L.E.3 – Najbolje je otić sam na gablec I maknut se iz kompanije…
L.E.2/4/5/6/7 – to svakako!!!
L.E.1 – E, Pale rider nam je bio drugi blog…
L.E.4 – dada, ko zna kaj ste tada dramili da ste išli otvarati novi…
L.E.6 – a možda je to bilo samo da se bez bloga nemre…
L.E.3 – e jbg… sad će se morat bez bloga…
L.E.1 – se sjećate one jedne zanimljive blogerice iz tog perioda..?
L.E.5 – ufff, sjećam ja hehe, ulala…
L.E.6 – ko zna ko se sve po blogosferi tipkao na određeni način kroz mailove do duboko u noć hehehe…
L.E.4 – a jel vam sad žao kaj niste više blogali…
L.E.2 – pa mislim da nam je svima…
L.E.7 – I kaj se nismo baš javljali…
L.E.1/2/3/4/5/6/ - a valjda je tak moralo biti…

Dugo sam šutio
Tonovima samoće
Pa progovorio
U vrtu cvijeća
I glasom
Rasporio pelud,
A samo sam tražio
Pčelu.

Njen dodir prstiju
Razigrano zarazan,
Neodoljiva uspomena
Koja traži više od dana,
Traži ludilo prstiju
Kroz usamljenu noć
Preko riječi umočene
U smrznutu želju.

Upoznao sam maštu,
Onu našu proljetnu
Dok zujiš svojim krilima
Oko mog vrata,
Piješ moj miris
Dok ja kradem tvoj,
Izborom izgubljeni
Sred izvora ljubavi.

Par osvrta prije nego nestane sve...
Vesela pjesma kočijaša - naivan.


L.E.3 – Vesela pjesma kočijaša nam je bio prvi blog, pa je bio drugi blog, a onda I ovaj zadnji… da otvorimo novi blog, nova stranica, novo poglavlje sad za 40+..?
L.E.2/4/5/6/7 – al nemamo di!!!!!
L.E.1 – Da, nemamo di…
L.E.4 – se sjeća ko prvog komentara ikad..?
L.E.6 – sjećam ja, izvjesni MateBalota… koja je to panika bila, ko je to, kako je došao na blog, smo hakirani, pa nitko ne zna za našu stranicu, kako je dospio ovdje hehehe…
L.E.3 – da, nismo imali pojma kako stvar funkcionira…
L.E.1 – ma nismo znali ništa, tad smo tugovali nakon prve ljubavi hehe…
L.E.5 – ne mogu se sjetiti prije koliko je to bilo…
L.E.4 – po sjećanju, prije jedno 17/18 godina…
L.E.2 – I kaj sad..?
L.E.7 – sjetiti se svega, proživjeti sve jer tu je sve stalo… kroz svaki stih, svaku sliku, svaku notu…
L.E.1/2/3/4/5/6/ – …

Jedan Vaš komentar je počeo s "rapsodija boja noći"... mislim da smo ljubičastu oduvijek gledali malo drugačije... svakako ste našli više ljepote u njoj od mene.

Blog je bio premalo mjesto za Vaša sjećanja, zato ste ovo malo mjesto i učinili velikim!
Uz skromno poznavanje kroz komentare preko desetljeća, dojam je bio i ostao da ste uz skromnost kroz jednostavnost bivanja, dobrotu, nježnu dušu svjetlucavih očiju bili zapravo jako sretna osoba.
Hvala za svako Vaše sjećanje.

Sućut g. Zdenku.

Zbogom!