|
|
by: Mawa Slatka
| ožujak, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...*odazivam se na ime*...
Adrijana
...*i još*...
pjenko
malena
kolutko
bucika
golubica
snoopy
slatkica
...*živim u*...
najlijepšem gradu Rijeci
...*volim*...
samo njega njega i njega
ljeto
more
sunce
grliti se snjim
izraziti svoje mišljenje
svugdje gurnuti svoj nosić
papati čokoladu
njegove plave okice
svoje hrčkiće
...*ne volim*...
kišu
školu
bahatost
arogantnost
razmaženost
kad me netko ne sluša
...ja i moja bubav...
...pAtRiK...
....PaJo PaTak...
...ZeKo...
...kOzLiČ...
...MiKi MaUs...
...Da je duša od papira...
..Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati
Gubili su jači, veći, na kraju se karte slažu
Ja ih nisam znao birati..
...Da je duša od papira ne bi tada bila
Za te vezana nikada
Da su suze od safira ne bi tad ni jedna
Mene dotakla...
...Ne kajem se ni zbog čega, svatko od nas križ svoj nosi
A ja nosim za nas oboje
Ostalo je malo riječi koje mogu tebi reći
Ali čemu rane dirati...
...Pola duše pola srca...
..Dobro mi izgledaš
i čini se da ozdravljaš
ma neka ti krene,
daleko od mene,
da ne znaš da propadam...
...Više me ne trebaš
kad prođeš ne pozdravljaš
a svemir je bio, u oku tvome,
to ne dam nikome...
...Na pola duše živim ja,
tu pokidat´ se nema šta
na pola srca još sam njen,
na pola umirem...
...Nemaš što vidjeti,
produži, ne zastani
u meni led, i mećave viju
i jesenje kiše liju...
...Adrijana...
...Ona ne zna da je volim
da joj pjevam, pišem pjesme
ona ne zna da se molim
da to nikad saznat' ne smije...
...Kada prođe pored mene
na trenutak stane vrijeme
ne znam kuda idem više
i sva čula me zanijeme...
...Adrijana, Adrijana
šapčem ime svakog dana
a u duši trag od rana
Adrijana, Adrijana...
..Ne bih htio da joj kradem
dio mira, dio sreče
znam da meni ne pripada
i da moja biti neče...
...Zlatne godine...
...Noč bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sječanja
tragovi kočenja na cestama
što vode do neba
a bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena
a gdje si ostala ti...
...Zlatne godine i duge sjene
pomoli se za naše vrijeme
jednu sviječu ljubavi zapali za mene...
...Hladna kiša moje noči umiva tvojim suzama
nije život posuo sa ružama sva moja sječanja
a bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti...
...Tako je to...
Samo idi gdje hočeš
ako te tako veseli i radi bez mene
sve što ti srce poželi.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija al čini mi se
više neču biti živa.
Bojim se al tako je to.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja.
Baci čašu visoko, pasče na tlo
kamen u vodu ,taknuče dno
granu u vatru izgorijet će sva
baci mene od sebe i umriječu ti ja....
Da mi je da zaboravim sve i da mi ne fališ
kada se oči zatvore.
Ti si sretan, sretna i ja biču jednom ko zna čija, čini mi se više neču biti
živa.
...ljudi nikad neznaju cjeniti ono što imaju, uvijek bi htjeli više i više...uvijek su ljubomorni što je netko možda malo sretniji od njih...a nikad ne gledaju sebe...nitko ne geda da je bolje imati jednog prijatelja, ali za kojeg znaš da mu možeš sve reč, u kojeg imaš povjerenja, nego njih deset pa da im ništa ne značiš...zašto nekim ljudima nikad nije dosta...uvijek misle da su svi oko njih sretni da nitko drugii nema problema...zašto uvijek traže ono to ne mogu imati i onda gube i ti što imaju..e ali onda ni suze neče pomoči jer jednom se griješi i onda se to nosi kroz cijeli život...
...utjehu ne traži,
jedan put se griješi...
njoj si otišao,
nek te ona tješi...
