|
|
by: Mawa Slatka
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
27.01.2008. Nedjelja. Trnci me prođu kad sjetim se samo tog sunčanog dana, dana kad sam te prvi put ugledala, dana kad sam te prvi put dotaknula, dana i baš od tog dana, od tog prvog pogleda, prve riječi koje sam s tobom izmjenila, baš od tog dana sve se promijenilo! U moje srce ušao si kao stranac, ušao i ostavio trag. Trag koji ce zauvijek tamo ostati. I kada odeš iz mog života, kada mi se,opet, pretvoriš u nekog totalnog stranca, tvoj trag u mome srcu ostati će zauvijek. Baš u tom srcu, srcu koje je nekoć voljelo ludo i koje danas voli još luđe, imati ćeš uvijek jedno posebno mjesto!
Iz mog života nećeš tako lako izaći. Ušao si u njega kao nepoznanica bez riješenja ali sada, sada kad postao si dio mog života sada ti dajem svoje srce! Srce puno bolnih i naprosto nemoguče zaboravljenih i nikada oproštenih rana iz prošlosti, zato uzmi ga! Uzmi ga i kroz život svoj vodi, nosi ga sa sobom, jer mene ispunio si toplinom i nježnjošcu i ono je, neobjašnjivom kemijskom reakcijom, postalo tvoje! Ono te voli i voljet će te zauvijek! Zato ništa mi drugo ne preostaje osim moliti te da uzmeš taj mali dar od mene, jer to srce kucalo je i živjelo sve od sada samo za tebe. Ipak da nebi sav dio posla bio u tvojim rukama, ja ću se pobrinut za našu sreću, ja ću te čuvati kao kap vode na dlanu jer jedino što ne želim je izgubiti te! Nikada!
Možda se nečes moći načuditi, možda znati nečes shvatiti! Možda, možda, možda... Ipak vjerujem da čes, čitajuči ove riječi ove receniče , shvatiti koliko mi značiš u životu, znati prihvatiti činjenicu da volim te i da mi je potrebna podrška sada, sada više nego ikada! Briga me što drugi ljudi govore, što drugi ljudi nemaju svoj život nemaju svoju voljenu osobu, nemaju ovo što ja imam! Nijedna spletka, ni jedan pokušaj da nas razdvoje neče im za rukom poči jer znam da me voliš!
Dan za danom prošla već su tri mjeseca, meni tri najljepša mjeseca koje sam ikad u životu provela, a sve zahvaljujući tebi. Pala je tu i pokoja prepirka svađica, pa i pokoja urota ali prebrodili smo sve jer vjerujemo jedno drugomu! Jednostavno kao da smo si suđeni. Žao mi je što nisam prije upoznala te, mislila sam... Ma ko zna šta sam mislila... Drago mi je da si bio uporan, i što uspio si, ipak, naposlijetku natjerat me da nepišem više referate.
I za kraj što mi drugo preostaje nego zahvaliti ti na svemu što učinio si za mene, što potrošio si vrijeme, trud.. Ljubavi moja VOLIM TE najviše na svijetu!
..evo post opet o prijateljstvu..zapravo jedna osoba mi je dala inspiraciju pa eto da napišem nešto...=)
...istina je što u naslovu piše, jer svatko će ti biti prijatelj dok se pije i veseli, dok može uživati i iskorištavati te, ali onda kada si tužan i kada ti je najteže, baš onda te ti tvoji navondi prijatelji ostave i odu svojim putem..traže nekog novog, nekog koga će opet iskoristiti...
...Prijateljstvo je krhko kao latica ruže,
za oslonac u životu prijatelji služe..
Zato smjelo kroz život gazi,
jer negdje sastrane prijatelj te pazi...
...samo i tome nekad mora doči kraja, jer uvijek će se nač netko pameta pa će reči nemoj ili će shvatiti da tvoj dugogodišnji prijatelj nije vrijedan toga da ga ti osaviš i odeš s nekim novim, s nekim za kojeg misliš da je bolji, a onda shvatiš da si zapravo jako pogriješio, onda ti bude žao, ali puno puta tada bude prekasno, jer mnogi misle ako is jednom pogriješio i napravio takvo šta da češ to ponoviti, što je i istina...
....Dok mi smrtnu ne zapale svijeću,
ja te kao prijateljicu izgubiti neču..
..dok mi svječa ne odgori,
znaj da te netko vječno voli..
...svo vrijeme provedeno sa prijateljima ne može zamjeniti baš nitko, jer s nikim se nečeš zabaviti, s nikim se nečeš nasmijati, nikome nečeš moči sve reći, kao svome najboljem prijatelju...jer prijatelji ipak znaju najbolje...oni su uvjek tu da te čuvaju od zla, da te brane..ali samo pravi prijatelj, kojeg je danas jako teško nači, je spreman takvo što učiniti..
