Ljubav... hm...



...danas sam pročitao zanimljivu pričicu u jednoj od bezbrojnih knjiga koje stoje na mojoj ionako prenatrpanoj polici... logičkim zaključivanjem.. volim knjige... obožavam ih...
no dobro.. priče ide nekako ovako...

Stvorio Zeus čovjeka... s očitim i egoističnim ciljem da mu netko služi odnosno prinosi žrtvu... za naš pojam čudnog čovjeka.. imao je 4 noge, 4 ruke, 2 različita spola, 2 glave i tako... sve je to bilo lijepo krasno i Zeus bi zadovoljan... (iako osobno mislim da njegov smisao za lijepo nije bio baš najbolji)... aha.. dok.. jednog dana.. Zeus skuži da na žrtvenom oltaru nema ništa... ono... blene.. zine... reko koji k? ... i skuži on da se njegov "lijepi" čovjek... njegovih ruku djelo... malo razbahatio... naime... sve poslove je stizao napraviti na vrijeme i to s izvrsnom preciznošću i rezultatima (ipak je tip imao 4 noge i 4 ruke i 2 glave... D!!!!), brzo je dobivao potomke (2 spola ... D!!!!! - a pošto su imali 2 glave sumnjam da im je trebalo dugo da zbroje dva i dva... hm... ), bio je jako pametan, i tako... uglavnom... zabolila ga je ona stvar za nekog starog prdca gore koji si zabrijava da je faca jer ima jebenu munju u ruci.. uglavnom.. i Zeus... se malo s oproštenjem usro.. jer... eto.. nije ih htio uništiti jer se na neki način njima ponosio no morao je pod hitno nešto učiniti da ovo spriječi jer mu njihovo ponašanje nije baš išlo u prilog... eto... i sad je on mislio... i mislio.. i tumarao Olimpom... pičkarao ispod brade .. sve dok jednog dana... eto.. pametna sijeda glavica se dosjeti... uzeo je svoju munju i poslao je točno u tog čovjeka.. munjica ga je raspolovila i dobio je 2 čovjeka (vjerovatno po njegovom mišljenju našto manje lijepa jer su imali sve po jedno... D.. tko je to vidio...)... svakog čovjeka bacio je na drugi kraj naše male šarene kugle i tako riješio svoj problem... no nas mao zajebo.. barem se tako vjerovalo.. naime.. usadio nam je neprestanu želju da nekog tražimo.. idealnu/idealnog ... da bi postali jedno... ljubav... hm.. sjebano kaj ne.. i poanta svega je da svaki čovjek traži svoj "izgubljeni dio" da skladno, jedinstveno i sretno svrži ovaj svoj mali mizerni život...

Meni se učinila teorija vrlo jednostavna za razumjet i primjenit te vrlo vrlo zanimljiva...

.. iako mislim da je moja polovica vjerovatno neka polupismena bušmanka


ili kakve sam ja sreće "djevojka noći" u poodmaklim godinama umjetničkog imena Redžepa...

... jebiga.. ipak... ja nastavljam tražiti ali da budem iskren.. već sam malo umoram.. mlad.. ali umoran...