Jedva sam primijetila, na teraci je zajesenilo lišće divlje loze, u zdili se smješi jematva.

Vrime i događaji prolaze kraj mene neprimjetno.
Jedanaest dana je u Munchenu a još čekan, ne znan kad će bit operiran, kad će kući.
UPDATE - 30. 09. u 20.00
Sunce je danas operirano, 7 sati trajala operacija, dobro je, stabilan, Sridnji i Njegova imali veseli glas sad kad su javili.
Danas je sv. Jere, fala mu.

Naravno, Grčka.
Obišla san otoke i poluotok više puta uzduž i poprijeko, ima se šta vidit, osobito iz prebogate povijesti.
Bilo je puno zgoda, i sad mi zvoni u ušima, nogama, pod kožon nezaboravni sirtaki...
Još san dvi stvari posebno zapametila.
Jedna je da tamo nema nacionalnih manjina, ko se useli iz bilo kojeg kraja i razloga odma mora zaboravit sve o sebi i postat Grk, govorit samo grčki, misliti grčki.
Druga je guzic papir, u većini krajeva ne bacaju upotrebljeni guzic papir u školjku nego u kantu za smeće kraj školjke.
To, kažu oni, zbog loše kanalizacijske mreže.
Možete li zamisliti koji opojni miomirisi vas zapljusnu čin krenete u smjeru wc-a ?
Nije za virovat da zemlja kolinka Olimpijade i jedna od prvih članica EU-a sebi to dopušta, dok u isto vrime popuje drugima kako moraju bit demokrate, uljuđeni, čisti, uredni i mirišljivi ka oni, europljani.
Malo Sunce i dalje na čekanju.
Nervozna, usplahirena, grintava, jučer san se u kužini ličila kuvanjen i usput opraštala s liton.
Spremala paprike, one su mi oduvik simbol litnje spize.
Meso mlijen sama, nikad u životu nisan i ne bi kupila gotovo mliveno.
Cili dan san imala posla, kod mene to mora bit kako triba il nikako.
Najprije malo zažutin kapulu, pancetu na kockice i bili luk pa stavin u cidiljku da ode višak masti i da se oladi.
Posebno zakuvan pomidore, procidin ih kroz pasirku.
Onda mlijen meso, kapulu, pancetu i bili luk, dodan jaja i začine pa punin paprike.
Složin ih u veliku, široku teču, ulijen pasirane pomidore i malo vode ako triba, ostružen muškatnog oraščića, ubacin par klinčića i zrna papra pa stavin kuvat 2-3 ure na lagano.
Lipo je dodat komadić domaće pancete il suvih rebara da zamiriši.
Uz punjene paprike obavezno ide kremasti pire, protisnuti kunpir mikseron pomišan s maslacon, mlikon, soli, dodan malo muškatnog oraščića i žumanjac.
Pečene očistin, filetiran, polijen djevičanskin maslinovin, posolin, dodan usitnjenog češnjaka.
Sladoled je isto domaći, od jaja, cukra i šlag pjene.
U polovicu dodala vanilije, u polovicu rastopljene čokolade pa ulivala u zdilu za zamrzavanje naizmjenično za dobit šare.

Mlađa, Moj i ja nismo uspili pojist, al nema frke, par punjenih san zamrzla, pečene mogu stat više dana, sladoled isto.
Eto, malo san se zabavljala, al misli su mi svejedno bile u Munchenu.