...Hvala ti za radost, sreču i smjeh,
hvala ti za utjehu i skriveni grijeh,
hvala ti za riječ što suze briše,
jer takav prijatelj se rađa jednom i nikad više...
...svi glume da su ti netko i nešto, svi glume da im je stalo, ali onda kada odlaze ni zbogom ne kažu..svi mi griješimo, jer čovjek je rođen da griješi, ali gluposti i raznorazne sitnice nisu vrijedne toga da se prijatelji rastanu...umjesto da budemo sretni što možemo imati prijatelje koji nas vole, i koji su uvjek uz nas, nama stalno nešto ne paše, stalno nam nešto fali..ali što onda kada taj prijatelj mora otiči na drugi kontinet, u drugu državu ili ako mu se dogodi nešto i da jednostavno nestane..da se razboli, da strada, da umre..što onda..onda se kajemo cjeli život jer mu moža nismo dovljno dali, jer mu možda nismo dovoljno pokazali da nam se stalo...i baš zato dragi moji koristite vrijeme koje vam je ponuđeno, nikad nemojte odgađati nešto za sutra, jer nikad neznaš što te čeka iza ugla...
...Ako ti gorko zaplače oko, ako te netko
povrijedi duboko, ako ikad
vrisneš u snu, nazovi me
i ja bit ću tu...
...eto to bi bilo to od mene..neznam više što da napišem..e pa idem ja sad polako..hvala vam što me čitate...
pusa svima...
...kad tad nas sve pokoleba neka tuga, uvijek se uvuče u naš život baš kad ju namanje trebamo...ali tuga je uvijek uz tebe i ona te nikad neče napustiti, nikad te neče razočarati..
..i sad dok svi misle da sam ja najsretnija osoba na svijetu, jer imam ljepog, pametnog i zgodnog dečka...i sve je to istina, imam sve što poželim pa čak i osobu koju volim i osobe koje mene vole i sve je to super...ali svatko u svom životu ima svoju crnu stranu, pa tako i ja..samo što se ja trudim sakriti tu tugu i bol i pokazujem ju samo najdražim osobama...točnije samo dvijema osobama..mom najboljem frendu, najdražem braci Marinu i svojoj jako dragoj frnedici Mateji..iako puno puta pred ljudima glumim jaku osobu, nedodirljivu, ja sam zapravo jedan nježan cvijetak...jedna jako osječajna i lomljiva osoba..osoba koja je čvrsta pred drugima, ali zapravo u svojoj sobi, okružju tuge krenu suze, krenu uspomene, krene sve baš onda kad sam skrivena od svih...i iz mene izađe prava Adrijana..osoba koja je spremna uvijek svima dati sve, čak i sa najgorim neprijateljem podjelit i zadnju kap vode...iako sad kukam tu i žalim se, a ima puno ljudi koji imaju veče probleme od mene, ali jednostavno tu mogu reči sve što mislim, sve što osječam, i zašto nebi te svoje osječaje podijelila sa drugima..
...svaku večer prije spavanja bar jedna suza krene iz mene i zaustavi se negdje na obrazu, svaku večer se prijestim svih i onih ljepih i onih ružnih trenutaka..jer kad mrak padne uspomene dolaze same od sebe...u zadnje vrijeme me sve muči iako ja pokušavam nači izlaz iz tih svih problema to je nemoguče...trebaju mi osobe koje me vole, koje ja volim, točnije ne osobe nego osoba...samo jedna..on zna i tko je i što je...čak i pred njim pokušavam biti što jača, jer znam i sama da nemam nikakve koristi od jadanja drugima, od plakanja drugima...samo mi treba osoba koja me jako dobro razumije, takvu več imam samo se treba nači malo vremena...u zadnje virjeme svi primječuju da se mjenjam, da sam drugačija, svi me uvijek pitaju šta je nešto u vezi njega, i gdje god da se okrenem, uvije su tu Daliborka, Martina, Sara, osobe koje ja obožavam naprosto, i baš one su primjetile da se nešto mjenja u meni i uvijek je stalno riječ o njemu..svi me uvijeravaju u nešto što znam da istina nije, svi me uvijeravaju da smo nas dvoje stvoreni jedno za drugo, ali neznam..možda je sve ovo samo previše za mene, možda neznam dovoljno glumiti i možda se nemogu nosit sa svim ovime..jednostavno sam preslaba...
...ajme..sad je sve lakše kad sam se izjadala=)..ali eto kao što sam se nadala nadat ću se i dalje boljemu...
...eto to bi bilo to..nemam što više da kažem...osim hvala sim ljudima koju su uz mene, hvala i tebi ljubavi...i eto volim vas jubice moje, uvijek ste mi bile sve i uvijek čete to i ostati..i za kraj..volim i tebe lutko moja mala=)..
...evo jedan post posvečen mojoj sestri...zapravo moje razmišljanje i moji osječaji...
