Da li smo ovisnici? Da li to postajemo, ako vec nismo? Ne mislim ovdje na oblik ovisnosti o opijatima i slicnome, vec vrstu ovisnosti o nacinu zivota koji nam se neminovno svakodnevno namece.
Maloprije, pijem kavu, pusim cigaretu, misli se komesaju u vrtlogu onoga cime nas okruzuju danasnji trendovi i kad malo bolje razmislim, ne samo da postajemo ovisnici o tim istim trendovima, vec i robovi toga.
Ovdje prvenstveno mislim na ugradjene neizbjezne trendove bez kojih je danasnji zivot pogotovo u urbanim sredinama i poslovnom miljeu nemoguc. Gotovo nemoguc.
Mobiteli, Internet, televizija, pregrst proizvoda koji nam se svakodnevno serviraju putem medija i da ne nabrajam dalje.
Pocevsi od onoga sto nosimo, kako se ponasamo, gdje izlazimo, koji automobil biramo, kakav TV uredjaj ili pak citav spektar moderne tehnolgije konzumiramo. Ne znam vise ni sam na sto se ne bih mogao osvrnuo.
Dakle, sto u svemu tome predstavlja pravi problem? Upravo u nacinu zivota koji zivimo, s tehnologijama koje nas neminovno prate, s padom cijena onoga sto nam nekad nije bilo ni priblizno dostupno, gdje sami sebe tjeramo u taj tzv "kavez" da kupujemo i kupujemo i da budemo u trendu. Jer, ako svi vec danas imaju kucna kina, pa valjda je normalno da ga i ja imam, a cijene su vec toliko dostupne da prakticki nema doma koji u svojem dnevnom boravku nema instaliran sustav 5.1.
Ne kazem da moramo odbaciti sve to nabrojano, ali objektivno priznajmo da postajemo ovisnici, barem jedan poveci postotak covjecanstva.
Sve vise sjedimo pred TV-om, sve vise (i vremenski dulje na ustrb ostalih aktivnosti, mozda korisnijih), opsesivno koristimo racunala itd... a sve u svrhu da ne bi bili degradirani u ovom drustvu, jer nas danasnje drustvo drukcije niti ne bi prihvatilo, odnosno, da ne bi bili tehnoloski outsideri.
Ispravite me ako grijesim, ali imam osjecaj da je to tako. A o tome bi se moglo jos i vise pisati, razradjivati do najsitnijih detalja, ali na svima nama je da zakljucimo... Nije li to uisitnu tako?
Kad npr. vikendom umjesto da prosecemo po cistom zraku radije sjedimo pred TV-om buljeci u sapunice o kojima je valjda ovisno vise od pola covjecanstva i to u tolikoj mjeri, da (prema vlastitom iskustvu) sve ostalo sto postoji na ovome svijetu mora stati samo da bi se pogledala nova epizoda npr. "zabranjene ljubavi" ili neke od onih latinoamerickih sladunjavih mega serijala, onda je to stvarno zabrinjavajuce. A tako zivi barem kod nas vise od pola kucanstava.
Vazno je da u svemu tome ako vec ne mozemo zivjeti bez svega toga, stvorimo neki balans, da nam neke potrebe ili interesi ne prijedju u naviku da samo o njima ovisimo. Ovdje dakle govorim o odrzavanju navike da komuniciramo s ukucanima ili nekim drugim, da odvedemo djecu u prirodu ili pak za same sebe ucinimo nesto sto nas vise povezuje s izvornom prirodom, a to ce zasigurno pridonijeti nasem boljem mentalnom i fizickom stanju.
Bilo bi dobro kad se ne bi trebali povoditi trendovima da nesto moramo imati jer drugi ima, ako nemamo objektivno za to mogucnosti.
Zaboravite na kredite, jer ako se njima koristimo samo da bi imali a s druge strane budimo se nocu u znoju misleci o otplati rate ili koliko nam ostaje da bi kupili djetetu potrebni dio odjece ili hrane, onda zaboravite da je to realno za vas, jer si objektivno to mozda ne mozete priustiti (racunica je da li mogu od cistih novaca koje zaradim odvojiti sredstva za to, ili pak odvajati postupno da bih si to nakon nekog vremena priustio). Za informaciju i ja sam do prije par godina tako zivio. I da, gadna je to ovisnost koje mnogi nisu niti svjesni.
Treba uzivati u onome sto si mozemo priusiti, pa makar i u malim stvarima jer ne moramo bas sve imati zato sto netko drugi ima.
Problem je sto je mnogo ljudi izgubilo svoj izvorni osjecaj za ono sto je korisno i lijepo, pa samo vide ono sto nam serviraju mediji ili nasi susjedi s novim Mercedesom.
Dakle ovisnosti postoje, a da li mozemo uskladiti trendove s nasim zivotima, da nam trendovi ne postanu glavna preokupacija i jedina svrha?
Za kraj jedan eksperimentalni film koji prezentira ovisnost o televiziji.