Ode je ima tri dana, a danas mu je mali rođendan, misec dana.
Predugo ga nema kući, leži tamo daleko u stranoj bolnici.
Rekli su da će bit operiran idući tjedan.
Dođe mi za poludit od neizvjesnosti i čekanja.
Mozak mi uopće ne radi a oću imat kockicu na kalendaru pa umisto da sama nešto kažen evo van pismo šta ga je oduševljeni klijent pisa svojoj banci.
Poštovani,
razveselilo me Vaše pismo u kojem me obaviještavate da mi se kamata na kredit povećava.
Moju veliku radost nije mogla pokvariti ni vijest da je došlo do negativnih kretanja na međunarodnom trzištu kapitala.
Posebno mi je zadovoljstvo što ja kao pojedinac sa svojim skromnim doprinosom (čitaj EUR 10) mogu omogućiti buđenje na trzištu kapitala, odnosno promijeniti kretanja iz negativnog trenda u pozitivni. I to na svijetskom trzištu.
To buđenje, kako me obaviještavate, dovesti će (malo) sutra do smanjenja kamatne stope. Ne plašite me i ne kvarite mi zadovoljstvo.
Sva ova moja radost nije ništa prema mojoj sreći što je Banka ostvarila profit koji se mjeri milijardama eura u prvih šest mjeseci 2008.
Ovim putem Vam se obraćam ne da bih Vam zahvalio na čestitki, već da vam predložim da mi podignete kamatu za još koji postotak, zašto 20%, kad možete 30 ili 35%, puno bi mi značilo.
Također možete mjesečno održavanje računa od danas naplaćivati ne 15,00 nego 150,00 kuna.
Vaša razvojna i poslovna maštovitost za svaku je pohvalu. Imate toliko divnih izmišljenih troškova koje nam uredno naplaćujete.
I onda, kako ne bih bio zadivljen ?
Uskoro očekujem novu obavijest za nove troškove, naknade, provizije i sl.
Eeeeee, šta sve propuštaju oni koji nisu zaduženi kod Vaše Banke ?
Samo jedno Vas molim, nemojte od mene tražiti da Vas RAZUMIJEM što mi povećavate kamatnu stopu.
Srdačan BEEEEE od još jedne ošišane ovce iz Vašeg velikog tora.
UPDATE
Konzilij kaže da je maleni stabilan, dobro, da imaju puno dice kojima je ugrožen život pa ih moraju hitno operirati, a njega će kad to rješe.
Opet čekanje.
Stigli su, smistili se, maleni i mama konačno imaju sobu zajedno, tata u obližnjen hotelu.
Odma su napravljene neke pretrage, konzilij se očekuje u ponediljak a zahvat u utorak il sridu.
Kaže Sridnji da nije moga virovat kako radu rentgen srca.
Stavilo Sunce u neku usku plastiku, noge i ruke izvuklo vanka i vezalo kaišima, onda plastiku s njin obisilo isprid aparata.
Nijemci.
Eto, za sada toliko.
Ne da mi se ni rič reći, umisto riči malo šarenila.

