...ljudi nikad neznaju cjeniti ono što imaju, uvijek bi htjeli više i više...uvijek su ljubomorni što je netko možda malo sretniji od njih...a nikad ne gledaju sebe...nitko ne geda da je bolje imati jednog prijatelja, ali za kojeg znaš da mu možeš sve reč, u kojeg imaš povjerenja, nego njih deset pa da im ništa ne značiš...zašto nekim ljudima nikad nije dosta...uvijek misle da su svi oko njih sretni da nitko drugii nema problema...zašto uvijek traže ono to ne mogu imati i onda gube i ti što imaju..e ali onda ni suze neče pomoči jer jednom se griješi i onda se to nosi kroz cijeli život...
...utjehu ne traži,
jedan put se griješi...
njoj si otišao,
nek te ona tješi...
....ko je stvorio ljubav i sreču???zašto uopče postoje kad nikad nitko nije sretan, kad ljudi zavide što se netko voli, što je netko sretan...svatko zaslužuje sreču, ali svoju sreču moraš sam krojit, moraš sam upravljat njome..a ljubav???svi misle ah njoj je lako ljepa je sigurno ima puno ljudi koji ju vole, ali ako ti sam sebe ne voliš, kako če te netko drugi volit...kako netko može mislit da si ljep, da si pametan da si dobar, ako ti to sam ne misliš o sebi..dakle za sreču i ljubav je potrebno samopouzdanje..danas jako malo cura ima samopouzdanja..svi si nabijaju neke komplekse...ali nikad ne razmišljaju što če im ljepota...jer ljepota čovjeka ne dolazi iz vana, več iznutra...ovo možda glupo zvuči, ali budi ti ljep, ma najlješi na svijetu, ali tko če te volit ako si gad...nitko..zato ako si dobar u duši svi če te volit..
...teško je biti nitko i ništa
onome ko je tebi sve,
ali život ide dalje
i ne pita boli li ili ne....
Post je objavljen 25.03.2008. u 15:11 sati.