Uglavnom... eto stvari se promjeniše i odlučih ipak zadržati blog i pisati i dalje...
Upravo sam na praksi... da da... neki se dižu u pol 6 pod praznicima...
Ma ono... niš novo... nego je užasno naporno i dosadno...
Samo brojke, papiri a od spajalica mi se već sere... katastrofa...
Toliko sam nadrkan da mi dođe da ponovno propušim ALI oni više nemaju ni pušionu nego se pušaći moraju smrzavati vani... tako da me i to odvuklo (bez brige moje hiperaktivno )
Uglavnom... šefica mi je OK ali joj tako jebeno smrdi iz usta... fuuuuuuj... ubojica kažem vam... tako mi je došli da rigam... ono... baš te skrši...i niš ... tako sati prolaze....
A ja radim.. listam... radim.. mičem spajalice.... i tako... kolega kihne do mene i ja mu kažem "Nazdravlje"... i tako razmišljam ... i mislim si.. ako je od kašljati imenica kašalj... koje je od kihanja imenica? KIH?!? ako tko zna odgovor neka mi se samo javi... ono.. mislim koji kurac? vidite koliko mi je dosadno...
uglavnom... Božić prošao ko Božić... prežderavanje ... podrigivanje (umjereno glasno jer te strah da se ne zrigaš)... ležanje... kava u malobrojnim otvorenim prčvarijama... bezlične i prazne rasprave s frendovima... tipa "Gdje je nestala Čunga Lunga"? i tako...
Od Ređepe ni R... odnosno... (za one koji nisu pročitali cijeli blog) moje nove ljubavi... baš ono... niš!
Ah da! Gledao sam onaj neki prilog u nekoj od onih Tatjana Jurić/Paola Valić/itd. emisijama o božićnim lampicama...mislim... ljudi fakat ali fakat pretjeruju.. baba ima balkon ne koji nemre stat ali zato na njemu ima 386 000 lampica... glupača ... i još veli da ona izražava Duh Božića i podiže moral cijele ulice... daj molim te... neki tip ima pak cijelu kuću i cijelo dvorište okićeno lampicama... Bože dragi mili... račun mu za struju iznosi više od 20000kn !!!! helou? u Zaprešiću pak, mome kraju, ima jedna nova ulia odnosno kanadsko naselje jer napravljeno od kanadskih kuća u nizu D!!! uglavnom... ulica se zove Kanadska ulica (mašta radi svašta) i tako svaka kuća ima svoje lampice... nimalo usklađene pište i iritiraju slučajne prolaznike... jebote... ali svaka kuća... ono... brijem da su to oni zadrti susjedi koji stoje na dvorištu i broje jeben lampice drugih... ono "Štefa! Ivek ima 5 lampica više od nas... nemr to tak... do kad radi Kaufland?" et... katastrofa.. glupih li ljudi...
Ništa...

P.S. Marek... ja sam još uvijek uvjeren da je ono bio tigar u jaslicama a ne ovca...

Dragi moji...

puno toga se izdogađalo u zadnjih par dana ali nebih sad o tome.. nego...

Želim Vam svima čestit Božić i sretnu Novu 2007. godinu...

eto... nek vam se sve novogodišnje odluke ispune... ko i uvijek do sad... (hm... da)

... da ... kako stvari stoje ovaj blog će jedno vrijeme mirovati ili će ćak možda biti i zatvoren...

.. pozdrav svima...

I tako... dragi moji.. primakao se još jedan dio naših života kraju... polugodište je gotovo.. meni osobno ostaje još pola godine za zajebanciju... onda počinju gluposti.. pripreme, prijamni, te ovo te ono... neznam... nekad mi se baš neda donositi te zrele odluke... u ovom trenutku bih htio vječito ostati u četvrtom razredu... tamo u školi... u klupi moje hiperaktivno... na hodniku izvodit gluposti... dosađivat se... svađat s domarom... sprdat s profesorima... ispijat bezbrojne kave u našem dragom Medi...
baš me neka nostalgija hvata.. iako moram priznat da nismo baš neki složni razred.. ali opet...
Jebote... fakat... skužiš koliko si zapravo sretan tek kad je prekasno... znam znam... opet poslovica ali i to dolazi s vremenom... fakat starim neznam... ;)
sada... 18... sutra 36... i eto me... 54 su ovdje... ma neznam... godine lete...
ali... život ide dalje... nekih stvari čemo se sjećati rado... nekih manje rado... nekih se uopće nećemo sjećati... neke ljude ćemo pozdravljati kad ih sretnemo.. neke ne... i tako.. još jedno poglavlje gotovo... ali ima još toga do konačnog THE END-a...
zato se toliko ni ne brinem... jer kao što sam uvijek tvrdio... svijet još nije vidio dovoljno mene... ;)

