27.01.2008. Nedjelja. Trnci me prođu kad sjetim se samo tog sunčanog dana, dana kad sam te prvi put ugledala, dana kad sam te prvi put dotaknula, dana i baš od tog dana, od tog prvog pogleda, prve riječi koje sam s tobom izmjenila, baš od tog dana sve se promijenilo! U moje srce ušao si kao stranac, ušao i ostavio trag. Trag koji ce zauvijek tamo ostati. I kada odeš iz mog života, kada mi se,opet, pretvoriš u nekog totalnog stranca, tvoj trag u mome srcu ostati će zauvijek. Baš u tom srcu, srcu koje je nekoć voljelo ludo i koje danas voli još luđe, imati ćeš uvijek jedno posebno mjesto!
Iz mog života nećeš tako lako izaći. Ušao si u njega kao nepoznanica bez riješenja ali sada, sada kad postao si dio mog života sada ti dajem svoje srce! Srce puno bolnih i naprosto nemoguče zaboravljenih i nikada oproštenih rana iz prošlosti, zato uzmi ga! Uzmi ga i kroz život svoj vodi, nosi ga sa sobom, jer mene ispunio si toplinom i nježnjošcu i ono je, neobjašnjivom kemijskom reakcijom, postalo tvoje! Ono te voli i voljet će te zauvijek! Zato ništa mi drugo ne preostaje osim moliti te da uzmeš taj mali dar od mene, jer to srce kucalo je i živjelo sve od sada samo za tebe. Ipak da nebi sav dio posla bio u tvojim rukama, ja ću se pobrinut za našu sreću, ja ću te čuvati kao kap vode na dlanu jer jedino što ne želim je izgubiti te! Nikada!
Možda se nečes moći načuditi, možda znati nečes shvatiti! Možda, možda, možda... Ipak vjerujem da čes, čitajuči ove riječi ove receniče , shvatiti koliko mi značiš u životu, znati prihvatiti činjenicu da volim te i da mi je potrebna podrška sada, sada više nego ikada! Briga me što drugi ljudi govore, što drugi ljudi nemaju svoj život nemaju svoju voljenu osobu, nemaju ovo što ja imam! Nijedna spletka, ni jedan pokušaj da nas razdvoje neče im za rukom poči jer znam da me voliš!
Dan za danom prošla već su tri mjeseca, meni tri najljepša mjeseca koje sam ikad u životu provela, a sve zahvaljujući tebi. Pala je tu i pokoja prepirka svađica, pa i pokoja urota ali prebrodili smo sve jer vjerujemo jedno drugomu! Jednostavno kao da smo si suđeni. Žao mi je što nisam prije upoznala te, mislila sam... Ma ko zna šta sam mislila... Drago mi je da si bio uporan, i što uspio si, ipak, naposlijetku natjerat me da nepišem više referate.
I za kraj što mi drugo preostaje nego zahvaliti ti na svemu što učinio si za mene, što potrošio si vrijeme, trud.. Ljubavi moja VOLIM TE najviše na svijetu!
Post je objavljen 27.04.2008. u 10:48 sati.