....ko je stvorio ljubav i sreču???zašto uopče postoje kad nikad nitko nije sretan, kad ljudi zavide što se netko voli, što je netko sretan...svatko zaslužuje sreču, ali svoju sreču moraš sam krojit, moraš sam upravljat njome..a ljubav???svi misle ah njoj je lako ljepa je sigurno ima puno ljudi koji ju vole, ali ako ti sam sebe ne voliš, kako če te netko drugi volit...kako netko može mislit da si ljep, da si pametan da si dobar, ako ti to sam ne misliš o sebi..dakle za sreču i ljubav je potrebno samopouzdanje..danas jako malo cura ima samopouzdanja..svi si nabijaju neke komplekse...ali nikad ne razmišljaju što če im ljepota...jer ljepota čovjeka ne dolazi iz vana, več iznutra...ovo možda glupo zvuči, ali budi ti ljep, ma najlješi na svijetu, ali tko če te volit ako si gad...nitko..zato ako si dobar u duši svi če te volit..
...teško je biti nitko i ništa
onome ko je tebi sve,
ali život ide dalje
i ne pita boli li ili ne....
...istina je da kad si se rodio da si plakao, a svi su bili sretni jer je zemlja dobila neprocinjiv dar..kad si se rodio i kiša je padala, možda si se pitao zašto, nitko ti nije znao reči, ali ja ti dajem odgovor...Bog i svi anđeli plakali su za tobom..plakali su jer su izgubili anđela..najboljeg, najljepšeg...ali živi sretno, živi tako da te svi zapamte, da te svi vole, a i onda kad te nitko nebude volio, ja sam tu...i kad dođe dan, kad dođe vrijeme za rastanak i da si zauvijek kažemo zbogom, kad dođe vrijeme da umreš, onda umri sa smješkom, a neka svi oko tebe plaču...a ja..što će biti samnom kad me ostaviš...kad odeš daleko..ja ću plakati, od suza se rastopiti, i tebe krenuti tražiti, i tražiti...i onda kad te nađem i kad shvatim da te još volim, poželim te zagrliti i više nikad ne pustiti, više nikad nikome ne dopustiti da nas rastave..
...Muškarci su snaga, muškarci su moč,
Muškarci su samo za jednu noć,
Za jednu noč i ništa više, mi smo gadure
Al nas je više!!!!
Možda je istina da muškarci nisu za ništa više osim jedne noći, ali ti..ti si neka druga priča, ti si nešto što treba čuvati i cjeniti, jer osoba kao ti rađa se jednom i nikad više...kažeš mi da me voliš, ja ti vjerujem, ali uvijek postoji riječ zbogom..ako ljubav nije dovoljno jaka, da pobijedi nečiju ljubomoru...ali uvijek i postoji ljubav, vjera, nada...ako je ljubav dovoljno jaka nitko i ništa nam neče moči stati na put...ali nas dvoje jesmo jaki i nas dvoje čemo uspjeti preči preko svih ljudi, preko svih ljubomora i izboriti se za svoje...
Nisam ti suza u oku
a ti meni jesi,
nisam ti osmjeh na licu
a stalno se pitam gdje si?
Uzalud ovo pišem,
uzalud srce pati,
ipak za tebe dišem
i volim te, shvati!!
Nikada nećeš naći oči kao moje,
Ni jedne ne čitaju tako dobro tvoje,
Ni jedne ne umiju da ti osmjeh ukradu
I kada srce gubi posljednju nadu...
Nikada nećeš naći ruke kao moje,
Ni jedne neće tako savršeno stajati uz tvoje,
Ni jedne neće znati koliko čvrsto se steže,
Kada dolazi jutro i posljednji minuti bježe...
Nikada nećeš naći usne koje ljube,
I onda kada znaju da sve ostalo gube,
Usne koje gore i kada drhte od zime,
Usne koje peku kad izgovore tvoje ime...
Nikada nećeš naći srce luđe,
Jer u svakom naći ćeš tragove tuđe,
Svako će tražiti ljubav a neće voljeti,
Ni jedno kao moje zbog tebe neće boljeti...
Nikada nećeš naći neku koja zna,
Sve tvoje tajne kao ja,
Neku koja znaće šta piješ i kako
To sam ipak ja, ne može to svako...
i za kraj par slikica iz moje skolice=)..
pusa...