toliko od mene...

P.S. Imam neki čudan feeling zadnjih dva dana... neki ljudi to zovu i srećom... razlog? neznam...

Koliko vrijedi zapravo jedan ljudski život??




Gledajući matematički, što su neki eksperti na tom polju zaključili, jedan ljudski život vrijedi oko dvadesetak dolara; kad bi se ljudski tijelo raščlanilo na zbir kemijskih elemanata i spojeva, u prodavaonici kemijskih proizvoda za laboratorije vrijedili bi toliko.

Da mogu za jedan život dobiti 20 baksi, Tutsi i Hutui; dva afrička plemena koja njeguju međusobnu mržnju, bili bi među bogatijim Afrikancima. Kod njih tuđi život vrijedi manje od metka (cca.dolar).
Pa onda zbog skupoće municije, mlate jedni druge sa mačetama, tako je jeftinije.

Gledajući ekonomski, jedan ljudski život vrijedi manje od opreme u tvornicama, manje od tržišta, manje od profita. Zato se radni dan rasteže do granica maksimuma. To znaju djeca u Aziji gdje rade do 14 sati na dan, kao i vrijedne dječje ruke pri izradi tepiha. Kako su ona lako zamjenjiva roba, njihov život ne znači puno. Pokoji dolar dobije se ako se proda dijete ili mlađu ženu u roblje, za seksualno iživljavanje masnim turistima, zarada pripada makro, a batine, poniženja, i prisilna prostitucije pripada po pravu "slabijeg" roblju koja noću gmiže po ulicama Manile i Bankoka. Njihov život vrijedi pokoju seansu sa psihopatom.

Gledajući politički, život u predizbornom dijelu mandata znači deklarativno puno; može se ušičariti pokoji glas. Inače ne znači ništa, politika je pravo jačeg da dobije moć manipulacije nad slabijem, naravno uz sveopći koncenzus.

Gledajući u kontekstu religiozne prakse, ljudski život vrijedi; dan je od Boga i kao takav, mora se čuvati. Sve je to dobro, dok tračak euforijskog fanatizma ne obuzme pastvu, uz sveopću podršku osjećaja ugroženosti od drugih različitih konfesija.
Onda (tuđi) ljudski životi van skupine, imaju malu vrijednost.
Baš kao i drugačija boja kože.
Baš kao i drugačiji životni stil.

Koliko vrijedi jedan ljudski život???

Ne vrijedi novaca, dobara, niti izraženog truda, vrijedi on kao sama zamisao života i samog njegovog izvorišta. Vrijedi jer za njega postoji neki plan, neko ostvarenje koje ga očekuje da ga ispuni. On je jedinstven, i nema za njega izražajne vrijednosti.
Jer je iznad vrijednosti materije, osobnog IQ, spola i sposobnosti.

Uvriježeno je da tuđi život vrijedi onoliko koliku vrijednost propagira zamisao i ideja koju smo usvojili i po kojim se ravnamo, ne pitajući se u njenu ispravnost. I dovodeći uopće to u pitanje.
To je pogubni utjecaj ideologije, uz svesrdno pomaganje naše zamrle savjesti.

Možemo se onda zapitati za vrijednost našeg života, kad za nas tuđi nema nikakve vrijednost??????


P.S. Izvor - Internet uz osobne dodatke... nadam se da će nekim biti zanimljivo...
Toliko od mene zasad...

