Danas je preminuo, nakon dugog i plodonosnog života, moj veliki prijatelj u životu, pseudonimom Barry. Njemački ovčar koji je svojom nesebičnom ljubavi i brigom pratio mene na putu djetinjstva, biće koje je Bog poslao da me grije tijekom uzbuna u Zagrebu dok sam bio dijete, i koje Je poslao da me prati u mojim traganjima za istinom u životu, a koja nisu uvijek bila radosna.




Dok čitam zapis Svetog Pavla, nad kojim bi se mnogi trebali zamisliti, osjećam jednu čistu i jednostavnu....

(19) Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: (20) stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. (21) Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. (22) Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. (23) Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (24) Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? (25) Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. (26) Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. (27) A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
Poslanica Svetog Pavla Rimljanima 8:19-8:27

....nadu.

I ne pitajte me što mislim da sam učinio, niti što sam trebao učiniti. Kada ste vjernik, zapravo imate odgovore na neka pitanja ali imate i novih.

Možda jedino što imamo je vjera i nada. Bez ljubavi, ničemu ne vjerujemo i nemamo se čemu nadati. S ljubavlju, imamo sve što trebamo u svim svemirima koji postoje.

Bila je velika radost, privilegija, sreća i milost služiti s tobom, ljubljeni moj Barry....

Gdje jesi, bori se protiv zla kao što si se borio i dok si odganjao moje strahove svojim krznom.

Uspijeti ćemo, idemo dalje prkosno....

Preživjet ćemo te, živote....

Ako niste znali, trenutno sam prilično zauzet jednom radionicom o dokumentiranju podataka. Prilično mi je zabavno, radi se o različitim pristupima povijesnog bilježenja na primjeru dana kada je umro Josip Broz Tito.



Fora je u tome da na različite načine možete pristupiti velikim povijesnim zbivanjima. Tipa, na dan kada je Tito umro, što ste imali za ručak? Ako ste bili politički zatvorenik, možda ste upamtili taj obrok upravo zato što je vaš "tamničar" preminuo. Ako ste bili pobornik režima, možda ste ostali gladni taj dan radi suza....

S druge strane, na povijesnom nivou, kakva je bila situacija na Bliskom Istoku tog dana? Je li bilo ikakve reakcije na smrt Josipa Broza Tita?

U svakom slučaju, imat ćete prilike pristupiti nekim instalacijama koje sam sklepao ovaj tjedan. Detalje ću objaviti kasnije, a sada vas pozivam sutra na tajanstveni film u 20 h u MM centru. Za one koji ne znaju, MM se nalazi iza ITD-a, par metara od stražnje strane Paviljona ( s desna ). Znate, SC, pored pruge, tamo iza studentske menze.

Koji ćemo film gledati? E, u tome je štos. Gledat ćemo jedan duži i par kraćih filmova Alexandera Klugea, kod nas prilično nepoznatog njemačkog redatelja i pisca. Kluge je sudjelovao u snimanju dokumentarnog filma "Njemačka ujesen" ( 1977 ) zajedno s Fassbinderom, a koji je tematizirao društvene kontroverze nakon jednog terorističkog napada radikalnih ljevičara. Bila je prilično čudna situacija jer se NJemačka našla pred doslovce antigonskom raspravom. Teroristi su u zatvoru počinili samoubojstvo i mnogi su Njemci zahtijevali da se njihova tijela ne pokopaju na Njemačkom tlu- što je dovelo do prilično čudnih društvenih fenomena koji su počeli tematizirati demokraciju, terorizam, lijeve politike i njihove provedbe.

Ali nećemo gledati taj film već Klugeov "Die Artisten in der Zirkuskuppel: ratlos" što bi doslovno mogli prevesti kao "Umjetnik u Cirkuskom Krugu, zbunjen". Ako bude interesa, bit će i projekcija kojeg kratkog filma.

Meni se Kluge ovih par dana jako dopao. Ovaj film nisam gledao ali dosad mi nije bilo žao pratiti ga. Njegov film "Elektro-smaknuće jednog slona" me fakat oborio- radi se o kratkom filmu u kojem se bilježi gotovo stoljeće star isječak stvarnog usmrćivanja slona koji je u napadu bijesa ubio 3 čuvara u kavezu. Životinju su ubili tako što su lance na nogama spojili na struju. Dok ovo zvuči morbidno, isječak je tako star i oštećen da tek kada vam Kluge objasni što film prikazuje možete pratiti obrise i sjene. Tada Kluge prikazuje danas slonove kako se igraju s djecom i skaču na sve strane u povorkama.