Ka da san na valovima, sad gori, sad doli.
Naše malo sunce u petak putuje za Munchen.
Samo neka sve prođe, neka se vrati kući.
Tražili ste recept pa evo.
Rič je o tatarskom bifteku, ono drugo je tartar umak.
Tatarski biftek nije obična spiza il pašteta, kako je dugo virova moj ćaća, to je ritual, oda mesu i začinima.
Najprije triba debela veza s mesaron jer kako inače nać obavezno friški, ne valja ako je bija zamrznut, goveđi lombul ?
Lombul, ombol, file, uglavnom najfiniji, najskuplji dio mesa.
Ako nikako nema goveđeg poslužit će i juneći.
Kupin za 4 čovika po kila lombula.
Otkinen na 4 fete ( šnite ), stavin u ulje, mišano, po djevičanskog, po suncokretovog, al može i samo suncokretovo.
Meso mora bit sasvin pokriveno uljen, onda s njin u frižider na najmanje dva dana, ne smeta ni tri.
Na dan od spremanja, jedno uru-dvi prije nego će se počet guštat, uzmen dasku za sickanje, pinjur ( vilica ), i oštri nož.
Držin pinjuron pa lagano, uzduž vlakana, stružen nožen fetu po fetu mesa, ostane za bacit di koja žilica.
Meso se mora strugat, samlit ga bilo bi ravno zločinu, uopće ne dolazi u obzir.
Ostrugano stavin u frižider i uvatin se sickanja, šta sitnije.
Malo kapule, bilog luka, petrusimena, kiseli kukumar, kapare, slanu srdelu il inćune, feferončić.
Onda pripremin ulje, limun, crni i bili papar, senf, sol, tabasco, worcester umak, kečap, crvenu papriku u prahu, prvoklasni konjak i 3 žumanjca.
Start !
U meso dodan jedno po jedno žumanjce, dobro mišan, onda malo senfa, par kapi limuna i ulja i mišan, mišan.
Sad ide malo usitnjene kapule, luka, paprike u prahu, kapara, feferona, slane srdele, petrusimen, kiseli kukumar, tabasco, kečap, worcester, sol.
Začini se dodaju malo po malo, štedljivo, stalno se dobro miša i mrvu provaje za odredit okus, znat triba li šta dodat.
Zadnje par kapi konjaka.
Tost je već vruć, primažen ga tanko maslacon šta je sta na sobnoj temperaturi, onda malo deblje tartarskin i to je to.
Delicija, u njoj su svi gušti svita.
Javilo da maleni putuje u subotu.
Sunce moje.
Danima ne radin ništa, nije mi ni do čega, ne mogu se skoncentrirati, vrime mi uglavnom prolazi sporo, u buljenju u prazno.
Jutros me Moj razveselija, donija zadatak.
Kupija na pazaru 5 kili mladog ljuštenog fažola.
Skupo platija, al...
U krizama me kuvanje onog šta volin okupira, odmara, ubije vrime, spasi.
Oboje obožavamo mladi ljušteni fažol, skuvan i začinjen s malo soli i vrhnjen, pokupili tu ljubav za studentskih dana u Zagrebu.
Čak san i svog ćaću, fetivog Dalmoša kojem rič vrhnje, osin za šlag, ne spada apsolutno nigdi, naučila obožavat ovu spizu.
Hehe, za tartar biftek, a zavolija ga je, tvrdila san da je to fina domaća pašteta sve dok me nije uvatija kako stružen lombul a oko mene miljun začina pa skužija.
Kad me onda nije ubija neće nikad, urla je da san kanibalka i da san tila od njega napravit čudovište šta se hrani sirovin meson.
Za ovo san mu najprije govorila da je to fažol zgusnut s brašnon, a tek kad se skroz zaljubija priznala vrhnje.
Dugo nije moga virovat da se nešto slanog, konkretnog može skuvat s tin žabarskin kakicama i još da on to obožava.
Skuvala svih 5 kili, 4,5 kila bez vrhnja zamrzla, u po kila stavila 2,5 deca vrhnja za kuvanje, prokuvala još 5 minuta, podilila na dva dila pa smo se Moj i ja bacili na uživanciju.
Ne uživamo ove dane u spizi, skoro da i ne kuvamo, ne da nan se, ovo je bilo iznimno.
Triba nekako priživit još 5-6 dana dok maleni ne otputuje, onda 11-15 dana dok bude tamo.
Blažen će bit dan kad dođe kući.

Njemačka, ne zna se još dan jer triba ispunit miljun papira, molbi, cirkusa...
Naša birokracija je skroz poludila.
Mali je u bolnici, domovnica, putovnica, zdravstvena, JMBG izvađeni, s njin su povijest bolesti i svi mogući podaci o zdravlju uže i šire familije ( niko nije ima sličan problem ).
E, jok, ne važi se tako, HZZO oće da se sve miljun puta kopira, napiše svojin ričima molba za odobrenje puta, udre 2 kila pečata i iljadu potpisa, mislin da će tražit i moj.
Da se, recimo, iz kompjutera bolnice sve pošalje na kompjuter HZZO-a, ne bi tribalo trošit kartušinu al bi radilo baren 10 službenika manje.
Koje mi skupo plaćamo, zbog čijih plaća, ureda, grijanja, lađenja i slično nema love za lijekove, kamo li za wc papir u bolnicama.
A opet, di bi stranke sa svojin rodijacima i poslušnicima ako ne u državne i javne firme, na leđa radnom narodu ?
Prvaci smo svita po broju takvih službenika.