Eto... jučer sam malo zaružio tak da sam danas spavao do 5... baš se šugavo osjećam neznam...
Neznam kak drugi ali ovaj blagdanski period nebudi nikakve pozitivne reakcije...
Ovo će mi biit prvi Božić bez starog.. hm... Božić bez ugnjetavanja i suza? kažem.. nemoguće...
Hodam ovim jebenim gradom... jebene lampice trepere... ono.. kao da traže nekog kraj tebe... žao mi je moje šarene lampice.. ove godine nema nikoga... neznam... gubim vjeru u takav oblik ljubavi... nisam bio u životu u normalnoj vezi... sve je uvijek bilo komplicirano... majko moja.. zašto sve u životu mora biti tako jebeno komplicirano???
"Nekog trebam ja, trebam nekoga... da prestane boljeti...
nekog trebam ja, trebam nekoga... tko će me voljeti...
Ja! Trebam nekoga.... jer sam ja... ko i svi ... samo jedna duša malena... uboga..
I ja trebam nekog da me zagrli ... utješi.. jer bez ljubavi i moje srce vene...
Ja trebam nekoga... da bude kraj mene..."
Neznam dali znate ovu stvar ali mi se baš učinila prigodnom... neznam... opet neka jebena depra...
Neželim.. neću... opet u taj svijet ravnodušnosti... sivila i ništavnosti... opet...
Drži me još samo drugi oblici ljubavi koje s godinama počinjete sve više cijeniti...
Opet.. neznam... ma... neka... bit će valjda bolje...

Don't give up (you are loved)

Don’t give up
It’s just the weight of the world
When your heart’s heavy, I
I will lift it for you
Don’t give up
Because you want to be heard
If silence keeps you, I
I will break it for you

Everybody wants to be understood
Well I can hear you
Everybody wants to be loved
Don’t give up
Because you are loved

Don’t give up
It’s just the hurt
That you hide
When you’re lost inside, I
I’ll be there to find you

Don’t give up
Because you want to burn bright
If darkness blinds you I
I will shine to guide you

Everybody wants to be understood
Well I can hear you
Everybody wants to be loved
Don’t give up
Because you are loved

You are loved

Don’t give up
It’s just the weight of the world

Don’t give up
Everyone needs to be loved

You are loved


- Josh Groban

Eto tako.. još jedan naporan tjedan iza nas...
I ništa.. tako... dolazim doma s namjerom da se bacim u krevet ali ostanem blejati (doslovno) u jebeni Big Brother... jedino su me Krašuljci , koje sam tako s guštom proždirao ;), držali do kraja... katastrofa.. pa reklame.. pa ovo .... pa ovo...
Ali... moram im priznat.... jeste li zamjetili one susrete.. mama , tata, baka... i svih prijatelja i rodbina... e pa... eto .... baš me nekak dirnulo...
Sjetio sam se jednog filma... kojeg ću si sad stavit i buljakat u njega... (imam ga na Dvix-u--- hvala Torsten... ili Danke Torsten... )... ovaj.. ma ono.. uvodna špica traje oko 5 minuta.. i snimaju samo susrete ljudi na aerodromu.. neznam.. zakon stvar.. nema glazbe.. nema riječi.. nema titlova.. samo snimke i slike... baš je guba... ljubav totalna... koliko samo isijava iz ljudi... i tako... zabrijo si ja.. ono past ću sad opet u depru.. ali opet sjetim se svih mojih ljubavi... znaju oni tko su...

moja Bo... budi i dalje snažna... Forever yours... Love ya

moja Ivek... tupka jedna... koju ja jako volim...

moje hiperaktivno... toliko toga bi se dalo napisati.. ali eto... nema riječi ... stvarno zauzimaš posebno
mjesto u mom srcu... hvala ti.. što postojiš...

