Natjerao me da srušim "duševnu ogradu". Ogradu koja je toliko puta bila razarana a ja sam je svaki puta ponovno gradio... sve jaču i jaču.... već poprimala oblik i karakteristike zida...
Srušio ju je dobrotom i gestama koje do tada nisam upoznao.
Ušao je unutra.. napravio privremeni red... ovdje tuga.. ovdje sreća.. ovdje bol... ovdje suze... ovdje smijeh... i jedan veliki prostor izdvojio i rekao... ovdje ljubav....
Ljubav.. hm pojam... koji ja nisam shvaćao... rekao bih... tipičnim teenager-skim riječnikom.. ljubav = privlačnost suprotnih spolova = seks... točka
Ne.. ljubav... = roditeljska, prijateljska, prema glazbi, prema umjetnosti, prema najdražim čarapama,...
Sve je to ljubav... koja joj je definicija... neznam.. ali sve imaju jedno zajedničko... stalo nam je...
On... vezao me neshvatljivom prijateljskom ljubavi... još uvijek sam vezan... i biti ću još dugo...
On se odvezao... i to vrlo brzo... njegovo mjesto je ispunjeno bolnim sjećanjem i priželjkivanjem...
Eh da je bilo ograde... srce bi ostalo netaknuto...
Samo da je bilo ograde...
Tješim se ... mislim.. šta ti je to... ožiljak ko ožiljak... niz ko niz...
Nigdje ne spominjem ono najbitnije... najdublji ožiljak... još krvari.. nadam se da će stati...
I tako... jednom rukom uzimam rukavice, drugom brišem suze i mislim....
Eh... da je samo bilo ograde...
Prijanjam na posao.
Suze i dalje teku.
I teku.
" -Ne misli o tome.
Lako je reći ne misli. Jednako tako bi se moglo reći ne diši. Ne mršti se.Ne gužvaj stoljnjak,
ponašaj se pristojno, obriši znojno čelo i naruči hrenovke. Samo što ja živim! Pomirenje ne postoji!"
- Jesen u vrtnoj restauraciji
Jiri Šotola
