Opet onaj stari isprazni osjećaj... nebo ko nebo... izvrsno reflektira moje trenutačno duševno stanje... i tako... Sjedim za kompom i blejim u desktop... svira "My confession" - Josh Groban... ja ono.. D... Luka koji ti je kurac... fakat je sve u kurcu... šugavo vrijeme... šugavo sve... onak.. neda mi se ništa... apsolutno... ništa... samo mi se spava... ovaj tjedan u školi je čista katastrofa... neznam... samo mi moje malo hiperaktivno pomaže... neznam šta bih bez njega...
Nije da pratim ali... čini mi se da je negdje ovaj tjedan bilo točno 6 mjeseci što nisam s nikim... kako se osjećam? ... tužno? sretno? neznam... naviko sam se... neznam... neznam... smatra li se izbirljivost ako tržim neku koja čita, ima svoje mišljenje, drži do svojih stavova i spontanost joj je jedna od glavnih vrlina... čak mi nije ni fizički izgled toliko bitan... nezam.. ništa... evo jedna pjesma...

"Let me fall"

Let me fall
Let me climb
There’s a moment when fear
And dreams must collide

Someone I am
Is waiting for courage
The one I want
The one I will become
Will catch me

So let me fall
If I must fall
I won’t heed your warnings
I won’t hear them

Let me fall
If I fall
Though the phoenix may
Or may not rise

I will dance so freely
Holding on to no one
You can hold me only
If you too will fall
Away from all these
Useless fears and chains

Someone I am
Is waiting for my courage
The one I want
The one I will become
Will catch me

So let me fall
If I must fall
I won’t heed your warnings
I won’t hear

Let me fall
If I fall
There’s no reason
To miss this one chance
This perfect moment
Just let me fall

- Josh Groban