Kluge danas radi kratke filmove sa sjim kolegom, inače glumcem. Radi se o izmišljenim kontroverznim osobama koje razgovaraju s redateljem, a koje glumac improvizira u razgovoru. Ovdje, kao, "pod vodom" razgovara s nekakvim roniocem. Inače su jako smiješni, ali nažalost ovdje nema titlova.



Eh, da, sutra će biti titlovi na engleskom.

Pozdrav!

Šteta što sam Hrvat. Zezaju me Talijani. Ali volio bih biti Talijan, ipak su Europska Unija. Jer da sam Europska Unija, zezali bi me Švicarci. A to je ipak san svakog Hrvata.

Akademija Dramske Umjetnosti u Zagrebu ( Trg Maršala Tita 5 ) ima glumačke ispite. Ako niste znali, ovo su ispiti otvorenog tipa koje potpuno besplatno možete posjetiti.

Nisam uspio saznati koji se tekstovi igraju, ali ako ste u prolazu, možete navratiti....



SIJEČANJ 2008.

ODSJEK GLUME
ISPITI GLUME
Svi ispiti II, III i IV godine počinju u 19.30 sati
23.01. - KLASA PERKOVIĆ 1
24.01. - KLASA PERKOVIĆ 2


27.01. - KLASA BALETIĆ
29.01. - KLASA BREŠAN


28.01. - 17.00 sati - SCENSKI GOVOR / Svrtan - pozornica
29.01. - 12.00 satI - SCENSKI POKRET /Sesardić - soba 103
30.01. - 17.00 sati - GLUMA I. godina /Ševo, Hrs, Bukvić - soba 103

--------------------------------------------------------------------------------

VELJAČA 2008.

ODSJEK GLUME
01.02. 19.30 SATI - KLASA PRICA
02.02. 19.30 SATI - KLASA BULJAN
06.02. 19.30 SATI - KLASA MUNITIĆ
07.02. 19.30 SATI - KLASA BALETIĆ

Danas se diljem svijeta slavi Dan Martina Luthera Kinga, baptističkog svećenika crne boje kože koji se borio za ravnopravnost rasa i naroda u svijetu.



Tisuće ljudi pridružilo se njegovom pokretu za pravdom, mnogi i iz Katoličke Crkve. Kada je doktor King ubijen u atentatu, postao je mučenikom ideala za koje se borio. Njegova pobjeda nad rasizmom i primitivizmom valjda i nije mogla drukčije završiti.

Usprkos njegovim postignućima, i danas postoje mnoge predrasude i problemi u prihvaćanju drukčijeg. Iako su mnogi problemi riješeni, pojavili su se drugi. Prije par mjeseci američki jesportski kolumnist Jason Whitlock, inače crnac, javno osudio hip hop kulturu nazvavši je novim Ku Klux Klanom. Prema njemu,tisuće mladih crnaca je na ulicama, zatrovano drogama i okršajima bandi- a sve radi načina života kojeg zagovaraju zvijezde ove glazbe. Umjesto da se obrazuju i postignu nešto u životu, propadaju kao što su bjelački ekstremisti željeli prije par desetljeća. Propuštaju priliku za koju su se mladi crnci borili tada, suočeni s korumpiranosti i predrasudama sustava protiv kojeg su prosvjedovali.

Problemi manjina uvijek su bili problemi većine- možda je ovo i King shvatio. U svijetu Interneta i broadbanda možda je i više nego potrebno shvatiti da je najvažniji- čovjek.

Kolumnu Whitlocka možete pročitati ovdje

Dramaturgija. Diploma. Slične riječi. Nažalost, ne jedna pored druge.

Iako nema nadčovječnu snagu kao ja, moj dekan Ivanda navodno je nabio Božidara Alića na snimanju "Ponosa Ratkjevih" ( čini se da će od sad biti sve samo ne ponosni ). Alić, navodno, nije želio snimati bez svojeg "sretnog remena" od kojeg se ne odvaja još od mature. Tada je Ivanda skočio iz svojeg redateljskog stolca i pokazao na svoj trbuh uz riječi "Evo ti ga ovdje, uzmi si ga!" Na ovo se grof Ratkaj zaletio kroz statiste u želji da fizički ošteti velecijenjenog dekana.

Nakon žestoke tuče koja je nanijela golemu materijalnu štetu ( Ivanda je navodno Alića mlatio scenografijom ) grof Ratkaj je izvukao deblji kraj. Odveden je u traumatološku bolnicu u kojoj su mu kirurškim zahvatom ipak izvukli komad kartonskog zida kojeg mu je dekan zabio u kuk.

Do daljnjega je obustavljeno snimanje sapunice, dok se jadni glumac ne oporavi ( i dobije svoj sretni remen nazad ).

Dodatak 1:
Znate kako se na engleskom zove štakor iz Zagorja?
Ratkaj.

Dodatak 2:
Ako nakon ovog posta ne diplomiram, stvarno ću morati biti nezaposlen bez faksa.

Web "Hrvatske Akademske Udruge" dobio je super remake. Valjda najbolja novost je što možete slušati Nedjeljne propovijedi jednog od vodećih Katoličkih intelektualaca Hrvatske- Don Ivana Grubišića, kao i njegove tribine.

Ako i niste vjernik, vjerojatno ste čuli za ovog velikog čovjeka koji hrabro navješćuje Božju Riječ, čak i kad treba radi Nje prokazati probleme u Crkvi u Hrvata. U svakom slučaju, barem malo proučite ovaj web.

Danas, ako nemate namjeru priznati da ste peder ili skinuti se gol vjerojatno ne možete niti doći do medijskog prostora. Činjenica da već gotovo dva mjeseca Akademije u Osijeku i Splitu prosvjeduju radi neadekvatne nastave nije interesantna medijima možda je dokaz da šezdesetosmu više nećemo doživjeti.

U svakom slučaju, ovo je već mjesec dana aktualno:

Ako ćete ikada slati svoj tekst na natječaj «Marina Držića» nemojte pratiti moj primjer. Problem kod tog natječaja je što se zna kad otprilike Ministarstvo Kulture raspiše sezonu lova, ali mediji rijetko kad puknu to na vrata da se deklarirane lijenčine poput mene drznu pripremiti svoje tekstove.

Evo, prije par dana sam sasvim slučajno skočio do weba ministarstva i doznao da je deadline bio sedmi siječanj, tj. jučer. Nitko sretniji od mene- puna mi je ladica genijalnih tekstova. Naravno, treba ih skratiti, ispraviti pravopisne greške, izbrisati ime ako je natječaj anoniman ili ga dodati ako nije, page numbers, margine itd....

Prvo sam htio poslati jedan svoj tekst čiji prototip imam još od prošle godine. Tada sam «Držića» popušio jer ništa nisam poslao. Imao sam poteškoću što sam imao lik Splićanke čiji sam tekst morao «podalmatiničaniti» tj. dati ga nekoj stručnjakinji za moderni Splitski. Ja sam ipak pod Sljemenom i ćakula mi nije jača strana. I ništa, dam ja taj tekst nekolicini mojih frendica i frendičinih frendica da svaka uzme par strana i prevedu Splićanku s amaterskog na profesionalni primorski. Nažalost, nisu sve stigle i nisam htio riskirati. Poslao sam svoju povijesnu drametinu koju sam pisao za Akademiju i s kojom sam bio generalno zadovoljan. Skratio sam je- od 79 strana došao sam na 55 i stvar je funkcionirala. Jedino se bojim da sam možda negdje izbacio neku didaskaliju koja bi s tehničke strane trebala uputiti čitatelja na neku akciju ( tipa, brišete dio razgovora u kojem je didaskalija da lik sjedne, pa kasnije čitatelj ne zna kada je lik sjeo ). Ovo nije velika greška, ali volio bih da, ako već drama ide, bude tehnički na mjestu.

Nakon dva dana kraćenja, idem ja to sprintat. E, sad- s laptopa na veliki kompjuter nije bed inače. Ali soba s velikim kompjuterom ( na kojem je printer ) prepuna je ukrasnog papira jer smo tamo pakirali darove. Iščupam ja kućište, ubacim printer i hajde, printaj.

Printeri se dijele na jeftine i skupe za dramaturge. Ako imate para, kupite skup, ako nemate, imate jeftin. Sredina ne postoji. Printer kojeg ste više platili možete pustiti da isprinta svih 150 strana u deset minuta ( 3 primjerka teksta ), i za to vrijeme možete raditi nešto drugo. Jeftini printer, kojeg ja imam, traži od vas da printate 50 po 50 strana jer inače počne gužvati štampano u pretincu. Otprilike svakih petnaest se zaglavi i tada morate otvoriti printer i po mogućnosti izvaditi papir bez da se zadere i zaglavi cijeli stroj. U prosjeku vam treba 25 minuta.

Nakon što je printer odradio svoj posao, eto meni radosti. Word na velikom kompu drukčije je formatirao tekst od laptopa. Ovo se odrazilo na tekst da su imena likova znala «zijevati» na kraju stranice ( pisalo bi na dnu strane «SUPERMAN:» a njegov tekst bio bi na idućoj strani bez imena ). Ovo jako ružno izgleda, mada ne utječe na genijalnost. Ljut, ali odlučan da uredim tekst, isprintam te strane još jednom kako spada. Sad imam tih prekrasnih 150 strana i moram ih odvesti na uvez. Ovo nije bilo teško, ali dok mi je žena uvezivala tekst u papirnici skužim da neke strane fale ali samo u jednom primjerku teksta. Ovo je za poludit. Valjda sam ih izgubio putem. Tako svejedno- velim ja ženi da mi isprinta strane iz drugog primjerka i da mi najveću kovertu koju ima. Ubacio sam te strane unutra kao idiot, hajde, barem je jedan primjerak, skužit će. Inače me uvijek takve stvari živciraju jer uvijek pokušavam ostaviti profesionalan dojam. S druge strane, posao često puta dobije pijandura koja se zna s gazdom pa se osjećam još gore kad se trudim u vezi dojma.

Nakon što sam poljubio vrata u pošti na Britancu, odem ja do Branimirove. Koverta koju sam dobio u papirnici nije bila dovoljna i sve je virilo. U Branimirovoj sam kupio još veću i preselio sve što sam imao. Tog trena se sjetim da ne znam napamet adresu Ministarstva i nazovem stanovitu Miss da mi veli gdje da tekst pošaljem. Pišem na tu ogromnu kovertu i skužim da se radi veličine iste adresa uopće ne primjećuje. Uzmem crveni marker i zašaram je uzduž i poprijeko.

Bio sam jako ponosan kada sam tu ogromnu kovertu predao na šalteru. Toliko znoja ipak se isplatilo. Sve je bilo u zadnji čas, ali ipak na vrijeme pa me nitko neće moći tužiti. Sad još samo trebam dobiti nagradu, prijevod, premijeru i Broadway.

Već je krajnje vrijeme da dobijem Držića. Osjećam se kao Scorsese. Okej, zadnji put sam slao prije četiri godine ali mogli ste me pitati što radim i želim li poslati tekst. Bilo bi nam svima lakše.

Svima sretno! Tko dobije- dobije!

Riječ "zabrijati" mi jako ide na živce. Ja se uvijek porežem dok se brijem.

Ako niste čuli, Galiano Pahor, jedan od najobrazovanijih glumaca domaćeg teatra preminuo je nakon teške bolesti.




Rođen je 17. listopada 1955. u Puli. Za glumački se poziv školovao van granica Hrvatske, u glumačkoj školi u Rimu. Više od trideset godina bio je član ansambla riječkog HNK. Kada se 1976. zaposlio u tom kazalištu postao je član glumačkog ansambla. Tamo je proveo slijedećih desetak godina, a onda je prešao u ansambl Hrvatske drame. Posljednjih nekoliko godina obnašao je dužnosta ravnatelja Hrvatske drame riječkog HNK.

Galiano Pahor ostvario je impresivnu umjetničku karijeru, nastupao je u 70-ak predstava u riječkom HNK, ali je surađivao i s drugim kazalištima iz zemlje i svijeta. Također valja istaknuti da je i glumio u desetak filmova. S obzirom da je posjedovao iznimne pjevačke sposobnosti najupamćeniji će ostati njegovi nastupi u mjuziklima kao što su "Jalta, Jalta", "Kiss me Kate" i "Karolina Riječka".

Posljednja velika uloga koju je odigrao Galiano Pahor bila je uloga Ignjata Glembaja u drami „Gospoda Glembajevi“ Miroslava Krleže, u režiji Branka Brezovca. Podsjetimo, u toj je predstavi nastupala i Severina tumačeći barunicu Castelli.

Uz iskrenu sućut obitelji, opraštamo se od ovog umjetnika....