HEJ.NEZNAŠ ME, NIT JA ZNAM TEBE.NO SAD TO I NIJE VAŽNO. TU SAM DA TE ZAMOLIM DA DOĐEŠ NA OVAJ BLOG I PROČITAŠ POST POD NAZIVOM Bit će važno . KADA PROČITAŠ SHVATIT ĆEŠ MOJU MOLBU
29.01.2008. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umjesto utjehe...
ZAGREB - Danas nisam sasvim svoj. Sinoć sam morao donijeti jednu od najtežih odluka u svom životu - potišteno je danas zvučao Tonino Picula. Saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice zvučao je kao čovjek koji je izgubio svoga “ratnog druga”, svoga psa mješanca zvanog Čupko.
Pas kojeg je Picula 1995. pronašao nakon operacije Oluja, u kojoj je SDP-ovac sudjelovao kao mobilizirani vojnik, uginuo je preksinoć nakon što su se Tonino, njegov brat Boško i čitava obitelj gotovo dva mjeseca borili za Čupkov život.
- Pred Staru godinu kolabirao je prvi put. Bubrezi, srce, urea u krvi, sve ga je snašlo... Doktorica na Veterini Iva Majer činila je čuda. Toliko ga je puta izvlačila. Trudili su se i moji ukućani i obitelj. Bdjeli su nad njim kad je noću primao infuziju. Ali u ponedjeljak je srce počelo odlaziti. Pokušali smo s još jednom količinom lijeka, no Čupko je to jako loše primio. Nije više bilo smisla. Morali smo ga uspavati...
U listopadu 1995. Picula je sa svojom postrojbom bio na položaju kod Hrvatske Kostajnice, u selu Slabinja, u dvorištu na kućnom broju 13.
- Jednog dana ušetao je u to dvorište i u moj život. Svojim je izgledom toliko odudarao i od drugih pasa i od tog ambijenta, tih ruševina - kaže Picula. Uzeo ga je sa sobom, nazvao ga Čupko i udomio u Velikoj Gorici. Čupko je za Piculu bio više od psa. Bio je, kaže, simbol nekih vremena koja su iza nas. Bili su, praktički, ratni drugovi.
Hebrang na antibioticima nakon što ga je na Pašmanu ugrizao pas
Andriju Hebranga ugrizao je pas prošli tjedan na otoku Pašmanu dok je spašavao svog psa, bijelog zapadnoškotskog terijera Nila.
- Taj mješanac napao je mog psa. Uhvatio ga je za šiju i nije puštao, pa sam ga rukama uhvatio za njušku i izvukao mog Nila, ali trebalo je onda izvući ruke! Nisam uspio proći bez ozljeda jer me zahvatio zubom koljačem za dlan - priča Hebrang.
Dodaje da je otišao na pregled, dobio antibiotike i da ovih dana ima omotanu ruku.
- Oba psa su dobro. Moji je mali, ima samo 10 kilograma, pa kad ga je ovaj veliki od nekih 40-ak kilograma uhvatio, potekla mu je krv, i to mi se učinilo strašno jer je moj pas bijele boje, ali zapravo na kraju ima malu ranu - kaže Hebrang i dodaje da je i mješanac koji ih je napao dobro.
- Zdrav je to pas. Bila je tamo i njegova gazdarica kada se to dogodilo i cijepljen je i sve, ali je instinktivno reagirao - kaže Hebrang.
29.01.2008. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa.. žao mi je zbog psa.. ali pas je samo pas... bit će još pasa... Možda zvuči okrutno al nije namjerno - razumijem kako je to kad izgubiš prijatelja pa makar bio to i pas... Pozzz..
30.01.2008. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi put sam tu,i neznam kako sam baš na tebe naletila... Prvo,ovo šta piše viđeno...ali pas je samo pas... bit će još pasa... Vjerujem da nikad nije imao životinju koju bi tako volio... ja znam kako ti je... U petak,prije samo 6 dana morala sam uspavati svoju mačku.Imala sam je samo godinu i po,samo toliko je bila stara...Od prvog dana je spavala kod mene,svaki moguči tren je provodila samnom,uveseljavala me,mazila se...dočekivala me pred vratima...bila je predivna...a onda ,zaboljela ju nožica,dan,dva ,tri...odem na pregled i moja vesela,preljepa,mlada maca ima osteosarcom...rak kostiju....Eventualno bi joj amputacijom nožice produljili život za 2-3 mjeseca...ali ustanovilo se da bi i to bilo uzalud....U mjesec dana je prestala jesti,koristiti nožicu,prestala se penjati,igrati...na kraju su ostale samo njene tužne okice koje me gledaju kao da mole da ju riješim već jednom bolova i muka koje prolazi...U petak sam se oprostila s njom....još i sada plačem,i poludim kad mi netko kaže to je obična mačka,ima ih koliko te volje...Ona nije bila obična,kao što sigurno i tebi tvoj pas nije bio obični pas.Ona je bila moja maca,moje malo mače koje sam voljela svim srcem...Eto,samo sam htjela reći da znam kako ti je...i da neznam kad če ta tuga prestati...
30.01.2008. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaliopa
nevjerojatno je tesko izgubiti pravog prijatelja, pa makar i u krznenom obliku. no, na neki ga nacin nisi ni izgubio - uvijek ces imati to prijateljstvo, samo ne u fizickom obliku. i to je ono sto te cini bogatim. drz se i, kako si i sam rekao, idi prkosno dalje! :)
30.01.2008. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biti će mi bolje.... Ali neću sigurno govoriti "bit će još pasa"....
30.01.2008. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad eyes
Ja i moj mali kumpanjo.. Balada o Šarku U životu ča nas od morbina liči čovik živi pasji, pas čoviku sliči dile kost i pršut, nevoju i sriću zajedno na pjaci, skupa u kafiću ošervaju cure, gledaju furešte dile smij i suze, pegule i fešte
Čovik je čovik, a pas je pas Za sve to vridi - ne i za nas Piva se, laje u isti glas Čuča nas vrime, prileti za čas
U životu ča nas ornin kruvon rani nas dva nismo vengo ratni veterani ča se s buron tuku, projdu uvik s manje i žive za jiće, piće i kompanje isti su nan moti, isti crni friži jednako nan vrime iza punte biži
Čovik je čovik, a pas je pas Za sve to vridi - ne i za nas Piva se, laje u isti glas Čuča nas vrime, prileti za čas
U životu sve je samo dokle dura za vrat zgrabi ona crna ura ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju anđele će pratit da mu čagod daju neće tribat mlika, samo kost i voda drugo ionako dobri Bog nan doda
Čovik je čovik, a pas je pas Za sve to vridi - ne i za nas Piva se, laje u isti glas Čuča nas vrime, prileti za čas
Dobri moj Šarko, moj čovik i pas E, moj Šarko
31.01.2008. (08:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
31.01.2008. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the_flowergirl
Pretpostavljam da ti je to bio prvi pas? Sigurno si sad jako tužan. Kada je uginuo moj pas, jedino mi je pomagala misao kako sad negdje gore trči po zelenim pašnjacima. Mislim da me nitko ne bi trebao pokušati razuvjeriti. Imala sam raznorazne uglavnom poremećene obrambene mehanizme. I trudila sam se dugo zaboraviti - sve. Pa i iako sam zaista većinu potisnula, nisam se nekako oporavila. Samo sam se s vremenom priviknula na prazninu.
01.02.2008. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja imam fridu. frida je velika i crna i ima sjajnu dlaku a glava joj fino miriši, po kremicama i parfemu, valjda zato što je stalno svi grle i ljube po cijeloj glavici. frida ima najljepše smeđe oči i ona je jedini peso koji se smije s očima svaki put kad joj kažem "gdje je loptica?" frida ima 11 godina i počinju je boljeti nogice, teško se penje na svoj kauč i uglavnom samo spava jer se brzo umara. i čudno je to, donjela sam je iz azila kad je imala 2 mjeseca, imala je 2 kile i bila najružniji mali pas na svijetu..a sad je stara i ima 30 kila i najljepši je pas na svijetu. i ne, neće biti "još pasa" kad ona ode. ona je jedina za mene. i znam kako ti je, odnosno znat ću kako ti je, a najradije ne bih znala :-(
03.02.2008. (19:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
If you wonne survive the dream must stay alive
HEJ.NEZNAŠ ME, NIT JA ZNAM TEBE.NO SAD TO I NIJE VAŽNO. TU SAM DA TE ZAMOLIM DA DOĐEŠ NA OVAJ BLOG I PROČITAŠ POST POD NAZIVOM Bit će važno . KADA PROČITAŠ SHVATIT ĆEŠ MOJU MOLBU
29.01.2008. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umjesto utjehe...
