ZADARSKE CURE VOLE MOBITEL...

............I pitaju se...pa dobro gdje si ti ?

GIRL IN RED....

Zadar..... pun lijepih djevojaka..... jedna od njih.....

CKR

Cjelovita kurikularna reforma: DIVNO ! KONAČNO !
Ali......
Kao i obično postoji ALI !
Ne želim ulaziti o ono što piše na tisuću stranica ali želim naglasiti da bi se uz "ono što i kako te na koji se način uči i kako se vrednuje" mora paralelno raditi i ovo:
1. stvoriti iste uvjete u svim školama Hrvatske;
2. educirati učitelje ( kada ? za vrijeme godišnjih odmora ?! );
3. u svim domaćinstvima Hrvatske uvesti internet i opremiti kućanstva računalima ( u ovoj našoj zemlji "znanja" mnoga djeca još nemaju računalo a kamoli internet a 90 % CKR svodi se na informatičku tehnologiju );
4.učitelj u školi mora biti punih osam sati te mu zbog toga u školi treba osigurati prostor gdje će pripremati i završavati određene projekte;
5. konačno i plaćom "staviti" učitelje tamo gdje im je mjesto - u središte društvenih zbivanja;
6. omogućiti ravnateljima da se učitelje nagrađuju odnosno da se naprave kriteriji koji bi omogućavali da dobri učitelji imaju bolje plaće od onih koji su u školi samo zbog toga jer im osigurava sigurno radno mjesto;
7. najvjerojatnije jedino u školstvu knjižničari i stručni suradnici imaju šestosatno ( 6 ! ) radno vrijeme a računa se kao osmosatno dok istovremeno najodgovornija osoba u školi ( ravnatelj ) mora odraditi punih osam sati koji gotovo svakodnevno dođu do 10 i više sati;
8. ravnateljima omogučiti da mogu predavati u razredima svoje predmete, barem 2 do 4 sata tjedno,
9. i tako bi mogao nabrajati u nedogled.......

Kopački rit i ja....

Područje Parka prirode Kopački rit nalazi se na sjeveroistoku Republike Hrvatske, odnosno dio je geografskog područja Istočne Hrvatske. Zauzima jugoistočni dio Baranje, prirodno najbolje izdvojene cjeline u okviru Istočne Hrvatske, koja se prostire između Drave, Dunava i granice s Mađarskom.
Reljef područja Kopačkog rita je rezultat rada vode, kako same rijeke, tako i poplavnih voda koje plave područje.
Rijeke u svom živom toku stvaraju sprudove i otoke – ade – te rukavce koje ovdje zovu „dunavac“ ili „stara Drava“.

Unatoč svim problemima koji se javljaju za posjetitelje se, osim kulturološkog sadržaja, pripremaju i drugi razni sadržaji – od seoskog do rekreacijskog i izletničkog turizma kao što su: Putovanje kroz „srce“ močvare ( od posebnog zoološkog rezervata – vožnje brodićem na Sakadaškom jezeru – do Kopačkog jezera gdje obitavaju velike kolonije ptica – Hulovski kanal do Dunava – Dunavom i Dravom do Osijeka ); Promatranje ptica ( eng. bird watching ovisno o sezoni, u pojedinim mjesecima može se vidjeti 50 do 90 vrsta. Najviše je vrsta u svibnju i listopadu tijekom proljetne i jesenske seobe ptica. Tijekom listopada organizira se, već tradicionalno, takozvani međunarodni festival ptica European Birdwatch u zajedničkoj organizaciji javne ustanove i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode );

Još su zaista zanimljivi -Dvorci Kopačkog rita;c) Etnoselo Tikveš (Tikveš je naselje ili pustara u općini Bilje na 19 kilometara od Bilja. Nalazi u središtu sjevernog dijela Parka prirode u blizini crpne postaje Tikveš na Vemeljskom Dunavcu. Od kraja 19. stoljeća u pod nazivom Tökös pustara u sastavu je naselja Vardarac, a 1914. godine ima 19. stanovnika. Kao samostalno naselje se u popisima stanovništva prvi put spominje 1948. godine sa 153 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u naselju je stanovalo 73 stanovnika, a danas broji samo 29 stanovnika u 12 kućanstava. Nastalo je izgradnjom niza samostojećih prizemnih građevina obodno uz prometnicu; Etnosusreti – svake se godine u Bilju početkom jeseni održavaju etnosusreti „Zajednička baština“ – tijekom manifestacije lokalno stanovništvo izlaže svoje domaće proizvode: tradicionalne alate, razne rukotvorine i ostale suvenire te jedan od oblika turističke ponude u sklopu koje zainteresirani posjetitelji imaju mogućnost kroz leću svog objektiva promatrati pticu ili drugu životinju.

KONCERT UČITELJA_ fotke

veseli što je odlično odrađen....

4 m....

korny rasturila....

3 m....

naš Bačo i klarinet....

Od Krapine do Skadarskog jezera _ kraj

Ovim je došao kraj puta. Malo ću se odmoriti i krenuti kući. Moram kazati da je to bilo pet dana uživanja u nedirnutoj prirodi, lijepim mostovima, bogatoj povijesno-kulturnoj baštini, ljubaznim i gostoljubivim ljudima koji su s ponosom pričali o svom kraju.
Molim vas samo jedno – nemojte me držati za riječ, najvjerojatnije sam negdje pogriješio u nekoj brojki, u nekom kilometru, u nekoj godini, u nekoj površini, dubini, daljini jer sve što sam iznio je preneseno iz priča domicilnih stanovnika te iz mog tada trenutnog dojma.
Vremenom, ako je potrebno, potražiti ću prave podatke, iako sam uvjerenja da su i ovi približni, i napisati ih nekom drugom prilikom.
Pozdravljam i rastajem se sa Skadarskim jezerom.
Bacim čeznutljiv pogled, sjedam u svoju „Daciu Stepway“ i krećem prema Hrvatskoj.
Na putu koji je ispred mene, a iznosi oko 800 kilometara, srećom ima dobrih ljudi koji su me pozvali da svratim kod njih dok se oni „brčkaju“ u našem lijepom plavom Jadranu.
Zato hvala Martini i Jurici ( odlična vam je kava ); Nataliji, Niki i Miljenku (hvala na dobroj klopi ) te Ljubici i Ivi ( ugodno druženje uz priču, piće i hranu ).
Na žalost nisam stigao posjetiti Gordanu i Melitu – nije se bilo više para.
Ostalo je tek toliko da se dođe do Krapine.
Kako sam se približavao svom gradu kroz glavu mi je prošla samo jedna misao: „ Svugdje je lijepo, ali je najljepše u Krapini !“

Od Krapine do Skadarskog jezera _ 6. dio

Vrijeme je da se krene prema konačnom cilju – Virpazaru i Skadarskom jezeru. Iza mene je dosta kilometara i ostalo mi je samo još dvadesetak ili manje da dođem do Virpazara.
Cesta uobičajena, uska sa puno nepreglednih zavoja s tim da na ovom potezu od Rijeke Crnojevića do Virpazara ima dosta stajališta pa ako ste zaljubljenik u prirodu i fotografiju možete učiniti prekrasne „fotke“.
Vama ostavljam na procjenu da li sam ja koji put stao na ugibalištu ?!
Evo me u Virpazaru i prvo što primjećujem, Ana znam da si pogodila, je most koji povezuje grad.
No, prije negoli se pozabavim mostom i fotografiranjem te traženjem podataka o gradu moram naći smještaj.
Treba se negdje prespavati.
Odlazim do turističkog ureda gdje ljubazna djevojka odgovara da ne zna da li ima slobodnih soba te da ona kao zaposlenik ureda ne smije nikog „gurati“.
Istovremeno mi u ruke gurne malu brošuru i tiho kaže: „Otiđite u Virpub, tamo su vam sobe dobre i jeftine“.
Toliko o „(ne)guranju“.
U „Virpubu“prava irska atmosfera. Irska glazba. Na šanku se „smiješi“ irski whiskey, crno pivo i ostale irske potrepštine a ljubazni konobar me odvodi do sobe ( super – kao u hotelu ) i naplaćuje „smiješnih“ 10 eura a uz to još imam i besplatno piće po svom izboru. Popio sam irsku kavu.
Uzimam fotoaparat i vraćam se mostu.

Virpazar se prvi puta spominje 1242. godine u povelji kralja Vladislava vranjinskom manastiru, a smjestio se na samom ušću rijeka Orasotice i Crmnice koje čine Virsticu. Mali gradić, uostalom kao i svi u Crnoj Gori izuzimajući Podgoricu i Nikšić koji su za crnogorske prilike velegradovi, neraskidivo je povezan sa Skadarskim jezerom na čijim se obalama i nalazi.

Okružen je visokim planinama pa se dobiva dojam da je još manji.
Ono što se ne vidi odmah, većina nas je fascinirana jezerom i nešto manje planinama jer se ionako preko njih dolazi do Virpazara, je zaleđe grada.
Zaleđe je izuzetno pitomo gdje dominiraju nasadi vinograda ( najpoznatije „Crmničko vino“ ), a koliki značaj imaju vinogradi i proizvodnja vina najbolje govori podatak da se sredinom prosinca redovito održava „Festival vina i ukljeve“ koji okuplja najbolje vinogradare i podrumare ovog kraja.
Stanovnici grada svoje mjesto nazivaju Vir, po mjestu gdje voda stvara vir, ali zbog snažnog razvoja trgovine za vrijeme vladike Petra I Vir je postao jaki trgovački centar, odnosno „pazarište“. Vjeruje se da je zato i dobio novo ime Virpazar.
Čitav ovaj prostor ( od Rijeke Crnojevića do Virpazara ) pripada Nacionalnom parku Skadarsko jezero koje je i najveće slatkovodno jezero u ovom dijelu Europe.
Nacionalni park Skadarsko jezero obuhvaća 40.000 ha, od čega 391 km2 pripada Crnoj Gori.
Ime je dobilo po gradu Skadru ( alb. Shkoder ) koji se nalazi u sjevernoj Albaniji.
Skadarsko jezero je okruženo visokim crnogorskim planinama Lovc
enom, Sutormanom, Rumijom i Tarabošom na južnoj strani, a ono se nalazi na samo 5 metara nadmorske visine.
Nije previše duboko, kao npr. Pivsko, jer ovdje je prosječna dubina 5 metara a maksimalna 8,3 metra. Kada sam kod brojaka da spomenem i dužinu obale Skadarskog jezera: iznosi 168 kilometara, a čak 110,5 pripada Crnoj gori dok Albaniji pripada 57,5 kilometara obale.
Skadarsko jezero je jedno od najvec
ih jezera u Evropi, posebno kada je nivo vode visok, sadrži 40 različitih vrsta ribe, 280 vrsta ptica od kojih je najpoznatija "Bijeli Pelikan". Kada govorim o ovim prirodnim ljepotama, teško je pronaći riječi, koje bi opisale cijelo bogatstvo koje krije ovo jezero. Mnogo je razloga zbog kojih ga vrijedi posjetiti, zbog njegove prirodne ljepote, dodao bih, i izuzetno ljubaznih stanovnika.
Da bi ste doživjeli njegovu prirodnu ljepotu, jedan od najboljih prijedloga je i samo krstarenje. Tijekom krstarenja ( hvala Leo na preporuci za Zlatana ) imate priliku uživati u oazama netaknute prirode, a za sve entuzijaste prirodnih ljepota izdvajam: ribolov na jezeru i promatranje ptica.
Skadarsko jezero se snabdijeva vodom iz rijeka, izvora i podzemnih voda, te je, putem rijeke Bojane, povezano sa Jadranskim morem.
Njegovo slijevno područje pokriva površinu od gotovo 5.500 kvadratnih kilometara – uglavnom na teritoriji Crne Gore.
Jedna od glavnih karakteristika Skadarskog jezera su sezonske oscilacije nivoa vode zbog dotoka iz rijeke Morače, a u kombinaciji sa ograničenim kapacitetom rijeke Bojane da ispusti vodu u Jadransko more.
Skadarsko jezero je jedno od posljednjih staništa u kojem se gnijezde mnoge vrste ptica, a od kojih su pelikani odabrani kao simbol jezera.
Crnogorski dio Skadarskog jezera i njegovo okolno područje proglašeni su Nacionalnim parkom 1983. godine, dobili su status važnog područja za ptice 1989. godine, dok su 1996. godine stavljeni na Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Albanski dio je dobio status prirodnog rezervata te je također stavljen na listu močvara od međunarodnog značaja 2005. godine.

Od Krapine do Skadarskog jezera _ 5. dio

Izlazim iz Cetinje bez problema. Nema gužve. Uključujem se na glavnu prometnicu i polako vozim, ne daj Bože da opet sretnem onog policajca diva, do putokaza koji me usmjerava prema Rijeci Crnojevića.
Ulazim na cestu i odmah na samom početku vidim što me čeka. Oprezna i spora vožnja jer cesta je sve negoli cesta koja bi trebala biti sigurna da Vas usmjeri do cilja.
Uska. Nepregledni zavoji. Pogled kroz suvozačev prozor zastrašujući. Ona cesta koja vodi od Šćepan polja do Plužina je autoput u usporedbi sa ovom.
Kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao – samo da nitko ne naiđe iz suprotnog pravca.
Ma, mimoišli bismo se mi, ali kako ?
Uz mnogo truda i, vjerujte, straha !
Nisam mogao vjerovati kada sam nakon jednog zavoja „naletio“ na štand. Čovjek mirno sjedi i prodaje rakiju, med i razne suvenire. Pitao sam se dali netko stane jer to je na ovoj cesti opasna radnja i istovremeno znači zastoj prometa.
Zato nisam ništa pitao već sam samo produžio dalje uz jedan pozdrav rukom i kako god izgledala opasna vožnja, ili se to meni samo činilo, cijeli kraj kojim sam prolazio do Rijeke Crnojevića je prekrasna nedirnuta priroda sa gustom i lijepom šumom.
Zaista prostor za zaljubljenike u pravu prirodu.
Uz još nekoliko divljenja prirodi stižem i do Rijeke Crnojevića. To je malo naselje, na obali istoimene rijeke.
Na ulazu u Rijeku Crnojevića nalazi se kameni most, poznat pod imenom “Danilov most”.

Podigao ga je knez Danilo 1853.godine u spomen svoga oca Stanka Petrovića. Uz most je na lijevoj obali rijeke podigao i jednu jednokatnu kuću poznatu pod imenom „Mostina“. Baš dan prije mog dolaska u ovo mjesto održana je 3D prezentacija vezana uz most sa željom da Danilov most postane pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska kulturno-povijesna baština.
Ova stara kuća očuvana je do danas i zadržala je svoje ime, postavši prepoznatljiv simbol ovog kraja.
U samom mjestu očuvani su ostaci povijesnih građevina iz vremena Ivana Crnojevića kao što su podrumska prostorija jedne davno porušene zgrade, koja se vezuje za rad tzv. Obodske štamparije, gdje je štampana prva ćirilična knjiga „Oktoih prvoglasnik“ 1494.godine.
Također, na ovom području je otvorena prva ljekarna u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja.
Rijeka Crnojevića tijekom 19. i početkom 20. stoljeća bila je najveća crnogorska luka i vodeći trgovački centar. Na riječkom trgovištu trgovali su ljudi raznih vjera i nacija i prodavala se roba iz svih krajeva Crne Gore. Posebno cijenjen proizvod ovog kraja bila je suha ukljeva, riba za one koji ne znaju, zbog svoje unikatnosti i izuzetnog ukusa, veoma tražena i na talijanskim jelovnicima i plaćana zlatom od strane talijanskih trgovaca.
Danas je i nema previše.
Najstariji sačuvani objekt u Rijeci Crnojevića je kuća Svetog Petra čijom je izgradnjom započelo formiranje urbanog izgleda naselja i posebno nešto kasnije formiranog uličnog niza. U kući je 1873. godine radila pilana, tako da se može reći da ona predstavlja i prvi industrijski objekt.
Malo pitoreskno naselje kojim, ipak, dominira rijeka koja je uostalom udahnula život ovom lijepom naselju.
U onom neobveznom razgovoru sa Milicom i Mašom spomenule su mi da je uz nastanak rijeke Rijeke Crnojevića postoji legenda.
Što drugo napraviti negoli u potragu za domicilnim stanovnikom koji o tome nešto zna. Bio sam sreće, već nakon nekoliko upita svi su me uputili k Radmili Novakovoj ali ću morati pričekati jer ona trenutno nije u Rijeci rekoše mi ljubazno domaćini.
Ništa strašno – naoružah se strpljenjem, sjednem u kafić „Mostina“, naručim kavu i čekam.
Nakon, bome, dobrog sata čekanja pojavi se Radmila Novakova – tipična Crnogorka, kakve sam znao viđati na slikama u knjigama, otprilike šezdesetih godina, crna marama na glavi ispod koje viri kosa spletena u pletenice, naborana lica na kojem se vide brige koje je ili riješila ili ih rješava, žuljevite ruke koje vrlo rijetko drže nešto lagano u njima, ali zato crne oči pune bistrine, prodornog pogleda, upita i inteligencije.
Tako sam ja sa divnom gospođom, koja je ujedno i duhovita te sve pokušava prebaciti na šalu, proveo dobrih tri sata a ona je pričala o Rijeci, o legendi, o Ivanu Crnojeviću.
Iz svake njezine riječi, pogleda,pojašnjavanja osjetila se velika ljubav prema mjestu i rijeci na kojoj ona provodi svoj život.
Pokušati ću prepričati legendu jer Radmilina priča bi zauzela previše prostora te se nadam da neću nešto važno ispustiti.
„Kako legenda kaže, Ivan Crnojević dođe jednom u lov u mjesto Obod. Tražeći plijen, Ivan sa svojom svitom i lovcima naiđe na neku pećinu, i kada je prišao ulazu, iz pećine izađe ogroman divlji jarac.
Svi okupljeni lovci, pa i sam vladar Ivan, bijahu iznenađeni veličinom divljeg jarca, koji bješe nešto do tad neviđeno.
Uz to, jarac je bio potpuno mokar i krenuo je da stresa vodu sa sebe.
Tada lovci krenuše u potjeru za njim i na kraju uspiju da ubiju gorostasnog jarca.
U tom momentu, pećina iz koje je izašao jarac, poče da tutnji potmulom bukom, i iz nje provali bujica, koja umalo ne potopi lovce i vladarevu svitu.
Od tog doba, pa sve do danas, iz pećine izvire rijeka, u narodu nazvana Rijeka Crnojevića.
Znači početak priče o Rijeci Crnojevića povezuje se uz vladara Zete, Ivana Crnojevića (1465–1490), koji je da bi izbjegao Tursku vojsku na Obodu podigao utvrđenje i manastir, čija je crkva posvećena Svetom Nikoli.
Tu je prenio svoju prijestolnicu sa tvrđave Žabljak, a manastir je postao sjedište zetske Mitropolije.
Lijepa legenda, kao i sve legende, da bi čovjek zaželio da je bilo baš tako kako one govori.
Geografski gledano, „legenda“ bi zvučala ovako: Ova rijeka, koja počinje kao jako vrelo ispod Obodske stijene, nakon 13 kilometara dugog toka, koji vijuga kroz brda i pravi brojne otoke, svoj put završava u vodama Skadarskog jezera.
Rijeka Crnojevića je posebna, ne samo u Crnoj Gori već i u svjetskim razmjerima po činjenici da je plovna posle samo kilometar riječnog toka.

Rijeka Crnojevića, zajedno sa istoimenim mjestom na njenoj obali, jedan je od povijesno najznamenitijih područja u Crnoj Gori.
Ljepote ove rijeke i naselja na njenoj obali, stoljetna su inspiracija umjetnika koji su dolazili u ove krajeve – riječi su Radmile Novakove.

MOJ OMILJENI KAFIĆ

..... uvijek veselo......

...... i dok piješ kavu najbolju uzagorju možeš nešto i naučiti iz povijesti.........