabeticara.
U svijesti potrosaca uobicajeno je da slijede informaciju koja se najvise namece, a to su najcesce reklame na televiziji.
Iako se vec duze vremena u medijima protezu informacije o opasnosti aspartama, kao i nedavnim vrlo dobrim prilogom na RTL televiziji, nije to dovoljno da bi se ta supstanca globalno prestala konzumirati. Primjerice, samo u americi postoji 6000 proizvoda koje sadrze aspartam. Najgore od najgoreg su svi light proizvodi, osobito gazirana pica, poput Coca Cola-e ZERO koja ne samo da sadrzi aspartam vec i pregrst drugih vrlo stetnih sastojaka.
Nije mi samo jasno sto su time mislili postici kad su unutra nagurali brdo otrovnih kemikalija. Valjda je dizajn i reklama toliko dobra da ljudi kupuju kao pomahnitali tu Coca Colu,a da nemaju pojma sto piju.
FDA je organizacija koja nadzire protokole o zakonima konzumiranja hrane i jedina je na svijetu koja donosi sluzbenu odluku o koristenju u konzumne svrhe. Ista je odobrila ovo sladilo. Da bi paradoks bio veci, najglomazniji koncern koji je zasluzan za sirenje GMO hrane na trzistu „Monsanto“ proizvodi poznati NUTRA SWEET zasladjivac (aspartam) i obavezno ga distribuira u vecinu proizoda na trzistu, koji su naravno zdusno odobreni od strane FDA.
Zasad je tesko predvidjeti da li ce isti i biti povucen sa trzista s obzirom na sve vise reakcija protiv, ali dok se to ne desi, a pitanje je kada, podlozni smo daljnjim trovanjima i ugrozavanju naseg zdravlja.
Prilazem vrlo interesantan video prikaz vijesti s FOX-a vezano za kontroverzu aspartama.
Isto tako vrijedi pogledati statistike koje ukazuju koliko je aspartam utjecao i utjece na zdravlje osobito konzumiranjem nekih odredjenih nama poznatih proizvoda..
Prilazem i link na stranicu na kojoj se opsezno opisuju stetne posljedice na zdravlje tzv. nuspojave: Klikni za prikaz stranice
Ja sam pristalica secera kao jedinog pravog zasladjivaca. Za osobe koje imaju problema s dijabetesom postoji niz alternativa, a koje nisu vezane za umjetno sladilo, vec prirodne zasladjivace poput slada (jecmenog ili rizinog koje mozete kupiti kod nas u Bio&Bio trgovinama).
Prilazem vrijedan link na stranicu koja sadrzi tablicu stetnih zasladjivaca i onih kao zdrava alternativa