ZAGREB - Danas nisam sasvim svoj. Sinoć sam morao donijeti jednu od najtežih odluka u svom životu - potišteno je danas zvučao Tonino Picula. Saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice zvučao je kao čovjek koji je izgubio svoga “ratnog druga”, svoga psa mješanca zvanog Čupko.
Pas kojeg je Picula 1995. pronašao nakon operacije Oluja, u kojoj je SDP-ovac sudjelovao kao mobilizirani vojnik, uginuo je preksinoć nakon što su se Tonino, njegov brat Boško i čitava obitelj gotovo dva mjeseca borili za Čupkov život.
- Pred Staru godinu kolabirao je prvi put. Bubrezi, srce, urea u krvi, sve ga je snašlo... Doktorica na Veterini Iva Majer činila je čuda. Toliko ga je puta izvlačila. Trudili su se i moji ukućani i obitelj. Bdjeli su nad njim kad je noću primao infuziju. Ali u ponedjeljak je srce počelo odlaziti. Pokušali smo s još jednom količinom lijeka, no Čupko je to jako loše primio. Nije više bilo smisla. Morali smo ga uspavati...
U listopadu 1995. Picula je sa svojom postrojbom bio na položaju kod Hrvatske Kostajnice, u selu Slabinja, u dvorištu na kućnom broju 13.
- Jednog dana ušetao je u to dvorište i u moj život. Svojim je izgledom toliko odudarao i od drugih pasa i od tog ambijenta, tih ruševina - kaže Picula. Uzeo ga je sa sobom, nazvao ga Čupko i udomio u Velikoj Gorici. Čupko je za Piculu bio više od psa. Bio je, kaže, simbol nekih vremena koja su iza nas. Bili su, praktički, ratni drugovi.
Hebrang na antibioticima nakon što ga je na Pašmanu ugrizao pas
Andriju Hebranga ugrizao je pas prošli tjedan na otoku Pašmanu dok je spašavao svog psa, bijelog zapadnoškotskog terijera Nila.
- Taj mješanac napao je mog psa. Uhvatio ga je za šiju i nije puštao, pa sam ga rukama uhvatio za njušku i izvukao mog Nila, ali trebalo je onda izvući ruke! Nisam uspio proći bez ozljeda jer me zahvatio zubom koljačem za dlan - priča Hebrang.
Dodaje da je otišao na pregled, dobio antibiotike i da ovih dana ima omotanu ruku.
- Oba psa su dobro. Moji je mali, ima samo 10 kilograma, pa kad ga je ovaj veliki od nekih 40-ak kilograma uhvatio, potekla mu je krv, i to mi se učinilo strašno jer je moj pas bijele boje, ali zapravo na kraju ima malu ranu - kaže Hebrang i dodaje da je i mješanac koji ih je napao dobro.
- Zdrav je to pas. Bila je tamo i njegova gazdarica kada se to dogodilo i cijepljen je i sve, ali je instinktivno reagirao - kaže Hebrang.
29.01.2008. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidjeti viđeno
Pa.. žao mi je zbog psa.. ali pas je samo pas... bit će još pasa... Možda zvuči okrutno al nije namjerno - razumijem kako je to kad izgubiš prijatelja pa makar bio to i pas... Pozzz..
30.01.2008. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Okrutno je, i nije namjerno.
30.01.2008. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Prvi put sam tu,i neznam kako sam baš na tebe naletila...
Prvo,ovo šta piše viđeno...ali pas je samo pas... bit će još pasa...
Vjerujem da nikad nije imao životinju koju bi tako volio...
ja znam kako ti je...
