Ne.. ne mrzim ih.. hvala vam svima vama koji ste me u bilo kojem pogledu razočarali u zadnjih mjesec dana... u zadnjih 18 godina... hvala vam...
Jednostavno.. takvi ljudi su potrebni svima nama.. u svakom periodu našeg života..
Ne pucam sada na onu - na greškama se uči - uistinu ne... nego jednostavno te opet i iznova prisiljavaju na susret sa stvarnošću koja te okružuje i naposljetku susret sa samim sobom...
Ono čega se najviše bojimo.. otkrivanje sveprisutne unutarnje tjeskobe koju nemožemo objasniti... Jeste li sretni? Dali ste se ikada to zapitali.. ako jeste koji je vaš odgovor bio..
obično su odgovori tipa: imam završenu školu, posao iz snova, novaca mi ne fali, obitelj, zapravo.. imam sve što sam si poželi i moj odgovor je DA.. sretan sam...
No ja vas pitam:
Dali je to sve u životu?
.. mijenjate temu..
nastavim li s pitanjima svatko od nas će shvatiti da opet postoji ono nešto.. ono što nam narušava onaj naš unutarnji mir... to je ta već spomenuta tjeskoba...
.. cilj je da se suočimo s njom.. domaćica bi htjela biti samostalnija, političar bi htio biti pisac, pisac pak političar...
Odlučio sam... želim se suprostaviti tome.. želim napraviti ono o čemu sanjam... ono što se nalazi u najdubljoj rupi, u namračnijem sobičku moje jebene duše... želim...
Najgore od svega je podlegnuti društvenim normama i reći: "Ima vremena..."
Život je samo naš i treba ga uzeti u svoje ruke.
Nimalo egoistična konstatacija bez imalo lažen skromnosti.
Ja počinjem.. ne uskoro, ne sutra, već sada...
Još jednom.. hvala vam svima.. mojim najvećim privatnim sramotama, krivim procjenama i neuzvraćenim ljubavima...
"Odjednom, usred središnjeg broda, shvatim nešto iznimno važno: ja sam katedrala, svatko od nas je
katedrala. Rastemo, mijenjamo oblik, nailazimo na pogrešjke koje moramo ispraviti, ne odabiremo
uvijek najbolje rješenje, ali unatoč svemu i dalje napredujemo, pokušavamo koračati uspravni, ne
iskazivati poštovanje ni zidovima ni vratima ni prozorima, već praznom unutarnjem prostoru, prostoru
u kojemu se klanjamo i obožavamo ono što nam je drago i važno."
- Paulo Coelho
(moja vječna inspiracija i pustolovina koja se ponavlja svaki put iznova)