Šta je ovo... dva posta u dva dana... neznam.. brijem da sam puko totalno... neznam...
Danas pišemo matišu i do sad sam sve znao i pisao sve zadaće i sve kužio a sad ne da neznam ništa nego ... ma neznam... jebo ja život...
Svi briju ono... koji faks.. kamo dalje... radit?... nastavit obiteljsku lozu vodoinstalatera?... a meni ono.. neznam... iskreno mi je više dosta svega... kad bih samo mogao pobjeći od svega.. pa i od svih...
Iskreno mi dođe da nakon ove srednje... jedno jutro .. negdje oko 4 ... baš bi onak izgledalo filmski... potiho se oblačim i spremam mali kofer... osnovno... četkica... pasta... sapun... debele čarape s motivom soba... nešto kratkih rukava... gaće naravno... jedne kratke hlače.. trapke i donji dio trenirke... eto.. neznam... svi cd-i moji snimljeni na dva tri MP3 format cd-a... fotoaparat s besramno mnogo memorije... šibice... slike dragih osoba...i knjiga.. vjerovatno... Bulgakov... ili Šotola... neznam... ok... spremim sve to... uzimam srednje debelu jaknu i otklipsam u smjeru Slovenije.. nakon 30km shvatim da me bole noge i malo zastanem... uhvatim se za glavu jer počinjem shvaćati što sam napravio i da neću preživjet godinu dana sa 150kn koliko trenutno imam... ipak.. moj alter ego pobjeđuje... nastavljam dalje... i tako... Slovenija... Austrija... spavam pod mostom Italija... šaljem svoju prvu razglednicu....Francuska...odlučim naći pristojniji posao... ali ne zastalno... Belgija... Uk... perem suđe... Danska... pomoćni kuhar... Norveška... čistim snijeg... joj... zaboravio sam Irsku... moju dragu Irsku.. ma sve... i tako.. dan po dan... godina je prošlo.. ja sam se zgušto.. prvi put u životu.. bilo je lakih.. a bilo je i vrlo teških trenutaka... upornost... vraćam se doma.. gledam svojih 15326582145 slike koje sam snimio... sretan sam... šta ću dalje? ... neznam...
Iako ovaj opis moje budućnosti mnogi smatraju urnebesnim... meni nije.. jer iskreno i stvarno sam na rubu... želim konačno i za sebe nešto napraviti u životu.. a ne samo razmišljati o tome.. jebite se vi mislioci sa uzornim vladanjem, savršenim djetinjstvom, obrazovanjem, normalnom plaćom, kršćanskog duha, sa savršenom obitelji u kojoj tate i sinovi igraju nogomet i pljuju zajedno, a curice i mame kuhaju i razgovaraju o ulozi uloška... serem vam se na to...
chiao mislioci... javim vam se.. nekad...
možda...




- Red Wines

They're all still on their honeymoon
just read the dialogue balloon
everyone loves you--why should they not?
And I'm the only one who knows
that Disneyland's about to close
I don't suppose you'd give it a shot
knowing all that you've got
are cigarettes and Red Vines
just close your eyes, cause, baby--
you never do know
and I'll be on the sidelines,
with my hands tied,
watching the show
Well, it's always fun and games until
it's clear you haven't got the skill
in keeping the gag from going too far
So you're running 'round the parking lot
til every lightning bug is caught
punching some pinholes in the lid of a jar
while we wait in the car
With cigarettes and Red Vines
just close your eyes, cause, baby--
you never do know
and I'll be on the sidelines,
with my hands tied,
watching the show
And tell me, would it kill you
would it really spoil everything
if you didn't blame yourself
do you know what I mean?
Cigarettes and Red Vines
just close your eyes, cause, baby--
you never do know
and I'll be on the sidelines,
with my hands tied,
watching the show
watching the show