...evo opet postavljam pitanje na koje nema odgovora..ali jednostavno muči me to što su ljudi oko mene nesretni...a ja to neželim..želim da svi budu sretni kao i ja sada, želim da si nađu nekog tko ih voli, tko ih zalužuje...ali uvijek mora i tuga nekog obuzeti, uvijek tuga mora uzeti nekoga k sebi..ali zašto je to tako...kakve koristi gledat nekoga kako pati, kako se muči..žašto???zašto uživati u tuđoj nesreči..svatko od nas misli da su njegovi problemi največi, da su svi drugi oko njega sretni, ali možda to ipak nije tako..puno njih prekriva tu tugu, puno njih se neželi otvoriti i pokazati svoje osejčaje, neželi dopustit da mu se pomogune..ne dopušta da se priđe njegovom srcu i razveseli...ali svatko zaslužuje biti sretan i zaslužuje imati nekog uz sebe, nekog ko ga razumije..žašto neželi dati sebi i svom srcu priliku da buse sretan, nego dopušta da tuga vlada njegovim životom...da njegov život ode u sjenu iz koje nema izlaza...zar je danas fora biti tužan ili razarati nečiju sreču..zar danas nema dobrih ljudi na ovom svijetu..žašto svi vole tugu, patnju, bol...uvijek postoji pitanje žašto..i uvijek če ostati to pitanje..ono če uvijek stajati tu, sve dok svi ljudi ne dopuste da netko nađe put do njegovog srca...
..ja sam mislila da nikad neču biti sretna nakon one tragedije, ali eto vidite da opet jesam, da se opet smijem, da opet volim..ali samo zato što sam dopustila drugom dečku da dođe do mog srca..i što mi sad fali???baš ništa..volim ga, voli i on mene..sretna sam...imam sve što poželim, ali i uz njega život je puno lakši, jer kada kraj sebe imaš osobu za koju si siguran da te voli, možeš joj sve reči, i onda kada ti je teško on je uvijek uz tebe da te zagrli da te poljubi, da ti kaže neku ljepu riječ, ali kada si sam...nema ti spasa dok ne shvatiš da tuga ne vodi nikamo, nego samo u propast..
...evo i zakraj jedna tužna pričica....jaako tužna..zapravo govori što bi sve ljudi napravili za osobu koju vole...e pa čitajte i uživajte..
Djevojka upita svog dečka: 'Da li si zaljubljen u mene?On odgovori:'Ne!'Ona ga upita:'Da li misliš da sam lijepa?'On odgovori:'Ne!' Ona ga opet upita:'Da li sam ja u tvom srcu?'On odgovori:'Ne!'Na kraju ga upita:'Da te napustim da li bi plakao za mnom?'On odgovori:'Ne!' Okrenula se veoma tužna i odlučila da ode od njega. On je na to zagrli i reče joj:'Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!! Ja mislim da nisi lijepa - JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!! Ti nisi u mom srcu-TI SI MOJE SRCE!!!Ja ne bih plakao kad bi ne ostavila - UMRO BIH!!!' Znali su se 6 mjeseci, prije nego što su prohodali, posavađali su se, ali su se i prije te svađe zbližili još više. Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i počeo plakati. Ubrzo kada je trebala ići na operaciju, kada je trebala ući u avion, nije se ni pozdavio s njom.Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga vidjela. Pitala je mamu gdje je. A ona odgovorila:'ZAR NE ZNAŠ KO TI JE DAO SRCE!!
...iako sam se puno puta razočarala u ljubav, iako sam puno puta gubila, i puno puta si rekla da više ne želim voliti, ali to je nemoguče.čovjek je stvoren da voli, ali zašto su stvoreni ljudi koji uživaju u tuđoj nesreči???zašto žele uništiti tuđi život??e pa u ovom postu govorim o sebi i o ljudima koji su oko mene..zašto nakon svega što sam prošla, i nakn bezbroj pokušaja da se ubijem i da nestanem sa ovog svijeta, zašto mi ljudi opet žele zagorčati život..sad kad sam napokon sretna..kad volim, kad znam da ga mogu zagrlit i poljubit kad god hoču, kad znam da on mene voli..žašto mi ljudi žele uništiti tu sreču..zašto su ljubomorni..svatko ko se potrudi može biti sretan...ali ja nakon svih poraza i padova, napokon volim onako kako treba, onako kako ja hoću, i sad opet mi ljudi žele stati na put..zaštoo kad sam uvijek svima dobro želila, zašto kad bi život dala za nekog...zašto ako ja mogu gledat i podnosit kako su drugi sretni a ja ne, zašto onda i svi ti drugi ne mogu..život je pun padova i uspona, pun boli i patnje, a malo sreče, ali ja ću svoju sreči krojit onako kako ja želim, i neču dopustiti više nikome da mi uništi tu sreču...
...Uvijek su mi utjehe bile tužne pjesme,
uvijek sam voljela kad voljeti ne smijem,
pa plačem i molim jer me duša boli,
pa zar uvijek moram pogrešnog da volim???
