I ništa.. tako... dolazim doma s namjerom da se bacim u krevet ali ostanem blejati (doslovno) u jebeni Big Brother... jedino su me Krašuljci , koje sam tako s guštom proždirao ;), držali do kraja... katastrofa.. pa reklame.. pa ovo .... pa ovo...
Ali... moram im priznat.... jeste li zamjetili one susrete.. mama , tata, baka... i svih prijatelja i rodbina... e pa... eto .... baš me nekak dirnulo...
Sjetio sam se jednog filma... kojeg ću si sad stavit i buljakat u njega... (imam ga na Dvix-u--- hvala Torsten... ili Danke Torsten... )... ovaj.. ma ono.. uvodna špica traje oko 5 minuta.. i snimaju samo susrete ljudi na aerodromu.. neznam.. zakon stvar.. nema glazbe.. nema riječi.. nema titlova.. samo snimke i slike... baš je guba... ljubav totalna... koliko samo isijava iz ljudi... i tako... zabrijo si ja.. ono past ću sad opet u depru.. ali opet sjetim se svih mojih ljubavi... znaju oni tko su...
moja Bo... budi i dalje snažna... Forever yours... Love ya
moja Ivek... tupka jedna... koju ja jako volim...
moje hiperaktivno... toliko toga bi se dalo napisati.. ali eto... nema riječi ... stvarno zauzimaš posebno
mjesto u mom srcu... hvala ti.. što postojiš...