Aime Mann

11 sati ujutro... vrlo neobično za mene... ma tako ... eto... od 7 sam budan... inače sam velika spavalica... sve mi je sivo danas... ustajem iz kreveta... hladno strujanje zraka prođe iznenada mojim tijelom... stara je opet otvorila prozor do kraja.. ona i njezino luftanje... stojim ko posran nasred sobe i čeznutljivo bacam pogled na krevet i mucastu deku s motivom mačke u košari... hm.. mačka u košari..no dobro.. nije baš nešto macho ali eto... no da... shvatim da sam na pola puta prema kupaoni... ulazim... sjedam na rub kade i gledam zmazane fuge na zidu... sjetim se nadobudnih žena s rukavicama koje reklamiraju sve moguće Cilit, Milit, Gilit, Pilit, Beng, Šeng proizvode protiv takovih stvari... udaram se u glavu i gledam male pupljice koje izbijaju na koži od hladnoće.. prosto seljački - naježil sam se... hladno je jebote.. umivam se... gledam... umivam.. gledam... koja kosa.. umivam... napokon mogu otvoriti i desno oko ;)... perem zube... radim one zvuke koje smo radili ko klinci... govorim AAAAA i onda od silnog lamatanja četkicom to postane A-A-A-A-A... hehe... uglavnom...
Mislim si.. eto Luka.. novi dan... nova epizoda Big Brother-a.. (ovo je naravno sarkazam)
i tako.. izlazim iz kupaonice.. i vidim pola 8.. ja onak koji kurac... jebote... katastrofa...
Stara je upravo popila zadnju šalicu kave a meni se neda više kuhati... sjedim na dvosjedu... prebacujem programe... ugledam sportske vijesti... sjetim se mojeg sretnog hiperaktivnog.. fakat mu se sve posložilo... dobra cura, dobre ocjene, dobra frend, odnos sa starcima fenomenalan, ... neznam... a ja...
nebo... samo nebo... ovo jebeno sivo nebo... koliko jadan moraš biti... ništa.. u svakom pogeldu.. upišem se u školu koja iz mene nemože izvuće ne maximum nego ni pola od mojih umnih kapaciteta... da nema knjiga i knjižnica umro bih... stvarno... cura ništa... samo zajebancije i gluposti... neznam... stari mi je još uvijek zadnja nočna mora....
jebem ti ja ovu šugavu playlistu.. baš sad mi pusti Don't give up (You are loved)... naravno od Josha...
.... ne Josh... neću još odustati ... svijet nije još vidio dovoljno mene... hm .. da...
di sam stao... ma neznam više ni sam .. tako vam je kad imate u prvo razredu poslovne komunikacije i super brzo pišete... i onda previše toka istipkate i tako se to oduži i zaboravite o čemu ste pričali.. neka Luka... koda si zanimljiv...
ostatak dana proči će isto tako bezlično i jadno... a jebiga.. možda sutra bude ljepše....
možda.



- I surrender

There's so much life I've left to live
And this fire's burning still
When I watch you look at me
I think I could find the will
To stand for every dream
And forsake the solid ground
And give up this fear within
Of what would happen if they ever knew
I'm in love with you

'Cause I'd surrender everything
To feel the chance to live again
I reach to you
I know you can feel it too
We'd make it through
A thousand dreams I still believe
I'd make you give them all to me
I'd hold you in my arms and never let go
I surrender

I know I can't survive
Another night away from you
You're the reason I go on
And now I need to live the truth
Right now, there's no better time
From this fear I will break free
And I live again with love
And no the they can't take that away from me
And they will see... yeah

I’d surrender everything
To feel the chance to live again
I reach to you
I know you can feel it too
We'd make it through
A thousand dreams I still believe
I'd make you give them all to me
I'd hold you in my arms and never let go
I surrender

Every night's getting longer
And this fire is getting stronger, baby
I'll swallow my pride and I'll be alive
CAN'T you hear my call
I surrender

(I'd surrender everything
To feel the chance to live again)
I reach to you
I know you can feel it too
We'll make it through
A thousand dreams I still believe
I'll make you give them all to me
I'll hold you in my arms and never let go
I surrender

Right here, right now
I give my life to live again
I'll break free, take me
My everything I surrender all to you

right now
I give my life to live again
I'll break free, take me
(My everything) My everything (I surrender all to you)

Celine Dion

Opet onaj stari isprazni osjećaj... nebo ko nebo... izvrsno reflektira moje trenutačno duševno stanje... i tako... Sjedim za kompom i blejim u desktop... svira "My confession" - Josh Groban... ja ono.. D... Luka koji ti je kurac... fakat je sve u kurcu... šugavo vrijeme... šugavo sve... onak.. neda mi se ništa... apsolutno... ništa... samo mi se spava... ovaj tjedan u školi je čista katastrofa... neznam... samo mi moje malo hiperaktivno pomaže... neznam šta bih bez njega...
Nije da pratim ali... čini mi se da je negdje ovaj tjedan bilo točno 6 mjeseci što nisam s nikim... kako se osjećam? ... tužno? sretno? neznam... naviko sam se... neznam... neznam... smatra li se izbirljivost ako tržim neku koja čita, ima svoje mišljenje, drži do svojih stavova i spontanost joj je jedna od glavnih vrlina... čak mi nije ni fizički izgled toliko bitan... nezam.. ništa... evo jedna pjesma...

