plava brazda
nedjelja, 14.09.2008.
UBITI VRIME
Danima ne radin ništa, nije mi ni do čega, ne mogu se skoncentrirati, vrime mi uglavnom prolazi sporo, u buljenju u prazno.
Jutros me Moj razveselija, donija zadatak.
Kupija na pazaru 5 kili mladog ljuštenog fažola.
Skupo platija, al...
U krizama me kuvanje onog šta volin okupira, odmara, ubije vrime, spasi.
Oboje obožavamo mladi ljušteni fažol, skuvan i začinjen s malo soli i vrhnjen, pokupili tu ljubav za studentskih dana u Zagrebu.
Čak san i svog ćaću, fetivog Dalmoša kojem rič vrhnje, osin za šlag, ne spada apsolutno nigdi, naučila obožavat ovu spizu.
Hehe, za tartar biftek, a zavolija ga je, tvrdila san da je to fina domaća pašteta sve dok me nije uvatija kako stružen lombul a oko mene miljun začina pa skužija.
Kad me onda nije ubija neće nikad, urla je da san kanibalka i da san tila od njega napravit čudovište šta se hrani sirovin meson.
Za ovo san mu najprije govorila da je to fažol zgusnut s brašnon, a tek kad se skroz zaljubija priznala vrhnje.
Dugo nije moga virovat da se nešto slanog, konkretnog može skuvat s tin žabarskin kakicama i još da on to obožava.
Skuvala svih 5 kili, 4,5 kila bez vrhnja zamrzla, u po kila stavila 2,5 deca vrhnja za kuvanje, prokuvala još 5 minuta, podilila na dva dila pa smo se Moj i ja bacili na uživanciju.
Ne uživamo ove dane u spizi, skoro da i ne kuvamo, ne da nan se, ovo je bilo iznimno.
Triba nekako priživit još 5-6 dana dok maleni ne otputuje, onda 11-15 dana dok bude tamo.
Blažen će bit dan kad dođe kući.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig