Dah južine

03 siječanj 2022






Sjetni vjetar klizi po krovu
I lagano kucka kao da traži šupljinu,
Draži me, mami me osmijehom
Jer zna da mu ne znam odoliti.
Vrti se oko prozora, zna da budan sam
Jer ignoriram ga bosim nogama
Što vire pod plavim pokrivačem.
Puhneš još jednom pa još jednom
Dok te psovkom ne pozdravim,
Ustajanjem kao dobrodošlicom.
Kao da je trljanje čela ikad bilo dobro
A tek brisanje lica dlanom,
Sve dođe kao vatrena sjena, stihija.
Tu sam!

Budan sam!
Na tvom prozoru s pogledom na grad
Smijem se inatljivo u borbi budala
Dok grabim šibice i cigaretu
Punu duhana neke druge zemlje.
Nema magle, vidim grad i ne vidim ništa,
Tek titrajuća nostalgija i briga
Što se kovitla u dimu ovisnosti
Za dobro jutro dok čekam jutro
A ne znaš da rado bi zamijenio
Noć za dan lutajući galopom
Smoždenim travnjacima mjeseca
Nepokošene trave plavetnila
Bez vjetra uz žamor bora lica.



<< Arhiva >>