"Let me fall"

Let me fall
Let me climb
There’s a moment when fear
And dreams must collide

Someone I am
Is waiting for courage
The one I want
The one I will become
Will catch me

So let me fall
If I must fall
I won’t heed your warnings
I won’t hear them

Let me fall
If I fall
Though the phoenix may
Or may not rise

I will dance so freely
Holding on to no one
You can hold me only
If you too will fall
Away from all these
Useless fears and chains

Someone I am
Is waiting for my courage
The one I want
The one I will become
Will catch me

So let me fall
If I must fall
I won’t heed your warnings
I won’t hear

Let me fall
If I fall
There’s no reason
To miss this one chance
This perfect moment
Just let me fall

- Josh Groban

Ljubav... hm...



...danas sam pročitao zanimljivu pričicu u jednoj od bezbrojnih knjiga koje stoje na mojoj ionako prenatrpanoj polici... logičkim zaključivanjem.. volim knjige... obožavam ih...
no dobro.. priče ide nekako ovako...

Stvorio Zeus čovjeka... s očitim i egoističnim ciljem da mu netko služi odnosno prinosi žrtvu... za naš pojam čudnog čovjeka.. imao je 4 noge, 4 ruke, 2 različita spola, 2 glave i tako... sve je to bilo lijepo krasno i Zeus bi zadovoljan... (iako osobno mislim da njegov smisao za lijepo nije bio baš najbolji)... aha.. dok.. jednog dana.. Zeus skuži da na žrtvenom oltaru nema ništa... ono... blene.. zine... reko koji k? ... i skuži on da se njegov "lijepi" čovjek... njegovih ruku djelo... malo razbahatio... naime... sve poslove je stizao napraviti na vrijeme i to s izvrsnom preciznošću i rezultatima (ipak je tip imao 4 noge i 4 ruke i 2 glave... D!!!!), brzo je dobivao potomke (2 spola ... D!!!!! - a pošto su imali 2 glave sumnjam da im je trebalo dugo da zbroje dva i dva... hm... ), bio je jako pametan, i tako... uglavnom... zabolila ga je ona stvar za nekog starog prdca gore koji si zabrijava da je faca jer ima jebenu munju u ruci.. uglavnom.. i Zeus... se malo s oproštenjem usro.. jer... eto.. nije ih htio uništiti jer se na neki način njima ponosio no morao je pod hitno nešto učiniti da ovo spriječi jer mu njihovo ponašanje nije baš išlo u prilog... eto... i sad je on mislio... i mislio.. i tumarao Olimpom... pičkarao ispod brade .. sve dok jednog dana... eto.. pametna sijeda glavica se dosjeti... uzeo je svoju munju i poslao je točno u tog čovjeka.. munjica ga je raspolovila i dobio je 2 čovjeka (vjerovatno po njegovom mišljenju našto manje lijepa jer su imali sve po jedno... D.. tko je to vidio...)... svakog čovjeka bacio je na drugi kraj naše male šarene kugle i tako riješio svoj problem... no nas mao zajebo.. barem se tako vjerovalo.. naime.. usadio nam je neprestanu želju da nekog tražimo.. idealnu/idealnog ... da bi postali jedno... ljubav... hm.. sjebano kaj ne.. i poanta svega je da svaki čovjek traži svoj "izgubljeni dio" da skladno, jedinstveno i sretno svrži ovaj svoj mali mizerni život...

Meni se učinila teorija vrlo jednostavna za razumjet i primjenit te vrlo vrlo zanimljiva...

.. iako mislim da je moja polovica vjerovatno neka polupismena bušmanka


ili kakve sam ja sreće "djevojka noći" u poodmaklim godinama umjetničkog imena Redžepa...

... jebiga.. ipak... ja nastavljam tražiti ali da budem iskren.. već sam malo umoram.. mlad.. ali umoran...