U petak,prije samo 6 dana morala sam uspavati svoju mačku.Imala sam je samo godinu i po,samo toliko je bila stara...Od prvog dana je spavala kod mene,svaki moguči tren je provodila samnom,uveseljavala me,mazila se...dočekivala me pred vratima...bila je predivna...a onda ,zaboljela ju nožica,dan,dva ,tri...odem na pregled i moja vesela,preljepa,mlada maca ima osteosarcom...rak kostiju....Eventualno bi joj amputacijom nožice produljili život za 2-3 mjeseca...ali ustanovilo se da bi i to bilo uzalud....U mjesec dana je prestala jesti,koristiti nožicu,prestala se penjati,igrati...na kraju su ostale samo njene tužne okice koje me gledaju kao da mole da ju riješim već jednom bolova i muka koje prolazi...U petak sam se oprostila s njom....još i sada plačem,i poludim kad mi netko kaže to je obična mačka,ima ih koliko te volje...Ona nije bila obična,kao što sigurno i tebi tvoj pas nije bio obični pas.Ona je bila moja maca,moje malo mače koje sam voljela svim srcem...Eto,samo sam htjela reći da znam kako ti je...i da neznam kad če ta tuga prestati...
30.01.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaliopa
nevjerojatno je tesko izgubiti pravog prijatelja, pa makar i u krznenom obliku. no, na neki ga nacin nisi ni izgubio - uvijek ces imati to prijateljstvo, samo ne u fizickom obliku. i to je ono sto te cini bogatim. drz se i, kako si i sam rekao, idi prkosno dalje! :)
30.01.2008. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Biti će mi bolje.... Ali neću sigurno govoriti "bit će još pasa"....
30.01.2008. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad eyes
Ja i moj mali kumpanjo..
Balada o Šarku
U životu ča nas od morbina liči
čovik živi pasji, pas čoviku sliči
dile kost i pršut, nevoju i sriću
zajedno na pjaci, skupa u kafiću
ošervaju cure, gledaju furešte
dile smij i suze, pegule i fešte
Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas
U životu ča nas ornin kruvon rani
nas dva nismo vengo ratni veterani
ča se s buron tuku, projdu uvik s manje
i žive za jiće, piće i kompanje
isti su nan moti, isti crni friži
jednako nan vrime iza punte biži
Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas
U životu sve je samo dokle dura za vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda
Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas
Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E, moj Šarko
31.01.2008. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Čuo sam za tu pjesmu. Hvala, lakše mi je.
31.01.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
the_flowergirl
Pretpostavljam da ti je to bio prvi pas? Sigurno si sad jako tužan. Kada je uginuo moj pas, jedino mi je pomagala misao kako sad negdje gore trči po zelenim pašnjacima. Mislim da me nitko ne bi trebao pokušati razuvjeriti. Imala sam raznorazne uglavnom poremećene obrambene mehanizme. I trudila sam se dugo zaboraviti - sve. Pa i iako sam zaista većinu potisnula, nisam se nekako oporavila. Samo sam se s vremenom priviknula na prazninu.
01.02.2008. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Je, bio je prvi.
Vrijeme ne liječi rane, ali djeluje na bolove.
01.02.2008. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pecorita
ja imam fridu. frida je velika i crna i ima sjajnu dlaku a glava joj fino miriši, po kremicama i parfemu, valjda zato što je stalno svi grle i ljube po cijeloj glavici. frida ima najljepše smeđe oči i ona je jedini peso koji se smije s očima svaki put kad joj kažem "gdje je loptica?"
frida ima 11 godina i počinju je boljeti nogice, teško se penje na svoj kauč i uglavnom samo spava jer se brzo umara. i čudno je to, donjela sam je iz azila kad je imala 2 mjeseca, imala je 2 kile i bila najružniji mali pas na svijetu..a sad je stara i ima 30 kila i najljepši je pas na svijetu.
i ne, neće biti "još pasa" kad ona ode. ona je jedina za mene. i znam kako ti je, odnosno znat ću kako ti je, a najradije ne bih znala :-(
03.02.2008. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Hvala, Pecorita. Držite se.
03.02.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
mi smo mjesec i pol dana bez nase male pasice :(. tuzan je bio rastanak i suosjecam s tobom
04.02.2008. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
I ja s tobom, mare....
05.02.2008. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinke
Drži se i ti, Mare....
05.02.2008. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onakojatrcisvukovima
Jako, jako mi je žao zbog Barrya....
Ne daj se.
06.02.2008. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...