..evo post opet o prijateljstvu..zapravo jedna osoba mi je dala inspiraciju pa eto da napišem nešto...=)
...istina je što u naslovu piše, jer svatko će ti biti prijatelj dok se pije i veseli, dok može uživati i iskorištavati te, ali onda kada si tužan i kada ti je najteže, baš onda te ti tvoji navondi prijatelji ostave i odu svojim putem..traže nekog novog, nekog koga će opet iskoristiti...
...Prijateljstvo je krhko kao latica ruže,
za oslonac u životu prijatelji služe..
Zato smjelo kroz život gazi,
jer negdje sastrane prijatelj te pazi...
...samo i tome nekad mora doči kraja, jer uvijek će se nač netko pameta pa će reči nemoj ili će shvatiti da tvoj dugogodišnji prijatelj nije vrijedan toga da ga ti osaviš i odeš s nekim novim, s nekim za kojeg misliš da je bolji, a onda shvatiš da si zapravo jako pogriješio, onda ti bude žao, ali puno puta tada bude prekasno, jer mnogi misle ako is jednom pogriješio i napravio takvo šta da češ to ponoviti, što je i istina...
....Dok mi smrtnu ne zapale svijeću,
ja te kao prijateljicu izgubiti neču..
..dok mi svječa ne odgori,
znaj da te netko vječno voli..
...svo vrijeme provedeno sa prijateljima ne može zamjeniti baš nitko, jer s nikim se nečeš zabaviti, s nikim se nečeš nasmijati, nikome nečeš moči sve reći, kao svome najboljem prijatelju...jer prijatelji ipak znaju najbolje...oni su uvjek tu da te čuvaju od zla, da te brane..ali samo pravi prijatelj, kojeg je danas jako teško nači, je spreman takvo što učiniti..
...Hvala ti za radost, sreču i smjeh,
hvala ti za utjehu i skriveni grijeh,
hvala ti za riječ što suze briše,
jer takav prijatelj se rađa jednom i nikad više...
...svi glume da su ti netko i nešto, svi glume da im je stalo, ali onda kada odlaze ni zbogom ne kažu..svi mi griješimo, jer čovjek je rođen da griješi, ali gluposti i raznorazne sitnice nisu vrijedne toga da se prijatelji rastanu...umjesto da budemo sretni što možemo imati prijatelje koji nas vole, i koji su uvjek uz nas, nama stalno nešto ne paše, stalno nam nešto fali..ali što onda kada taj prijatelj mora otiči na drugi kontinet, u drugu državu ili ako mu se dogodi nešto i da jednostavno nestane..da se razboli, da strada, da umre..što onda..onda se kajemo cjeli život jer mu moža nismo dovljno dali, jer mu možda nismo dovoljno pokazali da nam se stalo...i baš zato dragi moji koristite vrijeme koje vam je ponuđeno, nikad nemojte odgađati nešto za sutra, jer nikad neznaš što te čeka iza ugla...
...Ako ti gorko zaplače oko, ako te netko
povrijedi duboko, ako ikad
vrisneš u snu, nazovi me
i ja bit ću tu...
...eto to bi bilo to od mene..neznam više što da napišem..e pa idem ja sad polako..hvala vam što me čitate...
pusa svima...
Post je objavljen 19.04.2008. u 11:33 sati.