...e pa da počnem...dakle kao što ste skužili ja imam sestru..puno stariju od mene...ima več 22 godine...i kao velika večina vas, i nas dvije smo se uvijek tukle, svađale, nikad se nismo slagale..jer kao što to več biva seka je starija pa smije van, a neželi povest mene i tako...i sve je to bilo super, divno, bajno i krasno...svih tih 13 i pol godina koliko smo živile skupa...i sad ona ode...ode 300-tinjak kilometara od mene i praktički me ostavi samu..a onda kad je ona otišla, i kad sam ja shvatila da ju više neču vidit svako jutro, da joj neču moči svako večer poželjeti laku noć bilo je kasno..nje više nije bilo..i moje srce puklo je na pola..jedna polovica je uvijek sa njom..u početku se sve to činilo kao neka igra, neka glupost koja će jako brzo proči, sve se činilo kao san, ali dani su prolazili, prolazili su i mjeseci, a nje nema doma, ne vrača se više...i onda sam ja jedne ljetne večeri, uz lagani povjetarac koji je tada puhao i preljepo zvjezdano nebo sjela i razmišljala o tome koliko ja nju volim, koliko ona meni nedostaje, usprkos svim našim svađama i prepirkama sestra je sestra i nju nemože zamjeniti niti mama, niti tata, niti neka best frendica..jer je tvoja sestra uvijek uz tebe, a prjatelji dolaze, iskorištavaju i odlaze..a ona je uvijek tu...svako jutro, da ti kaže dobro jutro, svako popodne kad dolaziš iz škole da ti kaže dobar dan, svaku večer da te poljubi prije spavanja i kaže laku noč...u nju uvijek možeš imati povjerenja, ona je uvijek tu da ti pomogne, da te podrži...barem mene moja..ali kod večine je tako..i onda kad te svi napuste i svi odu ona će i u največoj bjedi biti s tobom..djelit će s tobom tvoju tugu, tvoju radost i sreču, tvoje suze...ali kada ona ode daleko od tebe, onda tek shvatiš što si izgubio...da ti je ona zapravo previše značila..ja sam svojoj seki uvijek govorila „ajme kada češ ti otič iz ove kuče, bar će biti mira..“a danas kad se sjetim svih trenutaka koje smo zajedno provele, svih nedjelja kad smo išle na misu, svih gluposti koje je čuvala i skrivala od staraca...kad se sjetim kako nam je nekad bilo ljepo, kako sam ju mogla zagrlit kad god sam to htjela, a sad sad moram čekat neke praznike, ili nešto takvo da bi ju mogla vidjet..iako se čujem sa njom i sve to, ali sms nije ništa u usporedbi kad ti znaš da je ona tu pored tebe...i mnogi mi kažu ma daj što je tebi, pa šta će ti ona..ali to nije tako..ona uvijek treba jer nitko te ne razumije bolje od nje...i kad se vidimo i kad se ajmo reč sprijateljimo dođe vrijeme za rastanak...i ja opet moram otič i reči joj zbogom na neko vrijeme..i baš onda na rastanku, kad bi najrađe ostala s njom zauvijek, a opet znam da nemogu, jer u Rijeci je moj život, u Rijeci je moja škola, tamo su moji prijatelji,pa čak sada i dečko...baš onda poteku suze, onda se opet moje srce slama, jer znam da je predamnom bar mjesec ili dva, da ju neču vidit...da ću opet tugovat i žalit za svim izgubljenim trenutcima koje sam mogla provest s njom ali nisam...
...evo mene malo...napokon..dobila sam neke inspiracije pošto će moj dragi za par dana imati rođendan...e pa da počnem..
...9.4.1992. rodila se jedan mala, preslatka beba, kojom je Zemlja dobila neprocjenjiv dar...i dok si ti plakao, svi su se smješili oko tebe...svi su bili sretni što je na svijet došlo to malo preljepo, preslatko biče po imenu Marko...i tako prolazili dani, mjeseci, godine i došao je dan kada je Bog odlučio da se nas dvoje sretnemo..iako je bilo i previše truda uloženo u to, ali ja se nadam da je sav taj trud vrijedio..i dvoje ljudi je sada postalo jedno...
...Polete li anđeli poput ptica, dotaknu li predivan osmijeh tvog lica nek ti ponesu poruku na krilima bijelim da ti sretan rođendan želim...
...eto na redu su moje želje..lol...e pa ljubavi prvo što ti želim je puno ljubavi, zdravlja, seksa, novaca...želim ti da se sve tvoje želje željenje ispune, svi snovi sanjani da postanu stvarnost, da budeš najsretniji čovijek na svijetu...jer ako netko zaslužuje sreču to si onda ti i samo ti...i mislim da bi to bilo to..
i samo za kraj..što drugo da ti kažem nego da te volim...
...Pogledaj na kalendar prolaze dani, a meni se čini da je isto ko i lani, nije isto godina ti je više, sretan rođendan zeli ti...ko ti ovo piše...
