Šoping je noćna mora svakog muškarca, bar tako kažu. Meni nije, naravno ako ja kupujem a ne da čekam dragu beskonačno dugo jer prije samog isprobavanja je cijeli proces promišljanja o tome što postoji doma u ormaru i da li odabrani komad paše uz određeni dio garderobe. Ponekad se osjećam kao promatrač neke egzotične životinje, svaki pokret i riječi upućene meni koje su u biti monolog su mi uvijek iznova izazov. No dobro, nije to tako strašno kad je odjeća u pitanju ali kada se ide vidjeti (jer se to mora) što ima u DM-u, Muller-u, Douglas-u i ostalima, e na to sam stvorio ozbiljnu alergiju.

Šalu na stranu jer šoping zaista i je tema ovog posta. Možda čak i financije. Ne patim na markiranu robu i kupovao sam što mi treba, bitno je da mi se svidi. Spletom okolnosti je unazad par godina ispalo da kupujem uglavnom markiranu robu. Prije onog „zašto“ želim reći da mi postaje sve veći problem kupiti neke komade odjeće. Recimo traperice koje jako teško nađem onakve kakve ih želim. Ne želim žvake po njima (ono kad imaju mini dio u bijelom koncu, kao pokrpanu rupu), ne želim da su zmazane ili da imaju rebra po sebi (ono kad su oko bedra neke drugačije nijanse boje ili kad imaju one bijele crte) i ne želim da su zdrapane, onak koji klinac, ak oću zdrapane hlače nositi ću svoje stare hlače a ne platiti zdrapane nove par stotina kuna. Neka stave to na onaj dio robe s greškom i cijenu od 75 kn pa ću možda i kupiti da imam za po doma ili za šumu. Sad ću ispasti seljak ali baš me briga jer ne vidim ništa „modno“ u oštećenoj odjeći.

Outlet! Da, outleti su mi postali gušt i financijski itekako podnošljivi. S vremenom sam garderobu doveo u red da ne kupujem ono što mi treba jer je to najgora kupnja tj. često najskuplja. Počeo sam kupovati zimske stvari u ljeto i obrnuto pa sam tako prošlo ljeto kupio zimsku jaknu za cca 200 kn. Smatram da je markirano kvalitetnije i da to nikako nije pravilo. Primjera radi „Mana“ je meni super za jednostavne stvari tipa tanka duga crna majica i drži. Inače sve si perem na 35 stupnjeva, uvijek isti program i sortiram na crno i šareno. Znači ne pazim previše i sve je postojano kao da je oprano Perwollom. Ne mogu reći da mi nije drago kad imam određenu značku na odjeći jer dođe kao zaslužio sam, valjda mogu i ja, čovjek se počasti jednostavno.

Mnogi mi ne vjeruju kada pričam kako sam dobro prošao s kupovinom pa evo prilažem jedan račun;



To je to, neću vam virit u ormare niti vas pitati kakvo je vaše mišljenje o markiranoj odjeći. Smatram da je ovo dobro ušteda, takav način kupovine po ljeti zimka roba i obrnuto. Uglavnom su ovdje na blogu žene i vjerojatno sve znaju hehe ali nije na odmet ponoviti gradivo.