Ova biljčica šta raste i buja iz golog kamena podsjetila me na bujanje birokracije, al san otirala te misli, nije biljčica zaslužila da ju usporedin s aždajon.
Javilo da je sve za malog i mamu odobreno, tata put i smještaj s mamon plaća sam.
Eto, sve je OK al ipak papire triba kopirat, skenirat, nosit, slat pošton.

Ovo je đardin naše bolnice, nikako se ne mogu izvuć iz bolničkih tema.
Al ni ja nit drugi u familiji više nismo u komi od užasa i straha za malenog.
Prvi šok je bija strašan, čovik se skameni, pomisli da neće nikad više doć k sebi, a zapravo već tad vrti brojeve, naziva one za koje viruje da znaju više i mogu pomoć, napiše dvi riči na blog.
I prelazi u borbeno stanje, osigurava sve šta je u njegovoj moći za pobijedit.
Strepnja je, normalno, uvik tu.
Onda odjedanput bolnica više nije bauk, čovik se počne veselit jer beba nema terapiju, jer je rizični pregled dobro proša, jer napreduje, jede i spava, ima krasnu boju.
Viruje da se ništa loše ne može dogodit, ponavlja da je rič o danas rutinskom zahvatu, onda da je srića šta je moderna medicina otkrila anomaliju odma jer će se mali izličit i neće se ni sićat bolnice.
Pitan danas Sridnjeg kako maleni a on će :
-Eno se izležava na Rebru.
Nasmijali smo se oboje.
Čeka se, izgleda da je u Austriji gužva za ovaj zahvat, poslali su danas zahtjev za operaciju i u Njemačku.

Procvitala mi danas zimska murtela prilipin lila cvitićon.
Cvitić ka dobri znak.
UPDATE
Najteži pregled jutros uspješno proša, čeka se konzilij i odluka kad putuje dalje.
Hvala svima na dobrim željama, sigurna sam da pomažu meni, a još više malenom.
Sad se rade pretrage od kojih je jedna teža, drugi tjedan će se znati kad putuje dalje.
Uvjeravaju nas da je s medicinske strane riječ o ne lakom, ali rutinskom zahvatu i da bi moralo sve proći u redu.
Čekamo i molimo se da tako bude.
UPDATE
Od jutros ne prima nikakve lijekove, dobro je, stabilan, spava, jede i skuplja snagu za idući tjedan.
Da mi nije stalo do svih vas ne bi imala snage ovo napisati, ne znam ni kad ću i da li ću se opet javiti.
Luka.
Nakon ultrazvuka srca utvrđen je problem zbog kojeg za par dana, čim završi terapiju antibioticima, mora na Rebro.
U zadnje dvi ure nazvali smo cilu Hrvatsku.
Ako je ono na što se sumnja, da dvi arterije srca nisu u redu, morat će se pomoć tražiti vani, u nas nema mogućnosti.
Eto, ne mogu više.
Buljila san u ekran uru vrimena al nisan mogla ništa napisat, ni ode nit kod vas.
UPDATE
Sad je 15.00 sati, 03. 09., on je negdi na po puta do Zagreba, vozi ga hitna, pratu doktorica i sestra s intenzivne njege, a u svom autu za njima vozu mama mu i tata.
Nije se ništa pogoršalo nego smo mi sve živo digli na noge i inzistirali da odma ide za Rebro, nema šta ode gubit dane.
Cilo jutro smo bili s njin i oko njega, odličan je, super izgleda, nadan se da će imat snage sve izdržat.
UPDATE 1.
Potvrđen nalaz, on je dobro, primišten iz intezivnog na normalni odjel.
Morat će na operaciju vani, oštećenje je manje nego što su mislili.
Bit će dobro, mora biti.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jučer, danas, sutra


Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig