Od Krapine do Skadarskog jezera _ kraj

Ovim je došao kraj puta. Malo ću se odmoriti i krenuti kući. Moram kazati da je to bilo pet dana uživanja u nedirnutoj prirodi, lijepim mostovima, bogatoj povijesno-kulturnoj baštini, ljubaznim i gostoljubivim ljudima koji su s ponosom pričali o svom kraju.
Molim vas samo jedno – nemojte me držati za riječ, najvjerojatnije sam negdje pogriješio u nekoj brojki, u nekom kilometru, u nekoj godini, u nekoj površini, dubini, daljini jer sve što sam iznio je preneseno iz priča domicilnih stanovnika te iz mog tada trenutnog dojma.
Vremenom, ako je potrebno, potražiti ću prave podatke, iako sam uvjerenja da su i ovi približni, i napisati ih nekom drugom prilikom.
Pozdravljam i rastajem se sa Skadarskim jezerom.
Bacim čeznutljiv pogled, sjedam u svoju „Daciu Stepway“ i krećem prema Hrvatskoj.
Na putu koji je ispred mene, a iznosi oko 800 kilometara, srećom ima dobrih ljudi koji su me pozvali da svratim kod njih dok se oni „brčkaju“ u našem lijepom plavom Jadranu.
Zato hvala Martini i Jurici ( odlična vam je kava ); Nataliji, Niki i Miljenku (hvala na dobroj klopi ) te Ljubici i Ivi ( ugodno druženje uz priču, piće i hranu ).
Na žalost nisam stigao posjetiti Gordanu i Melitu – nije se bilo više para.
Ostalo je tek toliko da se dođe do Krapine.
Kako sam se približavao svom gradu kroz glavu mi je prošla samo jedna misao: „ Svugdje je lijepo, ali je najljepše u Krapini !“